Zanimljiva tema.
Nije lako odgovoriti na sva ova pitanja.
Zato ljudi odlaze? Pa, nije sve u nedavnim ratovima. Odlazili su jos iz Austrougarske i Osmanskog carstva. Rekao bih, onako uopsteno, da odlaze radi mogucnosti da zive bolje - a da li je to poboljsanje materijalno, politicko, sansa za licni ili profesionalni razvoj itd, to je individualno. Moj brat, materijalno obezbedjen veterinar u srednjim godinama zivota, je pre 3 godine otisao u Irsku sa recima da mu je "dopizdila Hrvatska".
A mozda i odlaze iz istih razloga iz kojih se ja ne vracam - a pokusao sam dva puta.
Zato jer, za razliku od mnogih iseljenika, nisam uspeo da skroz presecem tu nekakvu "pupkovinu" koja te veze za familiju i poznata mesta. Mogao sam da obidjem svet, ali sam u 90% slucajeva provodio maksimum vremena u domaji.
Prvi put, nisam mogao da nadjem posao mada sam imao najmodernije iskustvo i znanje. Nisam imao odgovarajucu "vezu". Imao sam vezu i maltene obezbedjen posao - ali se ispostavilo da je moja veza u politickoj frakciji koja je izgubila pa je sve propalo. 😄 A drugu vezu nisam uspeo da nadjem - generacija mojih roditelja je vec bila u penziji i bez uticaja, oni jos zivi, a moje drustvo se velikim delom razislo. Nepotizam na delu, sta ces, to je Balkan. U retrospektivi, dobro je sto nisam uspeo.
Drugi put, do pre dve godine sam najozbiljnije nameravao da se penzionisem u Srbiji. Mada iz Zagreba, meni je domovina citava ex-Yu, imam i u Sr familije i prijatelja, a sve jeftino kad dodjes sa zapadnom penzijom. Vec sam i trazio kucu u/oko Subotice.
Predomislio sam se.
Prvo, ono sto ja zovem "sveopsta nadrkanost", mada mozda i nije sveopsta nego vise vredi za moju generaciju. Nezadovoljstvo, nemogucnost da izbegnes razgovore o politici jal' spoljnoj jal' domacoj itd.
Drugo, zdravstvo. Mada sam zdravstveni profesionalac, kao penzioner sam na prvom mestu pacijent. - i to, sa godinama, sve verovatniji i cesci. A vise ne mogu da odem kod poznatih i kolega kad mi se prohte i dobijem najbolju mogucu uslugu nego sve prolazim kao i normalni ljudi. 😉 Kad sam video sta sve i kako prolaze moji prijatelji i zenini roditelji (moji su vec pokojni), zgrozio sam se. To je njima normalno, ali meni, naviklom na USA sistem, nije. Hvala lepa, ostacu ovde.
Mada, i dalje cu se vracati - ove godine, na vise meseci.