Možda je bolje pitanje 'zašto ne ranije', upravo zbog brzine i efikasnosti evolucije mikroorganizama. Naša genetika mnogo kaska za onime što priroda može da proizvede, prosto zato što ima više vremena i resursa od nas, a ne mora da brine za usputne greške koje dovode do istrebljenja pojedinih virusa. Tekst koji sam gore linkovao daje hipotezu da je ovaj soj došao u kontakt sa drugim, već prisutnim virusom, usled čega je i došlo do pomenute mutacije. To ima smisla. Uostalom, jedna od popularnijih hipoteza o nastanku višećelijskih organizama kazuje da su se bakterija i arheja spontano spojile tako da formiraju nukleus i ostatak onoga što ćelija poseduje - dakle, simbioza. Mikroorganizmi često tako funkcionišu, tako da je i ovo oko COVID-19 mogla biti jedna simbioza koja se ispostavila kao suviše uspešna za ljudski organizam. Tome treba dodati i preliminarne uvide da ono što zapravo dovede do prestanka rada pluća nije virus sam po sebi, već oluja citokina - odbrambeni sistem koji napada samog sebe braneći se od virusa. Dakle, više je faktora koji virusu idu na ruku, i s obzirom na vreme koje imaju da evoluiraju pre nego što skoče na čoveka može biti sasvim dovoljno da povremeno nastane soj koji je posebno opasan. To takođe sledi i iz činjenice da čovek sporije evoluira od mikroogranizama.