Pita me čovek, kao zbunjen, kako da se ponaša na utakmici sutra.
Reko' brate, ne znam šta ti nije jasno.
- Prvo se iskazuje neizmerna i bezuslovna ljubav prema Željku skandiranjem Obradović Željko i uz pesme koje slave ljubav, kao što su puši kurac Ostoja, kurva je ciganska, pesmu o kvalitetu ljubavnog života Čović Vesne i dumru ciganska deca. Vučićapedera pomeni ako hoćeš.
- Igračima zviždimo zato što su jajare koje su bušile Željka i koje odjednom bolje igraju od kada je Željko otišao. Bongi ne zviždimo jer on...igra mnogo bolje od kada je Željko otišao.
- Da je neka druga ekipa protivnik, dobili bi aplauz kad dadu koš, ali jbg cigani pa ne može.
- Ako krenu da nas deru zviždimo i dalje ovoj bandi raspaloj.
- Ako krenemo mi njih da deremo, može i neki aplauz, ali da se ne ložiš, nego umereno. Jer to je i dalje banda raspala, ali dere cigane, pa se to potire i ide u blagi plus. Ako ti baš zaigra srce stisni se i nikako ne pokazuj. Jer svako ko se iskreno raduje dobroj igri je Ostojin ćaci. E ako slučajno dobijemo, možeš i malo više da se raduješ i pevaš sa igračima, ali kratko, a istovremeno ih malo i napušiš.
Dakle stvar je toliko prosta i logična da ne vidim šta tu ima da se objašnjava.
Da se tagujem, ja sam ona pesma od Cecinog i Arkanovog velikog drugara, Olivera Mandića.