Amigo

Misim da nije isto pojesti 25 grama secera u nekom kolacu ili lubenici, punoj vlakana, zahvaljujuci kojima se sav taj secer iz lubenice ne apsorbuje u krv, nego se izbaci kroz stolicu. To mi je rekao jedan doktor, specijalista za dijabetes, ne bas za lubenice, ali je konkretno rekao bolje je za dijabeticara da pojede narandzu, nego da pije sok od narandze, bas zbog vlakana. Sjecam se da su u Hercegovini, ujutru sa kafom, jela i domaca lubenica, tacnije karpuza, a to su bili najzdraviji ljudi na planeti, nije bilo gojaznih.

Prijatno Palacinke najvise volim kada se naprave navece, namazu dzemom od sipurka i onda prenoce, pa ih pojedem ujutru, onako stvrdnute

Florian Schneider jedan od legendarnih pionira elektronske muzike nas je napustio u 73-oj godini.

Prazno djecije igraliste i maslacak

Wow, vec plodovi na granama

Ovakvi ludaci, 5G histerija, Bil Gejts histerija i slicno zasluzuje posebnu temu, svo ludilo na jednom mjestu.

Nemojte ljudi otvarati teme o kritici moderacije ako cete zbog toga banovati forumase Mislim da bi to trebala biti ban-free tema, osim u nekim ekstremnim sucajevima, npr pominjanje majke, kao sto smo vec vidjeli i slicno.

Kad je ovo uslikano?

Od sutra

Jedno pitanje, moze li se biti bot, a da nije SNS bot? Nevezano za ovaj konkretan ban, uopste nisam pratio, niti pratim te teme, ne znam ko je taj lik, nego ovo samo kao neko filozofsko pitanje

Nisam siguran da li je i meni jasni, ali sam sasvim siguran da tebi nije. Da li je narod poslije toga bolji, da li je bilo neke koristi ili stete? Da samo pratimo tvoja pisanja, narod nije nikada bio ludju, nikakve koristi nije bilo, nista se na dobro nije promijenilo, tako da mislim da si u dubokoj zabludi sto se toga tice. Mislim sam tako kazes.

Izuzetan vokal, cvrst ritam, strasan zvuk gitare, sta treba vise...

Ne bi se ja zvao Amigo, kada bih ti nesto neprikladno rekao, niti mislio. Post je super i mislim da je sasvim prirodno da se svi ti objekti mnogo bolje iskoriste.

Ja imam malo sumskih, samo ko zna kad ce da rode. Ova godina je katastrofa sa vremenom.

Taksista, naravno.

Whatever.

Moze li se znati zasto mi je obrisan post sa COVId-19 medicinske informacije?

Pa valjda isto kao i ljubljenje kod nas, cak bih rekao da se vise ljudi ovde grli, nego kod nas ljubi, ali to je tu negdje.

Ma nema problema ni sa Filipinima, tamo je masovno drogiranje stanovnistva, cak je i njihov predsjednik koji je govorio da ce da trafikante ubija bez milosti odustao. Kako sam cuo do Filipinaca, strasno je sta se tamo desava.

Kako odakle, sa kim se mi ljubimo, oni se grle.

Umjesto da se svijet ujedini i skupi najbolje strucnjake svijeta gdje su najbolji uslovi, da im se plati npr ko sto placaju Ronalda ili ove kosarkase, pa da naprave vakcinu, sve se politizuje i masovno laze zbog izbora. Ja ne vjerujem da ce ovo ikada da se zavrsi bez masovnog vakcinisanja.

Pa u Americi je hug, tj grljenje sto je kod nas ljubljenje, cak je jos i prisnije nekako, tijelo na tijelo, kod ljubljenja glava uz glavu, a sad ne ide ni rukovanje Inace ne volim ni ja to ljubljenje, sta me imas cmakat, jos tri puta hug mi je ljepsi.

Znas ti ono kad je Mujo rekao nemoj me vise branit matere ti

Pricao mi je jedan Filipinac koji radi sa mnom da je filipinski predsjednik odustao od nekih ostrva u sporu sa Kinom, jer je izjavio nesto u stilu da se oni ne mogu nositi sa Kinom, jer ih ima samo 100 miliona

Rekao bih moja sjecanja na gastajbajtere u SFRJ. U to vrijeme je imalo zvanican naziv radnici na privremenom radu u inostranstvu, sad koliko je to bilo tacno bolje bi bilo da kazu ovi koji su imali iskustva sa tim, cini mi se da je @Akiro negdje spomenuo nesto o tome. U mojoj uzoj i siroj rodbini, imam jednog clana koji je otisao pocetkom sedamdesetih u Norvesku i poslije jedan sin se po penzionisanju vratio u NS, a drugi je ostao i dalje u Norveskoj, ozenjen je Norvezankom itd. Jedan drugi clan moje porodice je boravio u Libiji u drugoj polovini sedamdesetih nekoliko godina, vratili su se poslije i vise nisu nigdje isli. Imam jos jednog bliskog clana koji je krajem sezdesetih otisao u Evropu, boravio izmedju istoka i zapada, trgovao malo, igrao sah i karte i tako, tipicni avanturista, osamdesetih se i on vratio, smirio, poceo da se bavi biznisom i pred pocetak rata napustio sve i opet otisao vani. To je neko moje porodicno iskustvo, ostali su svi manje vise zivjeli u Sarajevu i Mostaru. Ja licno nisam nikada imao neku zelju da idem vani da zivim, to sam valjda i prije rekao, osjecao sam se prijatno u svom okruzenju, jer sam bio okruzen divnim prijateljima i rodbinom, druzili smo se intezivno i mislio sam da imam sjajnu buducnost. Posto sam isao u dvije osnovne skole, plus gimnazija i faks, bio sam u nekoj vrsti kontakta sa nekoliko hiljada ljudi. Npr u gimnaziji je bilo deset odjeljenja prosjecno 30 do 35 ucenika sto je skoro hiljadu ucenika po generaciji. Osim svoje poznavao sam dosta raje jednu generaciju mladju i mozda dvije generacije starijih. Na to sve i raja iz kraja, koji nisu isli u iste skole kao ja, kao i sa posla i nekih drugih mjesta, sto je jako mnogo ljudi, mogao bih da kazem da je mozda 5% izrazilo neku zelju da ode u inostranstvo, a broj ljudi koji je i otisao je bio zaista vrlo mali. Sjecam se iz gimnazije jedna cura je otisla u Holandiju da radi neku specijalizaciju, poslije se vratila, jedan drugi tip je upoznao neku curu iz Francuske i poslije je otisao tamo i vozio kamione. iznenadjujuce jer je bio odican ucenik i napustio je studije ekonomije. sta ljubav ucini. Slican slucaj se desio i sa jednim drugim koji je poslije Olimpijade otisao sa nekom Amerikankom u NYC. Jedan moj dobar drug je oduvijek zelio da se bavi stvarima na ivici zakona i on je otisao negdje krajem osamdesetih, posljednji put smo se vidjeli jedne veceri, mozda je bila cak i 1990-ta u nekoj skoli stranih jezika, ja sam isao na engleski, jer sam tada prevodio neku dokumentaciju za ERP sistem, a i tada sam volio engleski, a on je cini mi se cekao curu Poslije nekih 25 godina smo ponovo stupili u kontakt, covek je u Njemackoj, ima neke poker aparate, buljuk djece, cetvoro itd. On je rodom iz Ulcinja i tamo ide svako ljeto, pa se mozda i vidimo kada ja odem do Tivta, ali kako stvari stoje sa koronom, ko zna kada ce to biti. Pokusavam se sjetiti jos koga, ah da poznavao sam dvojicu moje neke daljne rodbine da su otisli u Juzno Africku Republiku negdje oko 1970. Kada poredim to sa sadasnjom situacijom i redovima pred ambasadam, sa raspolozenjem, odsustvom ikakve nade u buducnost, praznim skolama, opstim smanjenjem populacije, ne znam kako bih mogao da mrzim staru drzavu. Ne mogu da zanemarim da sam zivio u republickom centru u koji je bio veliki priliv ljudi iz provincije, vjerujem da je tamo bilo mozda malo drugacije i da je najveci broj gastajbartera bio iz nerazvijenih krajeva, ali o tome ne mogu mnogo da kazem, jer o tome ne znam bas mnogo, ovo je bilo poredjenje cisto sa mojim vlastitim okruzenjem. I da smatrao sam Jadran svojim morem, hrvatski, crnogorski ili mali bosansko hercegovacki komadic, to tada nije imalo mnogo veze, kada sam prvi put isao sam na more, ponio sam neke pare i onda otvorio stednu knjizicu postanske stedionice u Igranama kod Makarske, koristio je godinama i imao sam je i bila je vazeca sve do kraja. Normalna stvar, to je bilo civilizacijsko dostignuce.