-
Posts
5,573 -
Joined
-
Days Won
3
Everything posted by DJ_Vasa
-
Ovde se slažem jer sam izraz 'rogobatan' implicira estetski kriterijum, što nije validan argument. Svako od nas može da kaže da mu se ne sviđaju reči kao što su npr. patlidžan, kašika, đurđevak, putarina ili diploma, ali sve one se koriste i u formalnom i u neformalnom jeziku. Problematično je nametanje neprirodne tvorbe i reči koje se nisu same izborile za svoj položaj, da se tako izrazim. Mnoge reči su spontano ušle u jezik, kao npr. profesorka, doktorka, predsednica, šefica itd. Primećujem da se advokatica pojavljuje sve češće i mislim da će se lako primiti. Nije mi poznato da je bilo ikakvih intervencija da se sve one uvedu, a koriste se svakodnevno i samo pobliže markiraju vršioca (i vršalicu, ovaj vršilicu) radnje. Ne vidim svrhu da se izmišlja ženska varijanta imenica kao što su npr. vatrogasac, gnjurac i mnogih sličnih, osim da se tera mak na konac. A kako će afirmisati ravnopravnost? Ukoliko se izmisli reč vatrogasilica, čime će to doprineti njihovoj ravnopravnosti u službi? Ako govorimo o imenicama koje nemaju veze sa profesijom, ne vidim ni koja je svrha da kažemo npr. „Ovu stazu će koristiti rekreativci i rekreativke”. Oni koji su smislili taj zakon o idiotskoj upotrebi jezika, na koji ću se vratiti kasnije, gledali su samo da uzmu pare. Malo veći problem je ona svinjarija sa silovateljem objavljena u Svinjformeru ili to što gotovo svakodnevno čitamo da je neki alkoholičar premlatio ženu. Cela priča se praktično svodi na to što si naveo u prvom citiranom odeljku. Kad već spominješ hrvatski, koji je dosta toga već primio, vidi se da je i tamo nemoguće na silu navoditi neke pojmove. I kod njih se kaže sudski tumač za neki jezik, a evo i na brzinu jednog linka, gde se vidi da je koleginica po profesiji sudski tumač, a ne tumačica. Pa upravo je Arsenije rekao da je u pitanju famozni detalj koji može da pomogne, ali ne znam kako, naročito kojekakve vatrogasilice. Tačno je da se žene pitaju, ali pitanje je koje žene. Rekao sam čime se bavim, a u prevodilaštvu (i u nastavi jezika) ima oko 90% žena. Ne poznajem nijednu koleginicu koja će za sebe reći da je prevodilica ili tumačica, već sve do jedne kažu za sebe prevodilac ili sudski tumač. S druge strane, one koje su u nastavi za sebe kažu da npr. Marija Petrović, profesor engleskog jezika, ili pak Marija Petrović, profesorka engleskog jezika. Niko ih ne tera da se predstavljaju kao profesor ili profesorka, ali je evidentno da koriste oba oblika. Ne verujem da bi ijedna htela da joj neka budala odozgo nameće kako će nazivati sopstvenu profesiju, koja je čak i potpuno zasnovana na jeziku. Nije mi poznato da ih je iko pitao. Pre nekoliko godina sam čitao tekst o jednoj ženi koja je stekla čin kapetana u civilnoj avijaciji, a na brzinu sam našao i tekst o njoj. Sama za sebe kaže sledeće: „Uvek sam znala da ću postati pilot.” Isto tako, juče sam već spomenuo da postoji mnoštvo natpisa gde piše npr. Marija Petrović, advokat, specijalista oralne hirurgije, sudski veštak, astrolog itd. Svaka od njih ima pravo da napiše na svojoj firmi da je advokatica, specijalistkinja, veštakinja (ako sam pogodio) ili astrološkinja, ali zaista nisam primetio takve natpise, tj. bar ne u većem broju. Niko im ne brani da sve navedeno napišu ili kažu u bilo kom kontekstu, bar koliko je meni poznato. I ne razumem kako mnoštvo oblika koje se uvodi nije jezičko pitanje. Tu postoje mnogi elementi jezika, a prvenstveno morfologija, odnosno tvorba reči, zatim semantika, pragmatika, sociolingvistika i tome slično. Vidim da spominješ i nekakvu rodnu deklinaciju, što naprosto ne postoji. Postoji nekoliko vrsta deklinacije u srpskom koje se označavaju brojem (prva, druga itd.) i prema osnovi, npr. na -a, -e, na konsonant i sl. Imenice kao što su devojka, sudija, vucibatina, pijanica, učiteljica ili olovka se menjaju po padežima na identičan način, ali nisu istog roda. Ne znam šta ima u vama ukorenjenog, ali jezik je takav kakav jeste, razvijao se hiljadama godina, tvorba je takva kakva jeste i ne može se izmišljati tako da sve bude u istom kalupu. Voleo bih da se nađe neko toliko mudar da sve ovo uvede i u kongruenciju i da mi prevede rečenicu Advokat i direktorka su ručali u restoranu (nisu ručale) ili Marija, Zorica, Milena i Zoran su sedeli u kafiću (nisu sedele). Molim lepo, ovde takođe nema ravnopravnosti, ali kongruencija je malo veći problem. Da se vratim na idiotski zakon, koji sam nešto ranije spominjao. Kada su ga doneli, primetili su da nešto ne štima, pa su odložili upotrebu na tri godine i sve odjednom stavili pod tepih. Ovde sada nije ni toliki problem da li će se reći nastavnik ili nastavnica, već nešto drugo. Neformalno sam čuo da je neko tim idiotima i idiotkinjama (da budemo politički korektni) stavio pod nos tekst koji ću navesti po sećanju, a koji je 'preveden' na novogovor, dok je ispod njega bio i normalan tekst: V1: U anketi je učestvovalo 268 ispitanika i ispitanica. Na prvo pitanje pozitivan odgovor je dalo 48% ispitanika i ispitanica, a negativan 52% ispitanika i ispitanica. Kod drugog pitanja se pokazalo da nema ovakve simetrične raspodele, pa je na prvo pitanje pozitivan odgovor dalo 89% ispitanika i ispitanica, a negativan samo 11% ispitanika i ispitanica. Svi ispitanici i ispitanice su negativno odgovorili na treće pitanje. V2: U anketi je učestvovalo 268 ispitanika. Na prvo pitanje pozitivan odgovor je dalo 48% ispitanika, a negativan 52% ispitanika. Kod drugog pitanja se pokazalo da nema ovakve simetrične raspodele, pa je na prvo pitanje pozitivan odgovor dalo 89% ispitanika, a negativan samo 11% ispitanika. Svi ispitanici su negativno odgovorili na treće pitanje. Ko hoće, neka broji reči ili pogleda na ekranu koji je tekst duži. Zamislite da je ovako napisan ceo tekst. Na desetak strana, koliko ima u originalu, razlika bi bila uočljivija, a tekst veoma težak za čitanje. Vidim da se pojavio i priručnik za novogovor, mada prvi put u životu čujem da jezički priručnik piše neko kome jezik nije struka. Predgovor je pisala Zorana Mihajlović, koja je završila ekonomiju, mada taj deo i nije toliko bitan, budući da nije u pitanju tekst iz njene oblasti. Autorke su izvesna Hristina Cventičanin Knežević, koja je završila sociologiju, i Jelena Lalatović, koja je završila opštu književnost. Ovi podaci se mogu naći na kraju publikacije, ali i tu su neke stvari vešto prikrivene. Kod ove druge koleginice u publikaciji piše da je osnovne i master studije jezika i književnosti završila na Filološkom fakultetu, što samo po sebi nije tačno jer studije jezika i književnosti kao takve ne postoje. Tamo se mogu završiti npr. engleski, srpski, francuski jezik i književnost, ali ovako kako je napisano, odmah pali crvenu lampicu jer nije napisala šta je zapravo po struci, a pisano je u maniru prikrivanja završenog smera, sa čime sam se u praksi susretao. Jednostavnom pretragom se može videti da je završila opštu književnost. Ukratko, tzv. jezički priručnik su pisale dve nekompetentne osobe. Sociologija je sociologija, tako da je jasno da je u pitanju druga nauka, a što se tiče opšte književnosti, taj smer nikada nije podrazumevao bilo kakvo ozbiljno lingvističko obrazovanje, tj. upoznavanje sa suštinom jezika, bilo da govorimo o srpskom, bilo o stranom jeziku ili jeziku uopšte. To je otprilike kao kada bi se od ortopeda tražilo da operiše srce, ili od aviomehaničara da popravi automobil. Ovom trilingu nedostaje još samo klovn na koricama kako bi ugođaj bio potpun. Sve ove gluposti me podsećaju na ostale vrste nametanja u jeziku, kao npr. da se piše ćirilicom i slične budalaštine.
-
Nisu. Urednici obično traže neke druge sitne konvencije, npr. crtice umesto navodnika ili tako nešto sitno, ali ne i budalaštine. Sasvim druga priča su neknjiževni tekstovi za NVO idiote.
-
Mislim da je bila u časopisu Pogledi, a to joj baš ne služi na čast.
-
Ovde mislim na upotrebu jezika u Srbiji, gde zvuči sasvim neprirodno. Čak i kada je jezik bio formalno jedan, nikada se nije govorilo npr. sudac okružnog suda u Smederevu, kupiću hleb i vrhnje, lijepo vreme i slično. Naravno, ovde govorim o zvaničnoj upotrebi jezika i o standardu.
-
Jeste, plus zločini po Bosni, plus otvorena saradnja sa onima što prave svinjarije po Ukrajini, plus što je pionir vređanja rumunskog naroda, plus saradnja sa najšovinističkim publikacijama kod nas... Jeste, to je taj kreten.
-
Ovde zapravo i nemam šta da mu verujem ili ne verujem jer ništa nije ni rekao. To da će se uskladiti sa viznom politikom ne znači da će je u potpunosti preuzeti, a to što će da bude pouzdan partner je samo obična floskula. Ako se uvedu vize npr. stanovnicima Kiribatija, to će biti usklađivanje, ali mi se čini da Kiribaćani ovde baš nešto često i ne dolaze. Formalno jeste usklađeno, ali u praksi ne znači ništa.
-
Biću slobodan da kažem da sam stručan za jezik jer sam od prevođenja zaradio dosta novca, a u slobodno vreme volim da čitam o jeziku, plus znam kako neke stvari funkcionišu u praksi. Kao prevodilac mogu da naučim dosta toga o operaciji mrežnjače, delovima aviona, dejstvu nekog leka, o sudskoj praksi Teksasa i o mnogim drugim stvarima. Ovde imamo nekoliko problema za koje mogu da okrivim pisce prvih gramatika koje sežu do latinskih, strukturu jezika, sisače evropske sise i mnoštvo budala i pajaca, ili da to izrazim politički korektno, budalaša/budalašica i pajaca/pajacica. Što se tiče famozne kategorije roda, mi i dalje koristimo prastaru klasifikaciju na muški, ženski i srednji, kao npr. kod imenica kovač, devojka ili pile. Podela na ova tri roda je veštačka i rezultat je konvencije. Imenice koje sam naveo imaju tzv. prirodni rod, u smislu da je krojač muškarac, da je devojka žena, a kod pileta ne znamo pol. S druge strane, ako pogledamo morfologiju, tj. način promene imenica po padežima, evo jednog problema: imenice kao što su magarčina, devojka, sudija, vucibatina, bekrija. Nemanja, Milica i slično se identično menjaju po padežima, pa kažemo npr. u genitivu magarčine, bekrije, sudije, devojke itd. što važi i za ostale padeže jer će biti identični u svim oblicima. Ako stavimo nešto ispred padeža, reći ćemo te magarčine, tog bekrije, te devojke itd. Šta ovo govori? Govori da su padežni oblici isti bez obzira na prirodni rod, tj. da se kaže bekrija, bekrije, bekriji, bekrijom i devojka, devojke, devojci, devojkom. Nastavci su isti, ali ćemo reći sa tim bekrijom i sa tom devojkom. Koliko se sećam gimnazijske gramatike, pisane u doba kada se jezik zvao srpskohrvatski, deklinacije su se delile po brojevima i morfemama, npr. -e deklinacija ili -a deklinacija. Kategorija gramatičkog roda se kod nas u gramatici meša sa prirodnim jer uvek kažemo taj bekrija, ali ta devojka. Postoji i reč devojčurak, što se menja po tzv. muškoj, ili realnije, po konsonantskoj deklinaciji. Jasno je da se imenice iste grupe menjaju po padežima na isti način, ali ako pogledmao logički, prva se odnosi na muškarca (bekrija), a druga na ženu 8devojka). Iz istog vremena datira i podela rodova koja se koristi u ozbiljnijim engleskim gramatikama, prema kojima engleski ima pet rodova - muški (man), ženski (woman), srednji (book), opšti (teacher) i zbirni (cattle). Za nas je zanimljiv opšti (common gender), u koji spadaju imenice kao što su teacher, writer, pharmacist, singer i mnoge druge. U engleskom je sasvim normalno reći Mary is a teacher/writer/pharmacist/singer isto koliko i John is a teacher/writer/pharmacist/singer. Isto tako, engleski ima i mehanizam kako se neutrališe prirodni rod, pa se može reći npr. A good teacher should love their students. Nemački jezik relativno lako pravi ženski rod. Olaf Šolc je aktuelni Bundeskanzler, a Angela Merkel je pre njega bila Bundeskanzlerin. Kod njih je dosta dodati ovo -in i stvar je rešena. Arapski ume da bude još precizniji, pa tako u drugom licu jednine imamo dve zamenice, i to تَ /anta/ (muški rod) i تِ /anti/ (ženski rod). Arapske zemlje su svakako poznate po poštovanju ženskih prava i tu su negde na nivou Nemačke. Pretpostavljam da se ironija dovoljno jasno vidi. Hajde da u priču uvedemo i sisače/sisačice evropske sise, kao i budale i pajace oba pola. Budalaštine o rodno senzitivnom jeziku su se pojavile prvo u Hrvatskoj, a onda je to došlo i kod nas. Cela priča po svemu sudeći potiče od nemačkog, čija se morfološka struktura ne može kopirati. Kao što piše u postu na koji odgovaram, jezik je živa stvar, a to su lingvisti odavno primetili. U našem primeru, to znači da se reči po potrebi stvaraju i da se njihovo značenje menja. Ko god je čitao delo Gospođa ministarka zna da je naslovni lik, tj. Živka, samo supruga ministra u jeziku tog doba. Kada je pisana ova komedija, ministarka je označavala samo suprugu ministra, ali se značenje reči promenilo, pa je sasvim normalno reći ministarka toga i toga Marija Petrović. Isto tako, prirodnim razvojem jezika i društva su se pojavili oblici kao što su učiteljica, profesorka, doktorka, savetnica i mnoge druge. Jezik je naprosto prihvatio ove oblike i normalno se koriste. Isto tako, verujem da će jezik prihvatiti i mnoge druge ukoliko se ukaže potreba. Moja profesija je takva da se prevodilaštvom većinski bave žene, ali svaka koleginica koju poznajem se predstavlja kao Marija Petrović, prevodilac ili Marija Petrović, sudski tumač. Isto tako, na osnovu kontakta sa mnogim ženama iz drugih struka, sve se predstavljaju kao Marija Petrović, advokat, Marija Petrović, specijalista oralne hirurgije ili Marija Petrović, sudski veštak. Evidentno je da nisu u pitanju seljanke iz neke zabiti u Africi ili Aziji, već visokoobrazovane i emancipovane žene. Budalaštine sa rodno senzitivnim jezikom su nastale zbog alavosti na fondove EU od kojekakvih NVO i državnih institucija koje uzimaju pare da bi kao fol unapredile rodnu ravnopravnost. U pitanju su sisači (i sisačice, da budemo politički korektni) novca koji ne bi umeli da zarade novac na neki normalan način, osim da muzu tuđe pare. Nije sporno da će se neke reči primiti u jeziku i da će postati njegov svakodnevni deo, kao što su npr. profesorka, doktorka i slično, ali čini mi se da se u jeziku neće zapatiti sledeći oblici: - Moja ćerka je završila DIF i radi kao trenerka/trenerica. - Dobar dan, ja sam Marija Petrović, i radim kao prevodilica. - Mico, otkud tebi cigarete? Nisam znao da si pušačica. - Sestra mi je upravo diplomirala. Sada je psiho(g)loginja/psihološkinja/psihologistica, samo da smislim kako se kaže ono kad završiš psihologiju. - Nisam siguran da li je potrebno vaditi zub, ali pitaćemo koleginicu, ona je oralna hirurguša. - Čujem da se Maja zaposlila kao vatrogasica. - Ona mnogo voli vodene aktivnosti i hoće da se oproba kao gnjurka/gnjurica/ronilica. - Ćerke su mi diplomirale. Jedna ima zvanje spinster (kod nas je to sada bačelor), a druga je postala mistres/metresa. - Moja školska je otišla na Vojnu akademiju. Sada nema činove i obična je vojnikuša, ali za koju godinu će biti prava oficiruša. - Kerovi i keruše su rasturili demonstracije. - Milka voli prirodu. Ona je pecarka i lovka. (= bavi se pecanjem i lovom) - Zaposlila se u kazinu i radi kao krupijašica. Ako se bavimo tzv. ravnopravnošću sa jezičke strane, čudno mi je da ne postoje i sledeći oblici: - Pera je postao sudijac, neće da ga nazivamo sudija jer se to menja kao imenica ženskog roda. - Prošao sam pored Plavog mosta, a ispred auta mi je izleteo neki prostitutac. - Porodila sam se u Nemačkoj. Doktor i dedica (muška babica) su bili divni. Ukratko, smatram da će jezik regulisati potrebe sopstvenim mehanizmima, a te budalaštine o ravnopravnosti koju će jezik afirmisati mogu da se okaće mačku o rep. Koga zanima arapski, može lako da se informiše o tome koliko ume da se precizno izrazi po tom pitanju ako nas zanima upotreba jezika, a koga zanima kako to funkcioniše u praksi, neka obuče minić, skine maramu i prošeta se tako po Saudijskoj Arabiji, nekoj selendri u Egiptu ili Libiji. Cela ta priča u srpskom je sviranje k***, odnosno p***.
-
Ja ne znam šta će da bude krajnji ishod. Vesti su veoma šture, a evo koje mi rečenice deluju najbitnije: Izvor: https://rs.n1info.com/vesti/vucic-srbija-ce-se-do-kraja-godine-uskladiti-sa-viznom-politikom-eu/ Pojma nemam šta da mislim. U vesti se eksplicitno spominju oni koji dolaze iz Azije, ali i Rusi i Ukrajinci. Šta će da se desi u praksi, takođe pojma nemam. Verujem da je i sagovornicima zvučao kao Pitija, tj. da će se povijati kako vetar duva. Možda nekada dajem prognoze i predviđanja za budućnost, ali ovoga puta zaista ne znam šta da kažem.
-
Nisam našao detalje u našim vestima, a u tekstu koji je linkovao Erwin se spominje i Rusija. Evo izvoda iz članka:
-
Ovo bi moglo da znači uvođenje viza sa svakoga ko ima ruski pasoš, a osim toga, i za pasoše još nekih zemalja. Znam da je bilo problema sa državljanima nekih drugih zemalja koji su ovde mogli da dođu bez problema, a posle toga nastavljali u EU na malo alternativnije načine.
-
Ima li nekog zakonskog mehanizma da se to reši? Ako se ispostavi da su izbori pokradeni u mestima X, Y i Z, valjda bi trebalo da se ponove. Nadam se da ta Trivićka ima pokriće za ono što tvrdi kao DOS što je svojevremeno imao inače će od sebe napraviti budalu.
-
Ne smeta, mada ga ionako ne pijem, kao ni bilo koje drugo. Neka se uvozi slobodno, što se mene tiče, to je privredna aktivnost. Finansiranje bosanskih lezileba to nije. Uzgred, vidim da postoje i oprečne informacije: PDP: Trivić vodi u trci za predsednicu Republike Srpske, Dodik tvrdi da on pobeđuje
-
Neka bar AV prestane da ih spašava od bankrota našim novcem. Mogu da odnosi ostanu na nivou navijanja za Zvezdu i Njokovića, na razmeni ćevapa i jagnjetine, guslarskim večerima i uvozu banjalučkog piva, taman koliko i treba.
-
Izbori u BiH: Tesno u RS, Cvijanović, Komšić i Bećirović najbliži Predsedništvu Izgleda da je Izetbegović dobio nogu, a ovo dvoje ostadoše.
-
A ovog matematika ozbiljno zajebava. Šta kaže, da nije dobio 123%?
-
Zna li neko o čemu se ovde radi? Šmit nametnuo izmene Izbornog zakona u BiH: Osiguraću da se vaš glas računa
-
Evolucija društva obično ide napred, ali kod njih ide nazad ubrzanim koracima. Evo kako je bilo pre tridesetak godina: Vreme današnje: Čini se da se Petar Veliki uzalud trudio pre trista i kusur godina. Kremaljski kepec je uspeo da ih vrati u doba pre Romanova.
-
Izvini, moja greška. Preterao sam i pošteno priznajem.
-
Nemam šta da komentarišem o onom što nema veze sa socijalnom kartom ili o temi čiju problematiku ne poznajem. I koji si ti faktor da isleđuješ?
-
Aman, čoveče, pa svako ko je bio u neposrednoj blizini vojnog objekta, vozila ili oruđa koje je kontaminirano je bio izložen dejstvu osiromašenog uranijuma. Pretpostavljam da ga nisu bacali nasumično, tek tako da naprave krater u nekoj selendri, već da napadnu vojne ciljeve. U ratu se obično gađa neki vojni cilj jer sve te boNbe, raketLe i ostala gvožđurija su veoma skupe igračke i ne koriste se za gađanje štale nekog Milojka (osim ako tamo nema nečeg vojnog) ili njiva nekog Živorada, već se gađaju tenkovi, artiljerija i tome slično. Ukoliko smo to apsolvirali, evo malo podataka o raku u celom svetu: https://worldpopulationreview.com/country-rankings/cancer-rates-by-country Ako pogledamo brojke, možemo da (iščašenom) logikom zaključimo da su Ameri najviše gađali rođake Australijance, Novozelanđane i Irce, a zatim sami sebe, Dance, Holanđane, Belgijance, onda opet rođake, ovog puta Kanađane, a za njima slede Francuzi i Mađari. Rak je malo ozbiljnija priča od povezivanja sa osiromašenim uranijumom i zavisi od mnogih faktora, a @Eddard to svakako ume da objasni bolje od mene (ukoliko ga ne mrzi da crta osnovne stvari iz struke). Uz preventivu koja je kod nas negde na nuli, nije ni čudno što se umire i od jače prehlade.
-
Koliko mi se čini, mnogi podaci uglavnom postoje i da se ovim povezuju. Postoje podaci o svakome ko je regularno zaposlen, ko je registrovan kao preduzetnik, penzioner itd. Isto tako, postoje podaci o tome ako poseduješ stan, kuću, automobil ili koja se već vrsta imovine registruje na ime. Kad se ove dve vrste podataka i još ponešto stave zajedno, onda nastaje socijalna karta. U zakonu (čl. 3) piše ovo: Cilj uspostavljanja Socijalne karte je postojanje jedinstvene i centralizovane evidencije, u elektronskom obliku koja sadrži tačne i ažurne podatke o socijalno-ekonomskom statusu pojedinca i sa njim povezanih lica i koja omogućava korisnicima podataka da obavljaju poslove obrade podataka radi utvrđivanja činjenica neophodnih za ostvarivanje prava i usluga iz oblasti socijalne zaštite, a posebno radi efikasnijeg ostvarivanja prava i usluga socijalne zaštite, pravednije raspodele socijalne pomoći, unapređenja efikasnosti i proaktivnosti rada organa u oblasti socijalne zaštite, obezbeđivanja podrške u definisanju i oblikovanju socijalne politike i praćenja ukupnih efekata mera socijalne zaštite, kao i obezbeđivanje ažurnih podataka o korisnicima za slučaj vanredne situacije. Pretpostavljam da i sada postoji neki sistem kontrole da ne može svaki Pera sa ulice da dođe i traži socijalnu pomoć, a ono ima posao, stan, pristojne prihode i slično, a ovo znači samo objedinjavanje podataka iz baze prihoda, katastra i sl.
-
Da li je to ovaj zakon? Koliko vidim odnosi se na korisnike socijalne pomoći i bavi se objedinjenim primanjima. Ima i neka vrsta poreskog registra na Zapadu, u smislu da se proverava poreklo imovine kod većih kupovina. To u praksi znači da ako hoćeš da kupiš npr. BMW u salonu, a na papiru primaš neki sitniš, onda se odmah vrši poreska provera.
-
Nije baš kao kao što se predstavlja. Do sada se tražila normalizacija odnosa, a ostvaren je napredak u smislu da se tek od pre nekoliko meseci može ući sa kosovskim tablicama, uz uslov da se prekriju ona plava straka sa oznakom RKS i grb Kosova. Dakle, za dvadeset i kusur godina, koliko je Kosovo de facto nezavisno, stiglo se do toga da se konačno može ući vozilom sa RKS tablicama, al' moraju da se prelepe. Imaju i one debilne table na granici na kojima piše da je priznavanje kosovskih dokumenata samo iz praktičnih razloga, a da to ne znači priznanje nezavisnosti. Ne znam koga boli uvo za to što piše na tablama? Ne verujem ni da iko od putnika čita te budalaštine. Dovoljno je da se može normalno kretati i putovati, a za priznanje bi se progledalo kroz prste ako sve funkcioniše kao kad je u pitanju bilo koja država ili granica. Čak ni te famozne sankcije Putleru nisu same po sebi problem jer nije cela Evropa besna samo zato što je moguć izvoz nekoliko tona jabuka, već neusklađenost sa spoljnom politikom uopšte. Niko ne bi primio zemlju koja bi mogla da opstruira razne inicijative ukoliko radi po instrukcijama iz Kremlja, što već postoji kao problem u samoj EU, a čija se spoljna politika vodi iz Moskve. Jednostavan primer za to je onaj tzv. humanitarni centar, koji je i prema sopstvenim rečima organizovao par obuka za vatrogasce kao da je u pitanju obuka za astronaute, a koji do sada nije organizaovao ni običnu akciju prikupljanja novca putem SMS-a. To je u praksi centar FSB-a, a imali su i nameru da se pretvore u neku vrstu vojne baze. Što se tiče Ukrajine, na papiru se podržava njena celovitost, ali sećam se da su horde ludaka marširale kroz grad sa sve famoznim Z, plus su izgmizali i nedavno kako bi sprečili šetnju LGBT, ponovo sa sve Z i Putlerovim slikama uz blagoslov države. Da je ista ekipa imala neka druga obeležja i transparente VČĆ PDR, mislim da bi ih policija razjurila i pohapsila u roku od odmah. Obaveza usklađivanja spoljne politike postoji već desetak godina, ovi naši su to prihvatili, ali tu baš i nije bilo mnogo napretka. Jedino što u kontekstu teme vezuje spoljnu politiku sa politikom EU je priznavanje celovitosti Ukrajine. Onaj sporazum koji je potpisao Selaković je baš prst u oko EU.
-
Ne razumem kako to hoće na zapad jer ne vidim to u politici ili ponašanju. Postoje ona famozna poglavlja, odnosno klasteri, koja definišu šta je potrebno, ali slabo se nešto ispunjavaju. Ispunjava se ono što formalno može da prođe, što je samo kozmetika i predstavlja se kao neki veliki napredak u usklađivanju. Eto, usklađena je veličina registarskih tablica, procedura dobijanja dozvole za upravljanje čamcem (ne znam baš mnogo o tome), neke gluposti koje se tiču pčelarstva i ribolova i tome slično. S druge strane, evo šta kaže Evropski parlament: https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2021-0115_HR.pdf Detalji o tekstu su dostupni ovde: https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2021-0115_HR.html U praksi, to znači da se uglavnom uzimaju pare za razne vidove usklađivanja, ali se te pare potroše i napredak je minimalan. Ukratko, uzmu se pare za npr. usklađivanje nekih pravilnika o postavljaju saobraćajnih znakova, ulupaju se da bi se platile kojekakve budale koje to kao sređuju tako što prepisuju sa interneta, naprave 2-3 kozmetičke izmene, pa i to ne urade kako treba. Evo i veoma prostog primera: Trik-pitanje: šta su ovde zajebali? Prevodio sam nešto od dokumentacije za razne stvari, a poslodavac je bila EU. Vrlo često su izveštaji i o ovakvim stvarima intonirani u fazonu da su pare uzete, ali da ima da se još radi, pri čemu su to bile veoma blage formulacije. Koja crna ljudska prava, pravosuđe, privreda i spoljna politika mogu da se usklade ako idioti ne mogu da sami sa sobom usklade jedan us*ani saobraćajni znak? A posle pričaju da nas „EU neće” u svojim redovima. Ista ta EU zaslužuje veliko priznanje što iskazuje ovoliko strpljenje prema očiglednom muljanju i kokošarenju. Ove naše budale samo uzimaju pare za sve i svašta, što se vidi iz aviona. Kod mnogih puteva, škola, bolnica i ko zna čega sve imaju one oznake #EU za tebe, #EU za biznis i tako to, što u prevodu znači da su pare poklonjene, da nisu kredit. Ne znam ni koliko je toga urađeno iz ostalih fondova, a te pare izgleda nisu dovoljne, pa im budale još i traže „ratnu odštetu”. Pa koji kreten može da bude toliko alav, da živi kao izdržavano lice, a da pri tome još i izvoljeva? Ne znam kako bi EU mogla da se „iskupi” kod takvih što misle da ih „EU neće”. Možda da im finansira i jedan odgroman spomenik Putleru i bratu Siju, da svima šalje plate od po 2-3 hiljade evra i da im još plate i pivo.
-
Da.