Prošli su mi obojica kroz glavu, ali oni su, osim što su tehnički potkovaniji od Jovića (barem kako ih ja vidim), inicijalno četvorke. I to tako što je Milojević igrao na 4 (a na 5 Perović, Peković...) u vreme kada četvorke nisu morale da šutiraju trojke a on ubijao leđnom tehnikom i haslom, dok je Sikma uglavnom igrao pored nekog centra (Noka, Lamersa, Kumađea), a pristojan šut spolja (uz pregled igre, kontrolu lopte, tela, pa i leđnu tehniku) ga učinili uspešnom četvorkom u novijem dobu, tek ponekad peticom u small ball varijantama.
Danas je četvorka bez šuta, osim ako nema izrazito dobru igru leđima (ala Toko Šengelija, a i on može da pogodi...), praktično nezamisliva. Kod Jovića ne vidim ni jedno ni drugo, osim nekih malih naznaka.
Isto tako, kada je u pitanju defanziva na poziciji 5, osim nekih prednosti koje svakako ima (poput preuzimanja, iskakanja, hasla...) više poverenja kod skoka i zaštite obruča imam u Bogoljubove i Jelavićeve duge ruke, nego Jovićeve fizikalije i snagu.
No dobro, da ne ispadne da ga samo kudim, svakako je interesantan, deluje kao radilica, neka upije i po koju Novicinu foru iz reketa, i može se napraviti fina karijera...