Podseti me ovim klipom. Verovatno mi nikad neće biti jasno kako neko uopšte može da snima u ovakvom trenutku (osim profija za tv kamerom, ofkors). Kritičan momenat, hala gori, svi pogledi uprti u par ključnih igrača, znaš da slede momenti koji će odrediti celu priču a ti držiš telefon i valjda regulišeš rezoluciju. Gore mi je od onog fejk nameštanja u kafani, kao ludujemo, raspadamo se. Letos na JNA, imamo penal protiv Santa Klare, ja sav ustreptao, mešavina strepnje i iščekivanja, a onda provalim jedno dvadestak telefona uperenih ka terenu. Da li kad padne odlučujući koš/gol se više raduješ ili žališ što nisi snimio? Ne razumem.
Nastavite sa pričom, ne obazirite se na ovaj upad.