Mina D. Harker

Heh, nisam kompletista, a ni tih 9 nije malo kad treba pogledati još štošta u životu Punch-Drunk Love je bio...čudan, u najmanju ruku. Pretpostavljam da je to jedan način da se ispriča ljubavna priča. Obaška što sam se zeznula po pitanju podjele uloga, moram sad da jurim PSH u nekoj glavnoj ili većoj roli.

Nosferatu (2024) odličan, impresionirana sam.

I taj otac mu je cvećka. Slušala sam ga u nekoj emisiji koliko sam izdržala, više od 5, manje od 10 min - gledaj slušaj oca, biraj sina.

Zgodna mi je ova tema za zadatak koje sam sebi dala, iako ne pišem prave rivjue. Dakle, PTA i njegovi filmovi koje sam propustila da pogledam. A kako je krenulo? There's a method to my madness. Youtube algoritam me je sjetio Sajentologije, a onda me je asocijacija dovela do The Master (2012), filma koji sam već jednom krenula da gledam, pa odustala - valjda treba biti raspoložen za neke priče. Po netu sam uglavnom nailazila na hvalospjeve, to me često obeshrabri, u svijetlu činjenice da nisam odmah prepoznala genij ovog filma, ali rekoh - neće mene jedan film pobijediti. (doslovno sam to sebi rekla) Da, film kao da opisuje sajentologiju ali na ipak benevolentan način. Master je civilizovan, malo egocentričan ali uglavnom nenasilan i bezopasan, što se za metode stvarnog kulta ne može reći. Učenik koji to nije htio da bude, i čija se "animalna" priroda ne da ukrotiti i usmjeriti je kao lik prilično odbojan. Sjajni glumci, filmski zanat je tu, samo...priča me je u zadnjoj dionici već pomalo umorila. Nekako je, šta znam, prisutan osjecaj repeticije, bez sinematskog klimaksa. Poenta i namjera storije? Pa, možda je zaista ostavljeno gledaocima da sami učitaju svoje značenje. Moje je neukroćena goropad, ali nakon iskustva sa kultom donekle ublažene agresije i nagona za samouništenjem. Glumci sjajni, ovom reditelju nije problem da okupi jaku ekipu, i vidim da je glavni trio - Hofman, Finiks, Adams bio prepoznat i hvaljen i od kritike. Finiks kao da je odavde preuzeo i navježbao svoj ludački smijeh i držanje za ulogu Džokera, već mi se malo glumački ponavlja, Ejmi je briljirala i u poslednjem ostvarenju u kome sam je gledala, Nightbitch (2024), a za Filipa Sejmora Hofmana je velika, velika greota što je otišao prerano. Divan glumac, strašan gubitak za film. U njegovu čast, skidam i gledaću Punch-Drunk Love (2002), ako neko ima predlog za još neki PTA uradak, javljajte. Možda Licorice Pizza? Veza između tinejdžera od 15 i cure od 25, not great, maybe even terrible, hm? Gledala sam njegove filmove sa Danijelom Dej-Luisom, odlični.

Hvala @Besni lala, živ bio! Strim šljaka ...a i krvni pritisak.

@DameTime voditeljka Sanja Marinković, pileći mozak since 2000's. Pitam se da li njih dvije fristajluju, ili imaju neki script koga se drže, jer je slanje ovakvih poruka u etar jako opasno. Džabe se ženske org, novinarke protiv nasilja itd, trude da promijene percepciju javnosti kad je u pitanju nasilje nad ženama, kad ti neke Sanja i Zora dođu i, hm...(tražim pristojan izraz, tražim pristojan izraz, tražim....nisam ga našla)...ovako nešto, s čime se vrv slaže veliki dio (njihove) publike. This, folks, is why we can't have nice things.

Kakav je ovo Dawn of the Dead, sunce ti poljubim?!? 🥶😲 Ko su ovi?

Kad je muzika bolja od filma, vrlo keči ćun i super tekst, hvala White Noise-u, nikad više Noah Baumbauch ++

All due respect, nema potrebe. Nisam iz struke, i naravno da imaš pravo na svoje iskustvo, pa i da ga ne dijeliš javno ako ti je neugodno. Zaista nije neophodno da se ispovijedaš, ni meni ni drugima. 🙂

Siguran prediktor budućeg nasilja je prethodna istorija nasilničkog ponašanja. Nasilje u porodici ima tendenciju da eskalira, posebno kad nasilnik izgubi kontrolu nad žrtvom. Nije to baš nuklearna fizika, drugo je što institucije ne rade svoj posao i/ili insistiraju na održavanju kontakta između nasilnika i njegove žrtve/žrtava, a zarad sprečavanja "roditeljskog otuđenja" koje je nonsens u situaciji kad postoji kontinuirano nasilje - u svim drugim slučajevima nasilnik gubi neke društvene i privatne privilegije zbog svojih postupaka i zločina, samo u slučajevima porodičnog nasilja ima pravo na pristup žrtvi. Ponekad se zaboravlja da su i djeca žrtve porodičnog nasilnika, čak i se kad nasilje ne vrši direktno nad njima.

Još jedan bitan kamičak u mozaiku lika & djela Zorana Milivojevića, povodom ubistva majke i djeteta od strane bivšeg supruga i oca djeteta ispred Centra za socijalni rad u Rakovici, napisao je autorski tekst u Politici pod naslovom Medejina osveta, gdje je ustvrdio sledeće: Prenosim i tekst iz Peščanika kojim se reaguje na Milivojevićevu bljuvotinu: https://pescanik.net/formule-ubijanja/ Dakle, možete da dodate i mizoginiju na prethodno napisano o "stručnjaku" iz našeg sokaka.

Da, ja sam namjeravala da ga pogledam, ali komentari su uglavnom loši, pa možda i preskočim. Nikol sad već dosta često biraju za uloge "kugarki", mada je i u ranoj fazi karijere igrala nešto slično. To Die For (1995)

Realno, mediji su jedan od stubova Vučićeve vlasti, i mislim da ne moramo puno da se upinjemo da bi to dokazali - ovo svakodnevno pokazuje Vučić, sam ili preko svojih posrednika. Što izborom REM-a, što stalnim rovarenjem da se nezavisni mediji zatuku, što svojom sveprisutnošću na nacionalnim frekvencijama. Nemali broj puta sam se lično uvjerila koliko medijska propaganda i od iskusnih, obrazovanih ljudi pravi zaluđenike lika&djela AV. Uostalom, Vučićevi mediji su i na netu, kad baš ciljano ne tražiš; brže i lakše je doći do linka Kurira i In*ormera nego demonizovanog N1, Danasa, Radara, Vremena. Možda u kontekstu aktuelne pobune internetu okrenute gen Z tradicionalni mediji djeluju pomalo prevaziđeno, ali opet, naivno bi bilo proglasiti ih nebitnim. Daleko smo mi od Amerike u kojoj gostovanje na Roganovom podkastu utiče na promjenu javne percepcije, kod nas je glasanje na osnovu *radim-gradim-novi Tito da budem* i dalje bitnije od nekog neuhvatljivog vajba koji političar odašilje. Da ne pominjem važnost demokratskih vrijednosti, fer izbornog procesa, slobode medija i pravosuđa i stanja ljudskih prava, to je sporedno; samo (privid) da je ekonomija jaka, i da "predsedniče pobedismo" i kad gubimo, brale.

Hehe, vidim da sam i sama iskoristila taj izraz ovdje na forumu Mislim da je to namjera da se zvuči malo finije, elegantnije, malo jezički raznovrsnije. Ne identično, ali po efektu slično hiperkorekciji koja se i danas sreće kod Crnogoraca, recimo, kad umjesto prostog ali ispravnog "fali" kažu "hvali" (mi to i to). A kad si pomenuo "jer", i dalje mi nije jasno da čak i obrazovani ljudi (u tebe gledam, Andrej Ivanji) umjesto jer koriste "jel".

"Bez da" se/je/su, mislim da bi prirodnija srpska konstrukcija bila "a da nije/nisu". (otišao je a da nije popio kafu) Može i arhaično: negacija + glagol sa nastavkom -vši. (otišao je ne popivši kafu) Puno ljudi koristi bez da, molim vas nemojte da se ljutite na mene bez da ste me malo bolje upoznali 😜 Bonus: mlađi Amerikanci i hebeno "like" po 10 puta u svakoj rečenici.

Video je na ovom linku https://n1info.rs/vesti/profesor-i-dopisni-clan-sanu-suocavamo-se-sa-hobotnicom-koja-se-zarila-u-sve-pore-drustva-pa-i-univerzitet/

Pomamili se penzioneri. Vucic alten.

Eh, bedak, nemam ES. Hvala na odgovoru, svakako.

Ćao dobri ljudi, može li mi neko napisati kad Novak igra sledeći meč, i da li to može da se pogleda u nekom repriznom terminu, da nije u cik zore. Možda glupa pitanja, praštajte, nisam verzirana. Hvala.

Da je AV čovjek, kao što nije, predsjednik svih građana, kao što nije, nepomućenog uma, kao što nije...Izašao bi na jedno od 680 obraćanja na tv u udarnom terminu i decidno rekao "prestanite da ulećete kolima u ljude, ubićete nekoga". To bi i njemu odgovaralo u perspektivi; možda i pacifikovalo dio građana a moguće oduzelo momentum protestima. Ali, (radikalsko) srce hoće što srce hoće, jelte. Frešak podkast Vremena, koji inače religiozno pratim, not least because Sloba Georgiev 🤩

Probala sam da ga gledam, i to baš nedavno - nije išlo 🫤 A super je poruka Lažljivca, sladak mali, Tili itd, nego me njegova fizička komedija smara.

Nadam se da je ovo odgovarajući topik, sinoć sam gledala Liar, Liar i uz krindž se podsjetila koliko su užasne one Džim Keri trejdmark grimase u tom periodu njegove karijere. Tačno sam odahnula kad je počeo da glumi u ozbiljim filmovima, doduše nekad i nekad - nije posebno aktivan zadnjih godina - i tumači moglo bi se reći, dijametralno suprotne, depresivne uloge. Enivej, uglavnom sam izbjegavala da ga gledam u komedijama nakon što sam malo poodrasla, jer me to kreveljenje iritira. Man On the Moon je dobar, Truman Show, naravno. Da li još neko ima sličan utisak?

Kako pank srce ugrije

Jovana Gligorijević oštro: https://vreme.com/komentar/ko-su-ti-koji-bi-ubili-za-vucica/