Mina D. Harker

Moj tejk, psihološkinja je bila

Meni ovo nije problem, nekad se ukusi poklapaju, volimo iste bendove itd. Recimo, ti si meni "ukrao" Babies in Toyland 😛ali planiram da kačim neke druge pjesme. Doduše, ne odmah😄Sad ide predivna stvar sa ovog predivnog albuma:

Uhvatila sam sebe da polupanično razmišljam koliko puta sam poslala žuto ili ljubičasto srce 😬reko, kuku koliko toga ne znamo, još ću ispasti i neka perverznjakinja...srećom, u okolini nemam tinejdžere. Sad ozbiljno, mislim da jeste pristupano vrlo pažljivo, možda i previše, da bi se izbjegla senzacionalizacija i eksploatacija teme. Meni recimo smeta što je žrtva ispala svakakva, dovoljno za rendom internet glupane da pišu, bila je bully, pa time opravdavaju ubistvo. Važno je da je serija probila led i otvorila temu u mejnstrim prostoru, van internet budžaka, bar osvijetlila problem. Šta će se s time dalje raditi ne znam, ali moram priznati da nisam optimista.

Čuj čuli, i pogledali 😁 Koliko vidim, a trudim se da ne gledam na tu stranu interneta - trigerovala je mnogog konzervativca, apologetu muškog nasilja i ljubitelja statusa quo. Pritom, prisutni muški uzor(i) u seriji, a mislim na odrasle muškarce jer toksičnu muškost ne vezujem za mlađe tinejdžere - su normalni, ispravni ljudi. Dakle, na šta misle ovi komentatori kad kažu toksična muškost? Na Tejta? Da, tako je, šta je problem? Na tinejdžere? Pa onda je problem u glavama komentatora jer je serija jako pažljivo pristupila problemu i tretmanu mladih. Nemalo puta sam se uvjerila da su real snowflakes zapravo takvi likovi, a ne senzitivizovani left-leaning muškarci.

"Woke right" 🤯 sad sam, mislim, sve čula. Rastežu značenje woke do pucanja, ideja da postoji woke right je u mojoj glavi kontraintuitivna ako ne i čist nonsens, ali, izgleda novinar i Doyle pod tim izrazom podrazumijevaju nešto antiliberalno i autoritativno. Doyle je koliko znam konzervativac, generalno ne mogu da slušam napaljene ekstremiste sa obje strane spektra, ne mislim da ovaj razgovor spada u takav diskurs, moguće da next person misli drugačije, a možda neko od vas posluša i povjeruje da ovaj oksimorom postoji. Na kraju krajeva, postujem jer se odlično uklapa u temu topika:

@Prijatelj Mitar zbog tog avatara i nepopularno mišljenje se odobrava, in my book 😁 7. epizoda Lotusa malo bezze, ali kako Sem Rokvel krade kadar, pa ono je čudo!

Michelle Gurevich (ranije nastupala kao Chinawoman) je Kanađanka, ćerka ruskih emigranata. Veoma je popularna u Istočnoj Evropi

Korona je bila "legalizovala" mnoga introvertna i OCD ponašanja. Ehh.

Rudderless nakon buma sa Adolescence, na više mjesta sam naišla na preporuke za ovaj film, konačno je presudila kolumna Dejana Ilića koji ga je takođe pomenuo kao referencu. Film je okupio nevjerovatnu ekipu glumaca u manje ili više sporednim ulogama; a nose ga harizmatični Bily Crudup i pokojni 😞 Anton Yelchin. Poređenja nisu baš sasvim na mjestu; jedino zajedničko je fokus na oca i njegovo procesuiranje gubitka, koji je u Rudderless gotovo apsolutan, svi ostali su sporedni. Sporedan je i "slon u sobi", preko kojeg se uporno prelazi, iako je njegova sijenka stalno prisutna. Tonalno, imam mali problem, poglavito sa Crudupom jer ima tu nonšalanciju, čak i momente čistog uživanja i radosti u izvođenju pjesama pokojnog sina sa mladim članovima novoformiranog benda, a nekako mi je teško da povjerujem da bi i najjača negacija i koping proizveli taj switch od osobe koja se izolovala i bježi od svog bola, do gotovo dječačke lakoće postojanja dok muzicira. Ne znam, možda nisam u pravu, možda William H. Macy kao reditelj filma zna bolje. U pitanju je dosta klasična drama sa (nažalost) poznatim motivom koji je rijetko obrađivan jer je tema neugodna i bolna; ovaj film se baš maksimalno distancira od tog bola, vajda kao i glavni protagonista, pa posmatra samo aftermath bez postavljanja pitanja kako i zašto, bez analiziranja ličnosti mladog počinioca zločina. Poslednja scena je prejaka od početka do kraja, tu me je kupio i iskupio dobar dio percipiranih mana.

Oz Perkins jedno od novijih, a već etabliranih imena horor filma, pa se svaki njegov novi naslov iščekuje sa velikim interesovanjem. Nakon sporogorećih Blackcoat's Daughter (odličan) i Longlegs (malo manje odličan) okušao se u nešto bržem i krvavijem ritmu i kombinaciji podžanrova - splatter, horor komedija. The Monkey je adaptacija kratke priče Stivena Kinga, i mada je nisam čitala, Kingov pečat je nesumnjiv i vrlo osjetan u filmu. Perkins je dodao i jedan zabavan nod Kingovim prethodnim slavnim junakinjama, pa nazvao dvije sporedne ženske uloge Wilkes i Torrance. E, sad, moj je problem što nisam fan demonskih igračaka u hororu, ne zato što su nevjerovatno jezive i strašne nego baš suprotno - oduzimaju mi od tog faktora strave koji žanr treba da posjeduje. Ok, demonske lutke i igračke su provodnici zla, ali ih jednostavno ne mogu shvatiti ozbiljno. U tu grupu spada i majmun-bubnjar iz filma, užasno ružna igračka za koju se zapitah kako iko može da je kupi, ali otac glavnih junaka filma jeste, navukavši svojoj porodici bijedu na vrat. Osim toga, film je veoma kompetentno snimljen; nasilne smrti nisu lišene situacionog crnog humora i generalno je solidna morbidna zabava, iako ne moja lična šalica čaja. Ljubitelji morbidnog humora i horor zanata imaju čemu da se nadaju, svakako jedan od tipa 2 solidna žanrovska uratka ove godine.

Zaebana priča, From Rock Star to Killer pokriva slučaj Bertrand Cantat-a, pjevača francuskog benda Noir Desir. Prvo je bilo, gurnuo sam je, pala je i udarila glavom a onda autopsija otkriva pravu istinu. Odlično je urađen dokumentarac, nešto malo sam slušala ND, nema šta; izdvajaju se u francuskoj muzici koja, erm, generalno nije neka (danas sam primila serum istine, zato bez filtera😛) Elem, kako reče advokat u filmu "dok on spava, žene oko njega umiru", žestok najcrnji cinizam, ali i istina. Eye opening stuff, obavezno gledanje ako ste zainteresovani za temu. Šta sve možeš u Francuskoj a i šire, kad si lokalna verzija Morisona Džima...

Volim! 😁 Kažu, novi Federer (ili njegov stil igre) - kakav crni Fed bez osvojenog GS, a 33 god u gujscu

@devon70 svaka čast za muzički izbor, ali spamuješ temu. Predložila bih spuštanje na niže spratove (ima i pank topik).

Pomenula ja single take, negokako, upratite me za sve relevantne informacije😆😎 I ozbiljna preporuka za Residence na Netflixu, jako dobro odrađena serija.

Nije bio neki "lijep" tenis, ali matori je nabaždario servis, svakačas'. Nadam se pobjedi protiv Dimitrova, nisam mu ispratila karijeru ali vidim da je neka muška verzija Jelene Janković, neka tako i ostane.

Malo lakih nota, ko voli whodunit - žanr koji je prethodnih godina doživio renesansu - vjerovatno će uživati u The Residence. Zabavna, sa odabranom glumačkom ekipom, prati det. Cordeliu Cupp (sjajna Uzo Aduba) koja istražuje slučaj smrti u Bijeloj Kući tokom zvanične večere sa australijskim diplomatama. Tu je i vazda harizmatični Giancarlo Esposito - what's not to like?

I meni fali, ali vjerovatno ima potencijal za zloupotrebu (protiv neistomišljenika).

Radno ime: Woke Mob 😁

Eh, kad ovako postaviš, to se onda odnosi na oba pola. Što bi rekli moji Crnogorci, volim i ja nerandže, no trpim😏 Ne znaš ti koja je to muka, treba napuniti, odabrati program, startovati, isprazniti mašinu nakon pranja i vratiti posuđe na mjesto. Lakše je oprati dva tanjira, a onda prileći da se odmoriš like a king you are. 👑

Nadam se da će ovako igrati do kraja, letio je po terenu i počistio 15 godina mlađeg protivnika kao od šale. Igra kao momak, svaka čast, samo neka potraje.

Šta im dođe ta gender nonconforming frizura, kratka kosa za žene, duga za muškarce? Imali smo to još 60-70tih godina prošlog vijeka. I sama sam provela pola života kao "gender nonconforming". Konzervativno-patrijarhalne gluposti.

😂 Htjela da ti dam 🎖️za doprinos, ali onda je došla Sexy Sandra, pa samo "lajk". Šta ću, izgleda imam predrasude.😩 Ali evo, da ne bude kako furam samo rokerke i srodnu muziku

Opet Netflix i ponovo pogodak - ne bi se reklo na osnovu Imdb ocjene ali preporučujem da zanemarite ožalošćene kritičare iz naroda. Delicious, ako je neoriginalnost grijeh ovaj njemački film i njegova rediteljka (čiji je ovo debi) će svakako odgovarati pred Sv. Petrom kad za to dođe vrijeme, u međuvremenu, ja sam prilično uživala u vožnji koju su mi priredili. Malo sam se dvoumila da li da ga metnem na horor temu, ali to nije dominantan žanr, a mislim da će ovako stići do šire forumske publike. Njemačka porodica provodi odmor negdje na francuskoj rivijeri u porodičnoj kući (kakva kuća, i to sa bazenom!) međutim, sudbina je htjela da ih targetira grupa francuskih omladinaca sa zločinačkim namjerama. Ako bih krenula da nabrajam filmske uzore i tematski slične filmove Delicious-u, to bi potrajalo i spojlovalo, ovako se nadam da ćete mi vjerovati na rijeć i pogledati film. Imajte na umu da je malo mračan, ali ako ste došli do kraja upisa, možete vi to svarite 🙂 Čašćavam (uglavnom zbog pomenute neoriginalnosti) sa 7/10

Neću lagati, sve se slažem ali fali mi Dženifer Kulidž😍 Gledam onog Saksona u prvim epizodama i razmišljam, joj kako liči na Švarcija, i sure enough - glumac je njegov sin!

I Netflix jednom da izbaci film koji valja, Revelations pripada mom omiljenom žanru korejske kinematografije, krimi-trilerima. Poslednjih godina Korejci jašu na zombi i possession talasu, vrijeme žestokih krimi-trilera je na zalasku, pa me raduje što se Revelations vraća formi koju volim. Priča o dvostrukoj korupciji, možemo reći duše, jedna potaknuta religioznim deluzijama, druga zlostavljanjem u formativnom periodu, obje štetno utiču na društvo i okolinu, i obje se sreću i sastavljaju u istoj tački. Pametan film koji ima šta da kaže, iako relativno uzdržan na polju nasilja, u poređenju sa slavnim prethodnicima. 7.5/10