Ječmendo

Kondiciono je djelovao nedodirljivo, čak i poslije najtežih poena i sprintova njegovo disanje nije odavalo ni tragove umora - i sad odjednom grčevi, koji u prinicipu dolaze sa iscrpljenošću. Čudno!

Nepotrebno Novak izbjegava duže razmjene, daleko je Karlitos od klase Nadala na šljaci. Jedino ako osjeća da nije baš najbolji kondiciono?

Preravan i predvidiv je Karlitos (još). Novak igra šahovski meč, već mu je ušao u glavu. Alcaraz mora da se resetuje i krene ispočetka ako želi do uspjeha...

Vrlo koncentrisano krenuo Novak!

Mali Braun >>>>>>> MPJ!

Sada bi Malone morao da počne 4Q sa Jokićem, ako imalo mozga ima...

Jokara ako nastavi ovako ima šansu za najbolji plej of run u istoriji igre! Nevjerovatno!!!

Da su pogodili MPJ i KCP dvije otvorene trojke bila bi već ozbiljna razlika. Definitivno im treba psiholog.

Igra se old type košarka - sva sredstva dozvoljena. Upravo u ovakvoj košarci se vidi ko je vjera, a ko nevjera. Lako je na high pace-u laganih odbrana, u drugoj brzini i na 130 otkucaja biti dobar. 'Ajde budi dobar kad sve pršti, kad nema lakog posjeda, još manje lakog šuta uz puls 170-180! Zato RS često zna da bude deceiving! Traže se MPJ i KCP - đe su se izgubili? Važno da je tu Murray, čini se da ipak od njegovog učinka presudno zavisi sudbina Grumenja, jer Jokić uvijek da svoje. S druge strane Bam igra vrhunsku seriju, Jimmy je mnogo aktivniji ali i dalje prilično neefikasan. Gordon sa glupim, nepotrebnim faulom na kraju. Biće ovdje ''tuče'' u pozitivnom smislu do kraja...

Bogami pravo finale, ozbiljna fizikalija - na granici prljave igre. Izgleda da mora tako uz ovakve profile finalista, jbg. ulog je najveći mogući. Čini se da je MPJ neupotrebljiv za takav tip igre.

Teško će Jokić sam ovo da izvuče, trojka Denvera 0-5. Dosta ''pecanja'' faulova kod Heata, rekao bih i previše.

Ozbiljan početak, pegla se baš jak basket. Ne fali energije na obje strane. MPJ i KCP moraju pronaći šut spolja ako Denver misli nešto da postigne.

Tako to biva kad se povedu besmislene rasprave, koje nažalost nije moguće provjeriti u stvarnosti, pa se mijenjaju konteksti i tačke gledišta i učitava ono što nije napisano. Ja sam Portisa komentarisao s aspekta izjave da bi bio MVP Evrolige i to lagano. Ja tvrdim da ne bi ni lagano, ni bilo kako drugačije. Ali, ne tvrdim da ne bi bio odličan evroligaški igrač na pozicijama četiri i pet. On je solidan role player i ništa preko toga. Sada stvarno prestajem o njemu, štucaće se momku tamo neđe daleko a neće znati razlog...

Ti stvarno vjeruješ da Portis ima 211 cm?! On je na draftu potpisivan sa 6'9'' i nešto, kasnije najčešće sa 6'10'' i to u obući, maksimalno što može imati je 208 cm i ni milimetra preko. Bizon, meka ručica, poluhorozi... Pišemo li mi o istom čovjeku?! Za njegovu poziciju jedino u čemu je možda iznadprosječan je šut za tri a takvom igrom u evrokošarci ne bi mogao praviti razliku. Toliko od mene o Portisu. Slažem se da je Monroe loš defanzivac, ali je u post up i p&r igri za Portisa avion. On je nestao iz lige osim zbog defensive liability-ja najviše zbog promjene košarkaške filozofije gdje se praktično odustalo od centarske post igre, pa su njegove vještine postale nepotrebne. Da dodam još da Portis po meni nije bolji od zdravog Milutinova, dok Petrušev uz uslov daljeg napretka vjerovatno ima veći plafon. Neke odgovore ćemo dobiti već na Svjetskom, za neke ćemo sačekati karijerno zaokruživanje...

Ovo skoro pa glorifikovanje običnog NBA prašinara poput Portisa meni je sasvim nejasno. S prvim dijelom rečenice se potpuno slažem, nastavak je ponavljam baš teški hot take. Bobby Portis nema ni visinu, ni fiziku da bi dominirao evropskom košarkom, pa još lagano. Bukvalno svaki evroligaš ima dovoljno mesa u reketu da mu parira gabaritima i atletikom, što znači da bi Bobby razliku trebalo da pravi svojim skillset-om!? How yes no? Nekad je u Evropu dolazilo mnogo boljih NBA igrača od njega pa nijesu pravili razliku, a kamoli stizali do MVP. Posljednji primjer je Greg Monroe - značajno bolji, prije svega ofanzivno, igrač od Portisa. I šta je napravio? Nažalost, davno su prošla vremena kada su u Evropu, pa makar i na zalasku karijere, dolazili neki elitni NBA igrači. Bob McAdoo (višestruki najbolji strijelac, čak i MVP - vjerovatno jedan od najboljih skorera u istoriji igre i taj iako mator odmah je pravio razliku i donosio titule , mi matori to dobro pamtimo), pa Joe Barry Carroll, Darryl Dawkins, Dominique Wilkins... Stara dobra vremena! Ostaje Amerima da dodaju još 4 igrača na spisak što značajno može da promijeni kvalitet ekipe. Ako među njima ne bude nekog sa statusom superstara, ishod svjetskog prvenstva po meni ostaje potpuno otvoren.

Slažem se da je Evroliga, kada je u pitanju top kvalitet, osakaćena u odnosu na neka bivša vremena. (Pre)više love je u opticaju u NBA pa je postalo praktično nemoguće da igrači kvaliteta Bodiroge ili Papalukasa cijelu karijeru provedu u Evropi. Tako je kako je... Ali, Bobby Portis je bukvalno definicija role player-a - prosječan u svemu, izuzetan ni u čemu. Visina i atletika za poziciju koju igra takođe sasvim prosječni, defanziva osim ponekad pretjerane borbenosti opet prosječna. On je u svojoj ekipi realno peti-šesti igrač i kao takav nema šta da traži u američkoj reprezentaciji. Igrao je on par sezona sa Mirotićem u Čikagu, istina kao mlađi, i Nikola je bio za klasu bolji igrač. Na stranu što se Mirotić poprilično raspao u posljednje vrijeme. Bobby kao role player OK, kao glavni igrač božesačuvaj i kad bi ova USA ekipa zavisila od njegovog učinka ni medalju ne bi osvojila.

Bukvalno, kao da ne razumiješ ili ne želiš da razumiješ šta hoću da kažem!? Ja sam ranije već napisao da je i ovakvim Amerima od svih ekipa ceiling najviši, ali njihov floor je niži od ceiling-a nekoliko najkonkurentnijih ekipa, što daje mogućnost iznenađenja, mada ja to više ne bih ni nazvao iznenađenjem. NBA liga je sasvim internacionalizovana s ogromnim brojem sada već i vrhunskih neameričkih igrača. S druge strane, novi formati i organizacija evropskih takmičenja su doprinijeli masovnosti i podizanju kvaliteta neameričkih igrača i izvan NBA. Mimo nivoa velikih zvijezda (recimo top 20-30 igrača), razlike u igračkom kvalitetu s ove i s one strane velike bare su po meni manje nego ikad. Zato mislim da Brunson ili Bridges (ili Reaves ili Portis...) nijesu tip igrača koji bi Amerima mogli da garantuju nepobjedivost u formatu takmičenja kakvo je svjetsko prvenstvo.

Malo da i ja tebi učitam... Znači, misliš da ni u najgorem američkom danu Grčka, Srbija ili Slovenija ne mogu da ih pobijede? Evo ja kažem da prvih nekoliko dream timova ne bi mogli, ali ovaj mogu. A da li hoće ili neće drugo je pitanje - na koje ćemo, srećom, imati prilike da dobijemo odgovor u realnosti i to vrlo skoro.

Pa evo, ovo potpisujem od a do š. Upravo u sličnom smislu sam govorio o šansama Amera. Sa prvim dream timovima njihov floor je bio viši od ceiling-a ostalih, pa i kada su imali najlošiji dan nije bilo problema. Sada je ceiling ostalih, tj. (po)nekih uglavnom viši, dok je američki floor (sa ovakvim izborom da opet ne bih bio pogrešno shvaćen) znatno niži, što otvara mogućnost različitim ishodima. A kakvi će ti ishodi biti - ponavljam, nijesam prorok i ne znam pouzdano. Meni je ovo baš hot take, nema Bobby kvalitet da bi bio MVP Evrolige ni pod razno. Nažalost, nikad u realnosti nećemo moći provjeriti...

I gdje ti tu vidiš 100%? Ne volim raspravu u sitna crijevca a suštinski besmislenu, na koju ovo počinje da liči.

Ne učitavaj što nijesam napisao , nije sigurno da će ih Luka nadigrati, ali može se desiti da ih nadigra. Uočavaš razliku? Uostalom, sve što pišemo je u domenu pretpostavki, špekulacija, manje ili veće vjerovatnoće. Pa nijesmo proroci. Evo jedno kontra pitanje... Misliš li da kompletni Kanađani sa SGA, Murray-em, Wiggins-om, RJ Barrett-om nemaju šansi protiv ovih Amera?

Ovo je ono što je ključno i što i sam ističem. Čak i da su pomenuti igrači idealni za FIBA bb, čak i da adaptacija prođe savršeno - opet nema garancije za potpuni uspjeh. Prosto, jer nema dovoljno kvaliteta, još manje fizičke dominacije. Kad bi tu bili Jimmy, Stef, Irving, Tatum, Durant, Bam i AD stvari bi bile drugačije. Ne bih se bavio matchup-ovima ovako rano, ali recimo jedan Luka je sam dovoljan da nadigra kompletan backcourt Amera, a o njihovom frontcourt-u nema smisla ni pisati. Njih jedan Markkanen ili Porzingis mogu da unerede... Da ne bih bio pogrešno shvaćen, ova američka ekipa je više nego pristojna i uz odličan trenerski tim mogu odigrati odlično, pa i uzeti to zlato. Ali, s obzirom na overall kvalitet Amera sve mi to izgleda preskromno.

Po posljednjim informacijama on neće igrati, ali sa njim u ekipi Francuzi bi bili poprilično atletski dominantni protiv Amera. Ponavljam još jednom, kad si atletski dominantan individualni kvalitet u određenoj mjeri gubi na značaju. Bitno je sa kog aspekta posmatraš stvari. Ja nijesam komentarisao gornje igrače s aspekta njihovog kvaliteta i značaja kao nosilaca igre u svojim NBA ekipama, već s aspekta adaptacije na FIBA košarku i poređenja sa eventualnim rivalima na svjetskom prvenstvu. Po meni, ovaj tim je daleko od dominantnog i ne nudi nikakvu garanciju za zlato. Ubjedljivo najjači dio tima je coaching staff, što može biti od presudnog značaja.

Ne znam na šta konkretno misliš? Recimo, ja izuzetno poštujem Brunsona i Mikala - ali se uprkos tome slažem sa Lordovim mišljenjem. Brunson je jedan od najboljih ISO igrača u NBA, ali on je atletski prosječan i vrlo nizak da bi bio dominantan u FIBA košarci gdje je i inače ISO igra manje efikasna. Mikal je bukvalno etalonski 3&D igrač, ali kao kreator za sebe i druge posebno u clatch-u je bezopasan, što se lijepo vidjelo u plej ofu. Ovdje su potencijalno najbolji igrači Edwards i Ingram, ali je prvi vrlo neiskusan, dok je drugi sklon prevelikim oscilacijama - a to su upravo one stvari koje ne garantuju uspjeh. Ja ih i dalje vidim kao moguće osvajače zlata, ali i kao ekipu bez medalje u zavisnosti od rasporeda u nokaut fazi.

Ja sam isto na strani Lorda kada je u pitanju ova američka selekcija. Kroz hiperbolu i satiru Lord najčešće precizno definiše realno stanje stvari. Tanko je ovo, vrlo tanko i po meni je značajno veća vjerovatnoća da ova ekipa ne uzme zlato nego da ga uzme. Previše role player-a bez iskustva igranja po FIBA pravilima je solidan recept za neuspjeh. Ključna stvar postepenog gubitka dominacije Amera u svjetskoj košarci (ovo u smislu super favorita na velikim takmičenjima, ne u smislu overall kvaliteta) je po meni gubitak atletske dominacije. Dva bitna razloga su dovela do ovoga. Na prvom mjestu internacionalizacija NBA lige. Prije 30-ak godina tamo je bilo svega 20-ak stranaca sa uglavnom sporednim ulogama. Sada ih ima preko 100, od kojih je mnogo top prospekata. Ali, čak i ovi koji nijesu top prospekti kroz dugogodišnje iskustvo igranja protiv Amera naučili su da ih se ne plaše. Ovo je vrlo bitno, jer nema više ''skidanja gaća'' prije nego je utakmica počela. Drugi razlog je transformacija igre kroz izlazak iz reketa i dominantnu ulogu šuta za tri - gdje su atletske, centarske zvijeri izgubile na značaju pa se više i ne ''gaje''. Ranije i kad ne prolazi pripremljena taktika i kada ne ide šut, kroz dominaciju u reketu i munjevitu tranziciju will imposing je bez problema funkcionisao. Kome će sada mučeni JJJ i Bobby da nametnu svoju volju? Evo baš gledam statistiku iz posljednje NBA sezone, prvi Amer na listi najboljih skakača je tek na devetom mjestu!? Vjerovatno ova USA ekipa i dalje ima highest ceiling na SP, ali im je floor više nego prosječan - a to je ono što najčešće presudno utiče ne eventualni uspjeh ili neuspjeh. Kako neko već napisa, i ja vidim mogućnost da ih sa KP kao dominantnim visokim u nekom ludom šuterskom danu pobijedi čak i jedna Letonija, da ne govorim o ozbiljnijim reprezentacijama. Luka, Janis ili Jokara su klasa iznad bilo kog igrača u USA timu, Gobert im je i ranije ''pravio malu đecu'' sada pojačan Wemby-jem čini da je Francuska zapravo atletski dominantna, a tada eventualna prednost Amera u individualnom kvalitetu nije više od tolikog značaja. U principu, mislim da imamo otvoreno i neizvjesno svjetsko prvenstvo. Očekujem kvalitetnu košarku i sa uživanjem ću ga ispratiti...