Ja rekoh.
U tome je i poenta, kompleksnija, kvalitetnija muzika, ima svoje tonove za svako raspoloženje. Turbo folk ima samo cilj da zabavi. Ili da udari na najbazičnije emocije, na najniže strasti.
Dakle, kad je raspoloženje u downu, slušam klasiku, ili neku lounge muziku, ili neki miran instrumental. Nešto što mi pomaže da sakupim misli.
Poenta jeste zapravo ne biti kreten pa sebe smatrati sa više biće ako različito razumeš poentu umetnosti i njen značaj. Neko samo hoće da se napije i da podigne ruku u društvu svojih bližnjih i da se dere, to je ok. Neko čak i ne shvata muziku kao nešto što treba da prenese dublju poruku, i to je isto ok.
Ali porediti Pink Flojd i Prijovićku je nemoguće, na više nivoa.