Konacno (posle dugo cekanja) pogledah muzicki biografski dokumentarac o Tini Turner, jednostavnog imena - "Tina" (2021)
Sad..ja nisam pravi fan njenog muzickog opusa,ali sam deo generacije koja je odrastala uz njenu mjuzu u kuci. Jednostavno,Tina je bila neizbezna na tv i radio stanicama tokom '80-ih godina, pre svega..
U filmu je dat sveobuhvatan prikaz njenog privatnog zivota i karijere,porodicnih odnosa i muzike. U pitanju je autorizovani dokumentarac u kojem Tina gledaoce vodi kroz svoju zivotnu pricu,ali sadrzina je u prilicnoj meri determinisana cuvenim intervjuom kojeg je Tina dala magazinu "People" 1981.godine.
Kao i u njenom zivotu,i u filmu se vise puta vracamo njenom traumaticnom iskustvu koje je obelezilo vreme provedeno sa Ikeom Turnerom. Ipak,moj najveci utisak nakon odgledanog filma je kako je Tina,against all odds,u zrelim godinama, uspela da se potpuno ostvari i na profesionalnom i ljubavnom planu. To je postigla na krajnje neuobicajen,pa i nacin suprotan ocekivanjima: pevacica koja je silno zelela da postane rokenrol ikona - najvece hitove je snimila u zanru pop muzike; dugogodisnja stanovnica Los Angelesa i Las Vegasa - karijeru je nastavila (ili bolje reci zapocela) u Londonu; devojcica koja je odrastala na poljima pamuka u Tenesiju - svoju pricu je dovrsila na obali Zenevskog jezera sa muskarcem 17 godina mladjim od nje..
Film je topla i nadasve iskrena prica o promeni, neodustajanju i dostojanstvu,na momente teska,ali i zabavna. On je i svojevrsni (definitivni) oprostaj Kraljice rokenrola od svoje publike. Od mene preporuka i ocena 8/10.
Trailer: