Malo hladne glave da vidimo sta smo mi zapravo sinoc, a i u celom ovom ciklusu uradili.
Od samog pocetka, videlo se da ce Piksi forsirati svoju filozofiju igre i svoj sistem za koji ce izabrati najbolje moguce igrace koje imamo. Ali, to se razlikovalo od najveceg broja prethodnika, koji su tezili da botovski ukalupe igrace koje imamo (i one koji treba da se prodaju) u neku formaciju koja se njima cini najboljom i onda glavom kroz zid, zbog cega smo i prolazili kako smo prolazili.
Piksi je postavio svoj sistem potpuno drugacije. On je u tim usadio IDEJE, a ne kao prethodnici pripadnici resavske, da ne kazem batadjorine skole, pokusavali da nakaleme kopije rigidnih fudbalskih sistema iz drevne proslosti, pa im posle svi drugi bili krivi kad dozivljavamo neuspeh za neuspehom i igra nam ne lici ni na sta. Piksi se bavio SUSTINOM a ne formom.
Sta je sustina, te ideje koje je on za tako kratko vreme usadio u tim sastavljen od srpskih fudbalera (zvuci nemoguce, ali svi smo videli rezultat):
Moderna filozofija igre na prvom mestu. Fluidne pozicije, ogromna fizicka potrosnja, presing, SVAKI igrac ima ulogu i u gradjenju igre, ali i u odbrani. Ovo sto smo od nas videli je nesto najblize sto smo ikada igrali totalnom fudbalu, toj prelepoj revoluciji Ajaksove skole koja je iznedrila neke od najvecih fudbalera u poslednjih 50 godina i kasnije iznedrila i druge skole i timove koji su uvek bili uzbudljivi za gledanje i pomerali granice.
Zatim, neverovatna mentalna priprema tima i igraca. On je zaista njih uspeo da ubedi da su bolji nego sto na papiru izgleda da jesu i kao tim i kao individualci. Svaki igrac ima listu zadataka koju mora da izvrsava bespogovorno. Ali ono sto je zaista nesvakidasnje i generalno u fudbalu, ne samo za nas, gotovo SVAKI, ako ne i bas bas svaki igrac koji igra ima slobodu u NACINU izvrsavanja tih zadataka.
To pokazuje dve stvari - ogromnu VERU koju je on imao i u sebe i svoje ideje, ali i u njih na terenu. Zasto mislim da je bas svako na terenu imao apsolutnu slobodu, samo neki zbog mozda svog mentaliteta i generalnog stila igre nisu pokazali (ne moze bas ni svako da se pretvori u Ronaldinja, naravno).
Pavlovic. Za mene je taj decko ne otkrovenje ovih kvalifikacija, ja ne znam recima da opisem sta je on igrao u celom ciklusu, a pogotovo sinoc.
Decko koji je po vokaciji stoper, je nama igrao prakticno levog wing backa, krpio i centralnu odbranu ako treba, jurio Zotu po celom terenu i P O J E O ga bukvalno, a onda nekoliko puta i otresao Ronalda kao slinu fizicki da ovaj sedne dole na dupe i ne zna sta se desava i NIJE SE VIDEO covek.
A onda krene napred i pokazuje tehniku, dribla, centrira, otvara se, trazi dupli pas.
To ne moze tek tako da nastane, naravno, igrac to mora da ima u sebi (da li je i on znao da to ima u sebi je veliko pitanje 😄 ) ali selektor koji to prepozna i da mu slobodu mora da bude genijalac. Nema druge reci kojom moze da se opise to smo gledali.
i na kraju stavio tresnjicu na tortu kada je onaj poslednji napad presekao.
Mi smo poveli i umesto da se nabijemo svi u 16, mi nastavljamo da ih jurimo i pravimo presing nad njima. Jal smo Srbi jal smo Nemci 😄
Jos jedna bitna stvar kroz ceo ciklus - izmene koje smo vrsili u utakmicama su uglavnom bile pravovremene, tacne i donosile su prevagu i to je pocelo od Radonjica i prve utakmice sa njima i zavrsilo se ovom, kada je ponovo Radonjic imao nekoliko odlicnih prodora, a Mitrovic dao gol za Katar.
Piksi je u ovom ciklusu iskoristio preko 20 igraca. Tim se iskristalisao ali nije kao mnogi koji su bili i uspesni i kvalifikovali se u proslosti na velika takmicenja, kao sto su timovi Ilije Petkovica, Antica i Muslina imao plan A, sablon i 14-15 igraca na koje racuna. Najbolju igru smo sigurno igrali sa Anticem do ovog ciklusa, ali da se ne lazemo, bili smo jako jednolicni, procitani (posle iznenadjujuceg pocetka) i bilo je jasno kako treba da se igra protiv nas.
Piksi je ucinio da to u ovom ciklusu bude mnogo teze.
Zasto je bitno koristiti toliki broj igraca? Piksi je jako inteligentno odlucio da u potpunosti iskoristi dodatni broj izmena koje sada u ovim utakmicama imamo na raspolaganju. To mu omogucava nekoliko stvari. Prva, jako bitna, ako ne i najbitnija stvar - visok ritam 90 (ili skoro 90) minuta. Sa samo tri izmene, nisam siguran da bi to bilo moguce sa ovim igracima. Iako smo na nekim mecevima imali te fizicke padove (nije ni cudo), opet smo uglavnom uspevali da drzimo visok ritam citavu utakmicu, sto se desilo i sinoc. Dalje, "visak" izmena omogucava i takticke varijacije koje mozemo koristiti dovoljno cesto, ako ne i na svakoj utakmici, tako da ne dodjemo u situaciju kao toliko puta u proslosti da ako se desi nesto lose mi nemamo odgovor i potonemo potpuno.
Sinoc je utakmica pocela bas onako kako smo se plasili, a mozda i navikli - ultra idiotski gol odmah na startu. Ali, kao sto su i sami igraci apostrofirali posle meca, i to nije floskula zato sto smo pobedili, vidi se da su zaista to mislili i verovali u to - sta god da se desi, mi igramo nasu igru i znamo sta treba da uradimo.
Sirenje tima i koriscenje veceg broja igraca Piksiju ne smeta kao sto je smetalo recimo Mihajlovicu koji se gubio u tim rotacijama, jer je on znao kako da svakome da prostor da pokaze sta zna i malo po malo iskristalisao svaciju ulogu. Cak i ta formacija sa dva napadaca koja se mnogima nije svidela imala je smisla i bila je u skladu sa tim idejama koje je on usadio u tim.
Kada je to dobio od njih, kada imas tim a ne igrace koje ces da gledas kao bogove i nadas se da ce nekako doci u poziciju da individualno nesto naprave, pa da se mi branimo i molimo da ostane 1-0, mozes najboljeg strelca u ovim kvalifikacijama i u ISTORIJI nase zemlje da ostavis na klupi zbog nekih manjih problema koje je on imao (ne postoji prethodni selektor koji bi imao herca za to) i da budes sasvim siguran da onih 11 koji pocnu i onih 4-5 koji ce uci kasnije odradjuju posao.
Nama se sinoc Veljkovic povredio, usao Spajic. U proslosti, kada nam se menja tako stoper u toku utakmice, cak i ako kvalitet nije toliko razlicit izmedju tih igraca, to je uvek bilo bar pola gola, raspad sistema, vidi se neuigranost i nesigurnost. Sinoc - igra protiv nekih od najboljih i najbrzih napadaca na SVETU, kao da igras trening mec sa pajtosima u kraju i rutiniras sve.
Zbog toga je jako bitno sto je on i od tih, mozemo slobodno reci, i uz duzno postovanje njima, individualno prosecnih igraca, napravio kompaktnu sredinu, MASINU za koju imas rezervne delove koje koristis po potrebi a ona radi podmazano i bez ikakve razlike, bez obzira na to koji delovi su trenutno u pogonu.
To se recimo dobro oslikalo sinoc i na Lukicu, koji je, po mom misljenju, odigrao verovatno najbolju utakmicu u zivotu. Tehnicki se nije video, ali prakticno je odigrao kao Pirlo, drzao sredinu, pritisak, bez pogresnog dodavanja, presecao lopte i postavljanjem usmeravao na svoje saigrace koji su zatim kupili te lopte. Zaista jedna neverovatna partija i od njega.
Za kraj, ako se ovako nastavi, nema sta da se brine. Moze samo da se uziva. Rezultat zaista nije bitan, ako tim ima glavu i rep i vidi se smisao u igri, cak i ako ima nekoga ko se ne slaze sa filozofijom koju forsira Piksi (ne verujem da takvih ima, pogotovo sada 😄 ).
A kao posledica svega rezultat je dosao, i tek ce doci.
Piksi je vec dugo trener, ali on nikada nije zaboravio svoje igracke dane. Ovo sto je on uradio sa ovim timom mislim da ne moze apsolutno niko ko nije bio takav igrac i taj tip igraca. To se vidi u svakom potezu na terenu igraca poput Pavlovica kojeg sam naveo, koji igra kao da je Maldini iz mladjih dana dok je igrao i levog beka.
Sa ovakvim samopouzdanjem i kohezijom, kako on rece, ovaj tim nema limit.
A kada to imas, onda moze da se peva i bicemo prvaci sveta.
Jer - zasto da ne?
🙂