Zato što rafinerijski proizvodi nisu samo benzin i dizel.
Asfalt, bitumen, motorna ulja, lako i teško lož ulje za industriju, parafin...
Sa stajanjem rafinerije staje i Petrohemija, znači bez proizvodnje plastike za sve od PET flaša preko najlon džakova do pakovanja za lekove, pa nestašica i stvari koje se pakuju u njih poput veštačkih đubriva, ne proizvode se više ni komponente za deterdžente, pesticide, nitro i uljane razređivaće za boje i lakove i još more industrijskih komponenti koje idu u tako obične stvari kao što su na primer sapun ili pasta za zube.
Naravno, sve te rafinerijske i petrohemijske komponente mogu i da se uvoze iz inostranstva umesto da se proizvode kod nas, tako rade države koje nemaju rafinerije, ali to nije proces koji se odradi dok pukneš prstima. Uvoz i uvozna papirologija, izbor i plaćanje inostranog dobavljača, carine, transport, skladištenje, sve to traži prilično vremena da se organizuje i odradi i u sposobnim državama, a kamoli kod nas. A mi ni to "prilčno vremena" nemamo, jer nemamo ni plan ni program tranzicije sa naše na uvoznu industriju svih tih komponenti i proizvoda. Što će sledstveno povući nestašice mnogo običnih stvari.