Drug mi je bio zavisnik od kafe. Odem kod njega jedno jutro da igramo sony i on nakuvao, pazite sad - 1l kafe. Kaže ovo da popijemo lagano i spremi se za sony. Ja u šoku. Ali malo po malo, srk po srk (one velike šolje od bijele kafe) i popijemo mi po pola l ujutru na prazan stomak. Nekih pola sata nakon toga izletim iz stana, odem kod mene kući i nekih 2h provedem na wc šolji povraćajući. Želudac sam izrigao tada. To je bilo kada sam bio u drugi gimnazije. Od tada, evo punih 18 godina ne bih je popio nema te sile. Jedino za spas života nekoga iz porodice. Nakon toga, ni expreso ni sve ove nove vrste kafa nisam ni pomirisao. Kad osjetim negdje miris kafe, gadi mi se.
Eto ti radikalna metoda 🙂