Organizovan je danas ispred OS u mom selu skup podrske studentima i nastavnicima nase skole koji su glasanjem na nastavnickom vecu izglasali jednodnevnu obustavu rada. Organizatorka je najavila za sutra blokadu glavne raskrsnice (koja je prilicno prometna) i 15m cutanja.
Nastavnica srpskog jos iz doba mog pohadjanja skole je odrzala lep govor, najpre pricajuci o rampantnoj korupciji koja je dovela do pada nadstresnice samo par km od nas i neispunjenim zahtevima za objavljivanje dokumentacije, posle i o opstem stanju u drzavi, o silovanju pravde, o korupciji, o destruktivnim vrednostima koje se promovisu itd.
Izasao je i direktor posle da pozdravi ljude. Njega sam malo sta cuo, sto je cudno jer svi iz sela vuku traume njegovih metoda kaznjavanja, missim nije tih covek u pitanju...
...no, primetio sam da nije skidao osmeh s lica gledajuci u ljude koji su se okupili i stajali po pljusku. Nepripremljen za te vremenske prilike, morao sam brzo ka kuci posle okupljanja. S obzirom na to da je skup najavljen danas ujutru, da je radni dan i na vremenske prilike, mozda ni tih circa 150 okupljenih nije bio mali broj.
Zanimljivo, kada sam poslednji put (do danas) isao na opozicioni protest, bio je to prvi u seriji "1 od 5 miliona" protesta.
Temperatura oko nule, kisa pljusti, a ja u obuci i i odeci za prolecni dan, prigodno za prvu polovinu tadasnjeg dana, setao sam dva sata, mokar od glave do pete, sto je (verovatno) dovelo do najteze prehlade i hipertermije u mom zivotu dan-dva kasnije, i nikada vise nisam isao...
No, u medjuvremenu sam shvatio da mi Bog daje samo najteze bitke ๐ U gadnoj gabuli sam generalno, i pokusavam da iznad sve ove buke cujem njegov glas i objasnjenje, pomoc, ali za sada ga ne cujem, niti uocavam znakove. No, tako je kako je. Bicu sutra na ulici.
.