Ja nekako na ovu sezonu i pored rezultata koji je napravio gledam kao na nultu Sašinu sezonu da tako kažem. Nemam i dalje neka prevelika očekivanja i ne padaju mi toliko teško ovakvi porazi. Zatekao je mnogo repova, uspeo je neke da neutrališe, ali biće tu turbulencija još.
Ono što se dešava ove sezone sa povredama je nešto što ipak nije baš toliko često u smislu ovolikog broja povređenih igrača, trajanja svih povreda i konstantnog pojavljivanja novih. U takvoj situaciji stvarno je teško prvenstveno trenirati, a naročito igrati utakmice u ligi gde nema slabe ekipe, odnosno sve ekipe su veoma kvalitetne i ne praštaju.
Na sve to dovedeni su i neki novi igrači kojima treba aklimatizacija i uklapanje, Saši takođe treba aklimatizacija i uklapanje naročito jer se vidi da to nije isti čovek od pre 5 godina. Radio je dosta na sebi i psihološki, a i košarkaški tako da i njemu treba vremena da sve to posloži u svojoj glavi i da isključi emocije koliko je to moguće.
Bilo je i biće ove sezone i lepih pobeda, ali i stresnih poraza, ali nekako sam spreman na takvu sezonu.
Ono što ne najbitnije je to da igrači i on imaju maksimalnu podršku ove sezone i da igraju sa vetrom u leđa. Zašto to kažem? Pa zato što je ovo faktički godina gde se nadam da će Saša isflitrirati sve što treba i sa ozbiljnim planom i timom napravljenim skroz po njegovoj meri ući u sledeću sezonu. To je druga sezona trogodišnje licence i tu su mi ogromna očekivanja. Jedna od bitnijih stvari je povratak Bolomboja i njegovo uključivanje jer on može sa pravilnim radom da bude jedan od tih zamajaca za dalje.
Tako da na ovu sezonu posmatram na neki takav neki način. Para ima očigledno i neću oko toga da se zamajavam mnogo, znamo svi gde živimo.
Tako da od mene podrška, dosta mi je više promena trenera i svega što to prati. Konstruktivna kritika da, ali podrška od mene ukoliko nadam se postoji plan.