Ječmendo

Pa evo, ovo potpisujem od a do š. Upravo u sličnom smislu sam govorio o šansama Amera. Sa prvim dream timovima njihov floor je bio viši od ceiling-a ostalih, pa i kada su imali najlošiji dan nije bilo problema. Sada je ceiling ostalih, tj. (po)nekih uglavnom viši, dok je američki floor (sa ovakvim izborom da opet ne bih bio pogrešno shvaćen) znatno niži, što otvara mogućnost različitim ishodima. A kakvi će ti ishodi biti - ponavljam, nijesam prorok i ne znam pouzdano. Meni je ovo baš hot take, nema Bobby kvalitet da bi bio MVP Evrolige ni pod razno. Nažalost, nikad u realnosti nećemo moći provjeriti...

I gdje ti tu vidiš 100%? Ne volim raspravu u sitna crijevca a suštinski besmislenu, na koju ovo počinje da liči.

Ne učitavaj što nijesam napisao , nije sigurno da će ih Luka nadigrati, ali može se desiti da ih nadigra. Uočavaš razliku? Uostalom, sve što pišemo je u domenu pretpostavki, špekulacija, manje ili veće vjerovatnoće. Pa nijesmo proroci. Evo jedno kontra pitanje... Misliš li da kompletni Kanađani sa SGA, Murray-em, Wiggins-om, RJ Barrett-om nemaju šansi protiv ovih Amera?

Ovo je ono što je ključno i što i sam ističem. Čak i da su pomenuti igrači idealni za FIBA bb, čak i da adaptacija prođe savršeno - opet nema garancije za potpuni uspjeh. Prosto, jer nema dovoljno kvaliteta, još manje fizičke dominacije. Kad bi tu bili Jimmy, Stef, Irving, Tatum, Durant, Bam i AD stvari bi bile drugačije. Ne bih se bavio matchup-ovima ovako rano, ali recimo jedan Luka je sam dovoljan da nadigra kompletan backcourt Amera, a o njihovom frontcourt-u nema smisla ni pisati. Njih jedan Markkanen ili Porzingis mogu da unerede... Da ne bih bio pogrešno shvaćen, ova američka ekipa je više nego pristojna i uz odličan trenerski tim mogu odigrati odlično, pa i uzeti to zlato. Ali, s obzirom na overall kvalitet Amera sve mi to izgleda preskromno.

Po posljednjim informacijama on neće igrati, ali sa njim u ekipi Francuzi bi bili poprilično atletski dominantni protiv Amera. Ponavljam još jednom, kad si atletski dominantan individualni kvalitet u određenoj mjeri gubi na značaju. Bitno je sa kog aspekta posmatraš stvari. Ja nijesam komentarisao gornje igrače s aspekta njihovog kvaliteta i značaja kao nosilaca igre u svojim NBA ekipama, već s aspekta adaptacije na FIBA košarku i poređenja sa eventualnim rivalima na svjetskom prvenstvu. Po meni, ovaj tim je daleko od dominantnog i ne nudi nikakvu garanciju za zlato. Ubjedljivo najjači dio tima je coaching staff, što može biti od presudnog značaja.

Ne znam na šta konkretno misliš? Recimo, ja izuzetno poštujem Brunsona i Mikala - ali se uprkos tome slažem sa Lordovim mišljenjem. Brunson je jedan od najboljih ISO igrača u NBA, ali on je atletski prosječan i vrlo nizak da bi bio dominantan u FIBA košarci gdje je i inače ISO igra manje efikasna. Mikal je bukvalno etalonski 3&D igrač, ali kao kreator za sebe i druge posebno u clatch-u je bezopasan, što se lijepo vidjelo u plej ofu. Ovdje su potencijalno najbolji igrači Edwards i Ingram, ali je prvi vrlo neiskusan, dok je drugi sklon prevelikim oscilacijama - a to su upravo one stvari koje ne garantuju uspjeh. Ja ih i dalje vidim kao moguće osvajače zlata, ali i kao ekipu bez medalje u zavisnosti od rasporeda u nokaut fazi.

Ja sam isto na strani Lorda kada je u pitanju ova američka selekcija. Kroz hiperbolu i satiru Lord najčešće precizno definiše realno stanje stvari. Tanko je ovo, vrlo tanko i po meni je značajno veća vjerovatnoća da ova ekipa ne uzme zlato nego da ga uzme. Previše role player-a bez iskustva igranja po FIBA pravilima je solidan recept za neuspjeh. Ključna stvar postepenog gubitka dominacije Amera u svjetskoj košarci (ovo u smislu super favorita na velikim takmičenjima, ne u smislu overall kvaliteta) je po meni gubitak atletske dominacije. Dva bitna razloga su dovela do ovoga. Na prvom mjestu internacionalizacija NBA lige. Prije 30-ak godina tamo je bilo svega 20-ak stranaca sa uglavnom sporednim ulogama. Sada ih ima preko 100, od kojih je mnogo top prospekata. Ali, čak i ovi koji nijesu top prospekti kroz dugogodišnje iskustvo igranja protiv Amera naučili su da ih se ne plaše. Ovo je vrlo bitno, jer nema više ''skidanja gaća'' prije nego je utakmica počela. Drugi razlog je transformacija igre kroz izlazak iz reketa i dominantnu ulogu šuta za tri - gdje su atletske, centarske zvijeri izgubile na značaju pa se više i ne ''gaje''. Ranije i kad ne prolazi pripremljena taktika i kada ne ide šut, kroz dominaciju u reketu i munjevitu tranziciju will imposing je bez problema funkcionisao. Kome će sada mučeni JJJ i Bobby da nametnu svoju volju? Evo baš gledam statistiku iz posljednje NBA sezone, prvi Amer na listi najboljih skakača je tek na devetom mjestu!? Vjerovatno ova USA ekipa i dalje ima highest ceiling na SP, ali im je floor više nego prosječan - a to je ono što najčešće presudno utiče ne eventualni uspjeh ili neuspjeh. Kako neko već napisa, i ja vidim mogućnost da ih sa KP kao dominantnim visokim u nekom ludom šuterskom danu pobijedi čak i jedna Letonija, da ne govorim o ozbiljnijim reprezentacijama. Luka, Janis ili Jokara su klasa iznad bilo kog igrača u USA timu, Gobert im je i ranije ''pravio malu đecu'' sada pojačan Wemby-jem čini da je Francuska zapravo atletski dominantna, a tada eventualna prednost Amera u individualnom kvalitetu nije više od tolikog značaja. U principu, mislim da imamo otvoreno i neizvjesno svjetsko prvenstvo. Očekujem kvalitetnu košarku i sa uživanjem ću ga ispratiti...

Ja sam napisao odmah poslije utakmice da je Malone apsolutno morao da traži time out i ostajem pri tome. Defanzivni skok je pokupljen čak 14 sekundi do kraja, što je dovoljno vremena da se postavi napad po želji. Brown uručuje loptu low IQ igraču (nažalost, ali tako je) Murray-u i ostalo je istorija. Čovjek je driblao do kraja i uzeo težak šut preko najboljeg protivničkog backcourt defanzivca Butlera. Zanimljivo, nakon switch-a na Jokiću je ostao Gabe ali Jamal to nije vidio ili nije želio da vidi. Da je razmijenio par pasova sa Jokićem 100% bi se dobila kvalitetnija pozicija za šut, ali možda on ne bi bio heroj. Košarka je timska igra i da bi se dobila utakmica neophodno je da se uključe role player-i. Jokić je dao poena koliko sva preostala četiri igrača iz petorke i to je manje-više dalo pečat porazu Denvera. Naravno, Spo kao vrhunski trener je odradio potrebna prilagođavanja, prije svega sa višom petorkom koja je onemogućila lake poene Gordonu, ali još više postavila Jimmy-ja kao primarnog čuvara na Murray-u. Takođe, igrači Heat-a su bili borbeni od početka do kraja, ta borbenost i ogromna energija su donekle uticali na kriterijum suđenja jer je dozvoljena nešto čvršća i prljavija igra posebno na blokovima i u zoni (Vincent je bukvalno imao rvačke okršaje sa Nikolom), ali je kriterijum bio manje-više ujednačen i ja lično takvu igru volim i poštujem. Ovog puta su role player-i Heat-a odigrali odlično ofanzivno, pogodili otvorene šuteve i zasluženo preuzeli HCA. Problem Malone-a je što je šablonski trener, a to protivniku daje neuporedivo lakši posao kad su potrebna određena prilagođavanja - jbg. unaprijed znaš rotacije i petorke. Nakon rovovske borbe u 3Q, on je morao da počne posljednju četvrtinu sa Jokićem, što je zapanjujuće uradio u prvom meču(!?), zbog stabilizacije igre i održavanja vođstva (jer Heat ima neke lude statse kada je u pitanju 4Q), pa ako ima uslova mogao je kasnije da ga odmori. Ovako je utakmica prosuta upravo u tom periodu početničkom odbranom Brauna i Jamala, posebno nonšalancijom Greena koji nije mogao da odradi box out protiv patuljka Lowry-ja. Preskupe su to greške na ovom nivou i protiv ovakvog protivnika. Ako uspiju da pronađu ''izgubljenog'' MPJ-a po meni Grumenja i dalje imaju veće šanse. Problem Portera je više mentalni, ponaša se kao razmaženo derište - trenutni šuterski post strahovito utiče na sve aspekte njegove igre, tunnel vision se pogoršava, a defanzivno je potpuno izgubio fokus i koncentraciju i bukvalno je igrač manje na terenu. U principu, super je što imamo seriju - nadam se neizvjesnom nastavku i neka pobijedi bolji...

Majami apsolutno zasluženo. Love za 22 minuta čak 10 skokova i +18. Zona je odlično šljakala, potpuno su odsjekli Jokića od kreacije. Uz mnogo više energije, odlično ih je služio šut. MPJ i Murray očajni u odbrani, nažalost nijesu se pojavili ni u napadu. Malone kao Mazzulla ne traži time out za posljednji napad, baš neozbiljna greška za ovaj nivo. Naravno, Murray igra hero ball. Biće zanimljivo u tropima Floride, kako će se gorštaci prilagoditi na vrućinu i vlagu? And Heat culture?

Svaka čast Heatu! Čini se da ipak imamo neizvjesno finale... MPJ kriminalan!

Robinson game changer! Heat neuništiv, moraće još neko da se pojavi u Denveru...

U sezoni kad Jokić ima dvocifren broj asistencija Denver ima 34-4. To je igra u kojoj je ekipa najjača, ne kao noćas kad mora da trpa. A mora, jer ima malo raspoloženih skorera...

Odlično igra Heat. Uzeli su Jokiću asistencije i to je vjerovatno ključ igre protiv Denvera.

Traljav završetak poluvremena za Denver, razlog je kao i obično ball hog Murraya. On jednostavno mora da nauči da se oslobodi toga. Čini se da je ipak sve pod kontrolom Nuggetsa...

Denver pravi ozbiljnu razliku bez Jokića - ovo već liči na razliku u klasi.

Odlična energija u odbrani Denvera, ovo je ono što ih razlikuje u odnosu na prethodne sezone. Mali Braun prvi značajan doprinos još odavno, brzi preokret je logična posljedica.

Odlično pripremljena utakmica Heata. Jasno je bilo da small ball ne funkcioniše, pa je petorka sa Love-om logična. Uz to su ušli mnogo borbenije u utakmicu, pomaže i što ulaze šutevi koji u prvom meču nijesu. Denver sada mora da se prilagođava, vidjećemo kako će ići...

Objektivno, utakmica je bila odlučena već nakon prve četvrtine. Sve ostalo je bilo odrađivanje. Da li je Majami nešto ukapirao nakon meča i kakvo će prilagođavanje da uslijedi ostaje da vidimo...

Gameplan je da puštaju Adebayu šut s poludistance i ja mislim da je odličan. Čovjek je dao 24 poena iz 23 šuta i on bolje od toga neće ići - a ovo je sasvim nedovoljno da budu konkurentni. Majami mora da pronađe druge načine za poentiranje, na prvom mjestu trojkaši moraju da se poprave.

Small ball protiv Denvera jednostavno ne ide, vidjećemo da li Spo ima neka rješenja. Mogla je da bude i znatno veća razlika da nije bilo nepotrebne žurbe kod nekih igrača Grumenja. Dovoljno je postaviti napad i ići preko Jokića, koš skoro zagarantovan. Konjokradica već 6 asistencija u prvoj četvrtini.

Pametan početak Grumenja, moraće Majami da se prilagođava višom petorkom.

Jokić je igrač sa ogromnim BBIQ, što podrazumijeva izbor najjednostavnijeg, najracionalnijeg i najefikasnijeg rješenja u datim okolnostima i s obzirom na mogućnosti. On je super neatletičan i loš zaštitnik obruča pa su pokušaji blokiranja šuta uglavnom uzaludni osim u situcijama kad igra jedan na jedan. Zato on prije blokiranja uvijek ide na deflections ili steals, jer ima fantastične ruke i izvanrednu anticipaciju protivničke igre. Već sam postavljao statistiku kako je u obje ove kategorije najbolji centar lige. Sljedeća bitna stvar je da nakon blokade lopta u većini slučajeva ide u ruke protivniku, a zbog izostanka box out-a vjerovatnoća ofanzivnog skoka nakon neuspjele blokade se drastično povećava. Nasuprot tome, nakon neuspješne krađe on ostaje u idealnoj box out poziciji i u slučaju promašaja najvjerovatnije uzima defanzivni skok, a to je još jedna kategorija u kojoj je najbolji u cijeloj NBA. Ono što prosječan ljubitelj košarke možda ne vidi a trebalo bi istaći - defanzivni skok je važnija defanzivna kategorija od rampe! Nakon defanzivnog skoka lopta je u tvom posjedu, pa još ako je u rukama igrača sa takvim skillset-om kao što je Jokić otvara se ogroman broj mogućnosti. Prije svega trčanje protivniku u leđa na nepostavljenu tranzicionu odbranu. Upravo ovo zadnje po meni je bila ključna stvar koja je odredila seriju sa Lejkersima. Nakon Jokićevih defanzivnih skokova Denver je pravio razliku ili stizao vođstvo Lejkersa kroz munjeviti tranzicioni napad, tokom koga su bitni igrači protivnika (ovdje prije svega mislim na AD-a) ''lutali'' na pogrešnoj strani terena. Dovoljno je pogledati treću četvrtinu posljednje utakmice. Nije čudo da napredna statistika Jokića uvijek ''pronalazi'' kao iznadprosječnog defanzivca, iako eye test sugeriše drugačije. Ovo gore je maksimalno pojednostavljeno objašnjenje. Naravno, zaštita obruča ima i sekundarni uticaj kroz čišćenje reketa, promjenu mehanike šuta kad je ispred tebe super bloker, do promjene čitave koncepcije protivničke igre. Kao što i Jokićev tip odbrane nosi ogromne rizike kad je ispred tebe vrhunski šuter, posebno u slučaju kad i inače imaš očajne backcourt defanzivce. Prethodnih godina takav rizik se nije isplatio (svi se sjećamo trpanja CP3, Bookera ili Stefa). Ove godine uz neuporedivo bolju backcourt odbranu ovo jeste najracionalnije i najbolje rješenje za Denver. Nosi koncepcijske rizike, ali s nečim moraš da živiš. Biće zanimljivo protiv Heata koji ima vrhunskog trenera - u košarci je često najvažnija stvar što više eksploatisati protivničke slabosti i istovremeno što više sakriti sopstvene. Ko bude ima više uspjeha u tome vjerovatno uzima titulu...

Čak i sa ESPN-a nešto što valja:

Čovjek dokazuje da je glup, kakav zajeb uprave Bostona

Nedraftovan igrač protiv igrača iz druge petorke NBA: