Odličan post 👍
Mene sad tu zanima kako oni finansiraju rad ml. kategorija, ponajviše u klubovima?
Da li su uspeli da izbegnu zamku u koju smo mi upali, a to je da te selekcije isključivo roditelji finansiraju. To je čini mi se jedno ad-hoc rešenje koje je se samo nametnulo početkom 90-ih, a moja pretpostavka je da se u SFRJ nije plaćala nikakva članarina. Barem u fudbalu.
Ako to ipak jesu roditelji, kako se ti roditelji postavljaju i kako ih treneri hendluju?
Kod nas roditelji se postavljaju kao poslodavci, ponajviše oni koji koji daju neki dinar više, koji uvek mogu da voze klince na gostovanja, koji se prilično cimaju. A realno, onaj ko te plaća ti i diktira uslove, stavlja sugestije, tako da treneri mogu da se ubrišu da svojim trenerskim integritetom i faktički postaju fontane želja.
Roditelji, pored guranja svoje dece i očiglednog štelovanja, na celu stvar gledaju svojim laičkim očima, ne sviđaju im se porazi od 50 razlike i tu se brzo ulazi u kompromise. Oslanjaš se na brkate da ne bi imao po 30+ izgubljenih, igraš i ti presing po celom terenu svih 40 minuta iako sport kojim se baviš počinje sve više da te podseća na rukomet. Priče gde bi ta ekipa mogla da bude za 2-3 godine ne prolaze, ehej dečko, odmah i sad, ko zna šta će posle da bude.
I evo ti ga rezultat...
Tako da, treba se pozabaviti i novčanom stranom cele priče, jer kako lester frimon iz The Wire kaže: počni da pratiš tok novca, i pojma nemaš gde će da te odvede. Tj. kakve odgovore će da ti da.
PS. Bilo bi lepo uporediti premije seniorskih reprezentativaca, naših i drugih reprezentacija iz prvog ešalona u Evropi... Da li se išta dobija za igranje u repki, koliko, pod kojim uslovima i tako to. Samo kako doći do tih informacija?