Ljubavna pesma
 
	 
 
	Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne?
 
	Kako, mimo tebe, njom da grlim stvari i daljine?
 
	Ah, rado bih je sklonio na koje
 
	zaboravljeno mjesto u sred tmine,
 
	u neki izgubljeni kut, u kom
 
	neće je tvoje njihati dubine.
 
	Al' ipak, sve što dodirne nas dvoje
 
	k'o gudalo nas neko spaja, koje
 
	iz dviju struna jedan mami glas.
 
	Na kom instrumentu?
 
	Ko nas satka?
 
	I koji ovo svirač drži nas?
 
	O, pjesmo slatka.