Prvo da krenem sa nekim iracionalnim stvarima. Imam neki osećaj da će biti sve ok. Manje zbog toga što se trudim da u životu gledam sve sa vedrije strane, a više zbog toga što mi je naš sapatnik a moj kum (koji je by the way na Kipru i gledao je uživo ove utakmice) jednom prilikom pre možda 15-20 godina kada smo sve šurili na pripremama rekao ništa ovo nije dobro, kada god pokidamo pripreme useremo sezonu i obrnuto. Meni se to urezalo u pamćenje i verovatno se nije dešavalo uvek ali kad god se to stvarno desi, da li u fudbalu ili košarci, ja imam neku vrstu flešbeka. E sad da se okrenemo racionalnom. Odmah da se ogradim i da kažem da prelazni rok nije najsrećnije odrađen, i da me Duško nije ubedio da smo baš najsrećnija kombinacija. Ali ipak što se tiče Duška, apsolutno sam za to da mu damo vremena dve, tri godine, i da vidimo kuda nas vodi taj neki put i filozofija. Jer, majku mu, nije Radonja jedini trener na planeti i njegov sistem, i to kažem kao njegov odani poklonik. Ipak, moram da kažem da iako preglomazan i ne baš dobro raspoređen, stvarno imamo najkvalitetniji roster u istoriji. I da smo ove utakmice igrali bez realno najvećeg pojačanja i najboljeg igrača Šabaza. I vrlo moguće da će nam krajnje domete u ovoj sezoni odrediti to da li je on zdrav i u dobroj formi. Sviđaju mi se još Gidra, Hanga i Tobi od pojačanja. Takođe, motiv i emocija pored Tea, Belog, Luke, Laze i Nede ne može biti dovođeno u pitanje. Niti moja konekcija sa tim i takvim timom i ljudinama.