Son_of_a_gun

Ajde da se ne bavimo negativnim stvarima sad kad već imamo priliku i da pohvalimo. K und K monarhija iz svojih najsvjetlijih dana, Ponijeva odbrana na Hauardu + dvije jako bitne trojke, PJ se patio u napadu ali je odigrao vrhunsku odbranu na Kodiju i dao ključne poene. Kapiten je odigrao veoma dobru utakmicu osim dijelova kad je bio zadužen za organizaciju, ne mislim da bi trebalo da ga krivimo za nešto što i nije njegov posao. Anđa nije bio minus igrač, that’s something. Prekosutra da ponovimo zalaganje a sve ostalo je čist ćar.

Iskrenuo zglob na početku utakmice, grizao ga Poni kao niko do sad i čovjek nas opet zamalo ne sahrani. Kakav lik.

Trebao sam znati da crna maćka znaći da Piđn rješava. 😁

Piđn maćka ladan k’o svekrvina sisa.

Kaminski pretrčao nekog… 😂 Stvarno atipično veče po svemu.

Kako Poni jede Hauarda, bon apetit mon ami!

Kakva je lobanja ovaj Raieste, fali mu samo slamka u zubalu i bendžo…

Bore se svi, to je sve što sam želio od njih.

Pređe mi sad crna mačka ispred auta, pas joj nanu greba…

Nadam se da je bar stigao da se oprosti od njega. Tuga.

Zašto se ovaj Novak cima k’o kvadriplegičar i zašto Kuzmić izgleda kao deda mraz na methu?

Ovo će trajati do ponoći kako je krenulo…

Šta, sad kad dobro igramo nema šta da se napiše? 😁

Piđnu kad se igra mi smo sasvim druga ekipa.

Fly little birdie, fly!

Kakav su faul svirali Piđnu, nevera… 😂

Može to i Anđuša lagano. Doduše samo na zagrijavanju.

Ja sam od ovog Željkovog Partizana razvio bipolarni poremećaj, u jednom trenutku bi ih vodio kući za zetove a u drugom šutirao nogom u glavu. Mogu misliti kako je samom Željku s njima. Cijenim da svakog dana rastu šanse da mu prišiju "Robija" s razlogom.

Svašta mi radimo što ne bi radili ni da sam im ja trener.

Kad vidim kako piđn sa lakoćom dođe do obruča uvijek se zapitam zašto to stalno ne radi…

Pa 120 će biti sigurno…

Bolje da ne ulazimo u avatare i njihova značenja.

Ej bre, ne pričam ja o zavrnutim slavinama nego da će bolesnik da otjera Željka, raspusti upravu i svede nas (opet) na biološki minumum. Manje zato što je šipkaški otpadak a više zato što više voli da ga firma moli za milion nego da sama prihoduje 20. Gledate li tv nekad, nemoguće je bilo promašiti neki od njegovih takvih performansa, jednostavno ih je previše bilo. Mi kao da ovdje pričamo o nekom ko ima bilo kakvu vezu sa realnošću ili bar da ima neku predstavu šta ona predstavlja.

U ovoj pauzi od nekih mjesec dana od foruma i mjerenja patke generalno mnogo stvari se iskristalisalo u mojoj glavi. Svašta se nadešavalo, sportski i nesportski. Konkretno ovdje, napustili su nas neki meni mnogo dragi ljudi, razmišljao sam neko vrijeme i sam da se ne vraćam. Ušao sam u neke godine kad mi sve smeta, najmanje mi trebaju neki poluljudi da mi seru u usta za svaku izgovorenu riječ. Ovaj topic je bio sanity check dugo vremena, bilo je dovoljno autoriteta da sasječe bilo kakav disturbance in the force u samom nastanku, malo je od toga ostalo. Ako bilo ko od nas ulazi ovdje sa osjećajem pripadnosti nekom forumskom BLM pokretu jebeš sve to. Košarkaški, mi smo tu gdje jesmo osim što to gdje jesmo ima potpuno drugo značenje danas u odnosu na prije mjesec dana. Objektivno gledano, igramo egal utakmice sa najboljim evropskim klubovima, nekad pretegne na našu stranu nekad ne, što se da vidjeti i na tabeli. Dugoročno gledano mislio sam da stojimo dosta dobro, međutim jedna tipična epizoda srpskog omnipotentnog bića narjerala me je da shvatim da nismo vlasnici svoje sudbine i da u Srbiji ništa, ne da ne može, nego ne sme da bude uspješno mimo jednog čovjeka, iako ima sve preduslove za to. Poraslo dete, osamostalilo se ali neće da može. Taj osjećaj da nešto sadiš, zalivaš, njeguješ a onda ti neko to sve razvali iz hira a ti si potpuno nemoćan da to spriječiš. Malo je gorih osjećanja u životu. Spoznaja da sve ovo što smo gradili u zadnjih pet godina može nestati u šizofrenoj epizodi jednog bolesnika prenerazila me je. I otrijeznila. Vrlo je specifična situacija za klub da mu je sport sekundarna aktivnost a mi se nalazimo sad u toj situaciji. Zato je mnogo bitno, umjesto da rantamo zašto je ovaj šutnuo ili zašto onaj nije dodao, da se kolektivno pozabavimo tom situacijom. A imaćemo dovoljno prilika da se bavimo tričarijama kad nam one budu najveći problem. Ili nećemo. Do nas je. Što se mene tiče, ja sam duboko zabrazdio u svoj štokholmski sindrom. Volim ove ljude bez kočnica, Željka pre svih, pa onda i sve ove lude i lucidne frikove, sa svim svojim manama. Ja ću ovo podržavati dok ne crknem. Eto.