Jump to content

freethrow

Član foruma
  • Posts

    6,238
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    11

Everything posted by freethrow

  1. Ovo je legit teza o kojoj bi se dalo raspravljati. Mogu da prihvatim tu argumentaciju i znam dosta ljudi koji tako misle. Ja sa druge strane verujem da bi bilo manje - više isto samo što bi sve počelo 4 godine ranije i trajalo bi takođe do sada. Ovo mislim iz prostog razloga što, po 100ti put - ne smatram SRSNS za političku snagu koja zahvaljujući podršci naroda dolazi na vlast i odlazi sa vlasti, već za poslovno-interesno-krimi udruženje, duboko ukorenjeno u strukture iz 90tih, koje je samo čekalo da digne glavu iz šahta u koji je na kratko bilo gurnuto. Ono što je sada, sa naknadnom pameti, verovatno trebalo uraditi je maksimalno korišćenje tih skupo plaćenih 4 godine da se bukvalno svaki dan iskoristi za implementaciju postojećih zakona, donošenje novih, guranje poglavlja kao na traci, ako treba i uz nepovoljno zaduživanje, čišćenje mulja i korišćenje medijske mašinerije za još jače bombardovanje po drugoj strani. Jbg.
  2. Uz napomenu da nemam potpuni uvid u dešavanja u stranci, ono što je moj neki osećaj u ovom trenutku je da bih svakako podržao Lutovca u ovoj svojevrsnoj Gejm of Trouns. Mogu i da obrazložim: DS sam uvek kapirao više kao neko mesto, lokaciju, trg ili čak kafanu u kojoj bi, po prirodi stvari, trebalo da se okupljaju i da je vode intelektualci - malo obrazovaniji i kultivisaniji sloj društva, sa određenim bekgraundom (isprva su to bili disidenti, jer kako drugačije, profesori, teoretičari, praksisovci), kao mesto na kojem mogu da se sakupe dakle malo mudrije glave i da definišu nešto što je, pogotovo u današnje vreme, gotovo iščezlo: nekakav plan, ne mora to biti old skul ideologija, ali strategiju u najmanju ruku - Kosovo, kako do EU (ne da li, nego kako), kako poboljšati standard, ne nužno samo ekonomski već pre svega borbom za "ergonomičnijim društvom". I to jezgro koje jeste bilo sačinjeno od krema onoga što je Srbija mogla tada da ponudi - a to, složićemo se, nije bilo baš previše - jeste bilo generator i motor nekih promena i jeste organizovalo opoziciju protiv SPSa, radikala i DBa i SPO-a tokom 90tih i jeste dovelo do stvaranja gomile legitimnih političkih opcija koje uglavnom nisu (izuzev DSSa) duže orbitirale i, na kraju, odigralo presudnu ulogu u svrgavanju SM 2000te (uz obilatu volju sa Zapada). Samu kratkotrajnu vlast Đinđića sam već više puta komentarisao ovde i ne bih ponovo - bila je to veličanstvena konstrukcija kompromisa koji su mu na kraju, na žalost, došli glave. Iz današnje perspektive sve više naginjem mišljenju da drugačije nije ni moglo, odnosno da je bilo gotovo neizvodljivo iskoreniti kancer debeovštine iz srca društva, države, svih struktura, a pogotovo onih nevidljivih. Već tu je sama stranka pretrpela dosta, pre svega svojim kadriranjem u sektoru ekonomije, mada sam danas, sa ove distance, i tu spreman da mnogo blagonaklonije gledam na stvari nego onomad - ovo je jednostavno zemlja neobrazovanih pastira i pronaći nekoliko pristojnih, obrazovanih, stručnih i pouzdanih ljudi srpske nacionalnosti je neuporedivo teži poduhvat nego što se meni barem to tada činilo. Ipak uvaljivanje G17 u ključne sektore poput bankarstva i privatizacija i ekonomije uopšte, te zdravstva, kasnije popuštanje pred DSSovski rusofilsko ne-znam-kako-da-ih-nazovem naletima pokazuje da ni tada, tokom perioda vlasti, DS nije bila sposobna da se izbori za veći komad efektivne, prave i opipljive vlasti, kakvu na primer uživa SNS danas, pa čak ni četvrtinu od toga. Upliv i širenje likova poput Vesića, Malog, Trivanke, Vlahovića, Milosavljevića... da ne licitiram imenima, koji su radili posao dok su ostali razmišljali, nije se mnogo poboljšao ni sa prelaskom na Tadićevu fazu. Dve vlade VK i jedna vlada Mirka Cvetkovića i dalje svedoče o nedovoljnoj snazi DS-a, da kao na papiru najjača stranka u poslemiloševićevskom periodu, nametne svoju politiku u potpunosti, što ne znači da ne snosi ogromnu odgovornost za relativno jadne rezultate koji su u tom periodu postignuti,, da ne licitiramo Dulićima, mozgovima za Slađu, sakrivanjem (baš kao i danas!) iza kulta Đinđića - dan danas kada neko kaže Zoran ja se naježim kao jež. Tadić je imao svoju logiku kada je pravio pomirenje sa Dačićem i, iako iz ove perspektive svi znamo koliko je to ubrzalo otvaranje vrata Mordora, nekako se uvek setim činjenice da to tada nije učinjeno vlada SPS - radikali bi bila napravljena već 2008. Taj potpis Tadića je zapravo potpis poraza cele DS - da nije uspela u poslu kojeg se, uz 30 saradnika, latila 2000te. Možda bi stvari bile drugačije da se od starta išlo mnogo oštrije prema SNSu i da im nije pružana podrška u odbacivanju radikalske kože, ali definitivne greške DSovog rukovodstva su već učinjene. Vlada Mirka Cvetkovića, navođenog stručnjacima iz Tadićevog kabineta u tom smislu liči na potez čoveka kojeg je zadesio požar a on se sakriva u orman i čeka da se vatra ugasi. Slabost, loše kadriranje, tolerancija za kraduckanje i slabo mešanje u ekonomiju i zdravstvo i slične core sektore... Sve je došlo na naplatu. Zasluženo za njih kao stranku, dosta nezasluženo za birače te opcije koji nisu jednostavno nikada dobili priliku da vide rezultate politike za koju su glasali decenijama, jer se uvek neko ili nešto isprečavao... Ne mislim tu samo na glasače DS ili LDPa ili GS. DS je po definiciji trebalo da bude nekakav stožer normalnosti. Nije to bio. Da skratim priču, imam utisak da je sam simbolički značaj DS u srpskoj politici neuporedivo veći od njihovog konkretnog političkog učinka. Previše sam otišao u širinu, ali poenta moje priče je da DS ne posmatram rkoz prizmu klasične političke stranke koju krasi ne znam kakva masovnost i zdušna podrška u narodu. Ono što bi DS mogao još uvek, i 2020 godine, da bude je upravo to: neka kafana, takoreći tabernakl za misleće ljude koji bi, i pored možda niske stope direktne podrške, mogli da budu rasadnik nekih novih politika koje užasno nedostaju Srbiji kao najzaostalijoj zemlji u ovom delu sveta. Balša, Kena i nekolicina užasno starih likova koji su se jednostavno, u najboljem slučaju, pokazali kao jako loši u svom poslu, a u najgorem slučaju vuku za sobom užasne repove (makar i od glasina), ne doprinose po meni ni na koji način samom smislu bitisanja DS-a i promovišu formalizam, održavanje statusa quo i starih načina razmišljanja. Stranka u kojoj bi ostale ove preostale čomićke mi zasita ništa ne znači, dok bi jedna oprana ljuštura, ukoliko bi je Lutovac dobro uglancao i izribao, mogla da primi neke nove bolje demokrate koji bi pokušavali možda ono što njihovi slavni i manje slavni prethodnici nisu uspeli, neko iz neznanja, neko iz pohlepe, a neko jer je jednostavno bio nadjačan - da podučava, da pokazuje kako bi trebalo da se radi, pa makar opet bili manja stavka u vladi ili organizatori velike koalicije sa dva minosrna resora na kraju... Da se vratim da današnju situaciju sa Đilasom i SZS, i iz te perspektive mi deluje bolje da egzistira jedna čista DS, makar i sa 5% dosadašnjih članova i funkcionera i odbora, ali koja bi imala nekakav smisao, dok bi sa dosadašnjim Kenama i Balšama bila samo još jedna manje više beznačajna skupina koja orbitira oko neke opozicione šire koalicije poput SZS i za koju se suštinski nikada ne zna da li će mesec dva pred izbore da pređe na drugu stranu ili ne.
  3. Ma besmisleno je uopšte pričati o tome. Država koja nema snage da se obračuna sa huliganima, država koja nema snage da se obračuna sa divljom gradnjom - logično je da nema snage da se obračuna sa ljudima koji su stoka, a pri tome čine 50%
  4. Ja sam od onih koji polako prihvataju novu realnost, u smislu da mogu da zamislim da je ovo neka budućnost - čak i nevezano za ovu konkretnu koronu. Nije prijatno, ali još od samog početka marta, kada sam se dogovorio sa roditeljima (70+) da se više ne viđamo i da im donosimo potrepštine, kao i sa detetom da ne ide u školu, nekako shvatam da sam sam u svemu. Ne potpuno sam - imam prijatelje u zemlji i inostranstvu, imam na kraju i dosta korisnih i pametnih informacija i rezona i na ovom forumu, suština je da od države ovakve kakva je i sa ljudima koji su tu postavljeni ne mogu da očekujem da će im se interes poklopiti sa mojim. Ovo nije nikakva novost - naši interesi se ne poklapaju jako često, a od 2012 naovamo je taj neki stupanj nepoklapanja blizu 99%. Ono što zaista, ali zaista ne mogu da razumem je da iko, pa čak i Meklaud koji ima često interesantne i out-of-the-box rezone o stvarima, može da brani ekipu koju je Država postavila kao krizni menadžment u doba velike krize. Nastavljajući tradiciju gradonačelnika Malog koji poručuje Obrenovčanima da iskuliraju i ostanu gajbi pre nego što će im iste postati potopljeno đubrište, ovaj matori lik visi na fejsbuku, daje ostavku, pa se predomišlja, pa se vraća, pa ide na odmor, gostuje u Marićevim i Šarapinim emisijama, dodeljuje Pink nagradu Željko Mitrović u ime lika koji propagira elektrošamanizam (da ne pričamo o ostatku opusa sa sinom, Žeksom i uopšte bilo šta što je van diskursa korone), brani ili, u najmanju ruku, toleriše prisustvo jednog kolege u kriznom štabu koji je iz fazona pod mač ili kako se zvaše ona budala kriminalac Miroljub, tu je sa ženom koja evidentno koristi celu situaciju kako bi gurala politiku i izgurala sebe više ka vrhu piramide, verujući valjda da će tako zaštititi svoj i bratovljev posao. Pisali smo već o tome, život je surov - neko može celoga života i životnog veka da bude najbolji profesionalac na svetu u svom poslu, da bude dobar komšija i dobar čovek, bogougodnih misli i toploga srca. Onog trenutka u kojem on ulazi u kolo sa mafijom znajući šta i kako radi, on postaje samo jedan mali (ili veći) pion u mafijaškom setu figura. I zato ja ne pravim suštinsku razliku između gradonačelnika Radoičića i Neše Stefanovića, između Nestorovića i Kona, između Vulina i Zorane Mihailović. Ova priča sa ćutanjem o koroni pre izbora o odmah javljanjem nakon izbora mi je svakako izbila i onih 50% pametnih stvari koje sam o epidemiji mogao da slušam od Kona. Ne bato, tebi je posao bio da prvog dana kažeš ljudi, ja sam najiskusniji u kriznom štabu, ovaj levo od mene je potpuno lud, nije čak ni kriminalac nego je brate lud, ova ovde je tu zbog politike, a ovaj mali je dobar i zameniće Pelemiša. I svakog narednog dana ti je posao bio da što bi Američani rekli call bullshit. Ovako si samo bednik.
  5. Uf, neprijatan i težak, a rekao bih i nepotreban tekst Đorđevića. Ne nužno pogrešan, ali nepotreban i verovatno štetan u ovom trenutku.
  6. E nisam ispratio izvini... Ko konkretno? Zekov mali?
  7. Kon preti tužbama, izgleda da je ipak u pravu. Bio je period tokom kojeg je korona hibernirala, a juče ujutru se izgleda probudila.
  8. Teška srca, uz prihvatanje neminovnih implikacija koje nosi, moram da ti dam jedan masivan plus... Ali ovo je posebna i komplikovana tema koja izuzetno lako može da ode u 100 neželjenih pravaca.
  9. Face radikala iza AV govore više od predsednikovih riječi...
  10. Meni ovi rezultati (izlaznosti) deluju sjajno. Velika većina sveta na svoj, verovatno jedini mogući, način stavlja do znanja nekoliko stvari: svesni su da je ovaj sistem pakao i nedemokratski, preziru SNS i vide da je u pitanju ološ, ne pokazuju ni približno onoliki strah koji je bio prisutan prethodnih godina, svesni su da ono od čega će se jednom praviti prava opozicija/neka buduća vlast nisu učestvovali na izborima, svesni su da je korona situacija vođena polukriminalno-poluamaterski, politikantski.
  11. https://www.raskrikavanje.rs/page.php?id=Zeljko-Mitrovic---govornik-bez-aplauza-684 Nagrade su uručivali epidemiolog Predrag Kon, zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić i vlasnik Pinka Željko Mitrović, na čiji predlog je nagrada ustanovljena.
  12. Evo mi obavili građansku dužnost oko 8:00. Malo sam se brinuo za kucu jer smo joj juče promenili hranu pa nikad ne znaš kako će da reaguje, ali rezultat je bio impresivan. Poređenjem sa prethodnim izborima, u slično vreme, jako jako skroman odziv. Penzioneri ukočenih pogleda, nekoliko mlađih logističara velikih pozadina i okruglih glava, ali sve u svemu jako tanko. Ni ja ni porodica nismo dobili listiće btw.
×
×
  • Create New...