Moje je uverenje da zivotinja treba da bude bezbolno rastavljena od zivota. Oko toga nemam ni najmanju dilemu, ma sta neciji obicaji i tradicija nalazu, bilo zbog vere, folklora ili prakticnosti. U tom smislu nisam bas odusevljen raznoraznim tradicijama, i sto se domacih i sto se divljih zivotinja tice, bilo da se radi o npr lovu na kitove u 21 veku/da se love i jedu zivotinje koje, osim eticke strane price (tretman, izlov, ugrozenost vrsta) nisu bas sigurna stvar zbog rizika od zaraze, ili sto ce neka domaca zivotinja da bude podvrgnuta poprilicnoj torturi jer je to eto deo recepta. A ni resursi bas nisu beskonacni kao sto se mozda cinilo pre 50, 100 i vise god, pa ne znam bas dokle i kako. Hrana i globalna situacija oko iste na stranu, to je vec mnogo sira prica. I 21 vek je, stvari ipak stoje nesto drugacije nego u predjasnjim vremenima, pogotovo kad se radi o saznanjima na poljima nutricionizma, zdravlja i uopste medicine, a u vezi sa ishranom. Ja jedem meso, ali mnogo manje nego ranije, i odavno mi nije vise esencijalni deo ishrane, pogotovo kad se radi o crvenom mesu, koje mozda nekoliko puta godisnje spremim sebi, a sa restoranima sve zajedno ga konzumiram 10-15 puta godisnje, i ne osecam ni najmanje nedostatak crvenog mesa na svakodnevnom nivou, nego mi je npr merak da pojedem biftek jednom u 2 meseca, cevape sa lukom i kajmakom isto tako i sl. Belo meso i ribu jedem dosta redovnije, ali i za tim ne osecam preveliku potrebu (jaja i mlecni proizvodi mi lako zamene meso). Vegan ne bi mogao da budem, ali vegetarijanac bi mozda i mogao postati, ko zna. Naravno da se podrazumeva da nikom ne solim pamet na ovu temu, ali u slucaju rasprave ovako nekako bi isli neki moji argumenti.