Da bacim neki poslednji osvrt na finale i na sezonu za nama, pa da se spremamo polako za Eru Kuminge i Wisemana... 🙂
Šalim se malo, ali zaista mi je ova titula GSW neviđeno draga, ne toliko sa nekog navijačkog gledišta koliko sa te neke eto ti - lična satisfakcija i selfvalidation pozicija. Iskreno sam verovao, a možda i samo želeo da verujem da je moguće i u ovakvoj ligi, drastično drugačijoj od 2015te, osvojiti titulu (ispostaviće se, prilično ubedljivo) igrajući GSW basketball, kretanje, razvučenost po celom terenu, Karijev 1 na 1 na 9 metara od koša kada defanzivci počinju da vrište i zapomažu, pametna preuzimanja, mali trouglići posle uručenja i blokovi na 8 metara i sve ostalo. Dakle u ligi koja ima jednog mladog Terminatora Giannisa u prajmu, koja ima Embiida, koja ima up and coming Zapad i sve ostalo. Naravno da se za svaku ekipu može pobrojati barem nekoliko razloga zbog kojih nisu došli do finala, ali u ovako paklenoj sezoni izdržati sve, tempirati formu i uspeti da se odigra ovo što je GSW odigrao mi je zaista izuzetno dostignuće i dokaz da pametna igra i čvrsta odbrana i jedan malo bolji plejmejker šuter mogu da izguraju ekipu do kraja.
Koliko američkih analitičara, ali i forumskih, je smatralo da će ko god da izađe iz IStoka fizičkom igrom, grubostima i jakom odbranom usporiti ako ne i ugušiti GSW? Pominje se Midlton i kako bi sa njim zdravim Milvoki prošao Boston, a onda i bio favorit u finalu. I bio sam sklon da poverujem u to, ali nakon odgledanog finala više ne. SMatram da bi rezultat bio veoma sličan, 4:2 ili 4:1 maksimalno. I to sve pošto sam gledao klinca Poola kako flopuje Smartu dva puta na istoj utakmici, Karija kako kod izvošenja lopte udara presnicom u jaja SMarta koji iskreno pada na zemlju a Stef šutira trojku iz ćoška sam (šut sa oko 87%), Wigginsa kako dobacuje klupi Bostona... Jednostavno najbolja odbrana lige (u plejofu) i najbolji napad lige, iako često doziran.
Boston je, po meni, bio najbolji protivnik i prosto je šteta koliko im nedostaje samo jedan igrač (sledeće sezone, zbog godina Horforda, to će možda biti dva) da budu zaista razbijačka ekipa. Udoka je ozbiljan trener i naterao me 100x da zažalim što sam potpuno ignorisao drugi deo sezone Bostona. Prognoza me zato i kaznila - iako sam ove godine ubedljivo najbolje prognozirao za svoje standarde, Bostonu sam predvideo ispadanje od Bruklina, Milvokija, na kraju i Majamija. A Boston jeste bolji od svih tih ekipa.
Tejtum je legit superstar i jedan od top 3 ili top 5 igrača lige, verovatno uskoro i MVP (regularnog dela!). U finalu je ostao bez gasa fizički, a kada je došao umor onda se uvukla i neka psihička nesigurnost, pogurana sigurnom i iznenađujućom odbranom GSW. Iako je izvukao ekipu kroz dve 7me utakmice, finale je drugačije a umor je veći. Strašan igrač, koji treba manje da se loži na Kobija, a više na Birda, ili Redži Luisa (razmišljao sam da bi baš baš ispao faca da je furao neku 35ticu ili nešto tako). Jer Tatum bi mogao da postane ono što je Redži Luis trebalo da bude - Jordan Stopper, defanzivna životinja, pomalo kreator, ali lik sa 26-30 ppg (u high pace ligi).
Džejlen Braun je sjajan igrač i jedan od onih koje poželiš u svakoj ekipi. STavi JB-a u Dallas ili Memfis ili Majami i otprilike si polufavorit za titulu. Mentalno čvrst, nije padao na drkanja Drejmonda i ostalih, pogađa svoje šuteve, pegla odbranu, ne razmišlja puno u pozitivnom, ali i negativnom smislu - teško ga je izbaciti iz ritma, ali još uvek je nenaviknut na neke situacije u kojima bi trebalo brzo ili instinktivno da deluje. Udokina igra u napadu sa skip passovima mu je dosta pomogla i siguran sam da će u 2023u ući još motivisaniji i iskusniji za jedan gruelling plejof.
Smart me nije impresionirao u seriji i nije mi delovao kao DPOY, da budem iskren. Flopovanje koje mu se na kraju obilo o glavu, teško snalaženje u GSW napadu... ne znam. U napadu je bio solidan, ali mislim da nije realno očekivati od njega više od ovoga što je pružio.
Prvi put sam zapravo duže gledao Roberta Williamsa i iskreno se nadam da ga igranje kroz povredu nije dodatno sjebalo. Momak je suho zlato, igra i ćuti, lupa banane sa pomoći i idrektno u facu, skače neverovatno i ima ruke duže od Janisa, čini mi se. Strašan igrač i deo Big 3 Bostona. Svakako jedan od dva ili tri najbolja igrača Bostona.
Alfred je faca, igrao je sjajno i kapiram da nakon onoliko sedmih utakmica i imajući u vidu njegove godine nije bilo realno očekivati mnogo više od onoga što je uradio. Praktično autor prve pobede Bostona, srčan, čvrst u odbrani, jednostavno nije dovoljno agilan da ne bi bio izložen nekoliko puta u ključnim trenucima poslednjih mečeva. I tu se vidi razlika između Karija i eventualno Poola i ostalih bekovskih linija u ligi - ostale bi Horford uspešnije uspevao da zadrži 1 na 1, kao što je i radio tokom plejofa. Ne i ovako motivisanog i nadrkanog Karija.
Ja sam veliki fan Granta WIlliamsa, svideo mi se i protiv Milvokija i protiv Majamija. Pegla to što zna, ima solidnu praćku spolja, zahvalan igrač, možda odličan šesti igrač šampionske ekipe.
Derrick White je dobar i pametan igrač, ali se plašim da je tu Bostonu potrebno nešto malo jače u budućnosti.
Od Pričarda pa nadalje, ništa nisam posebno video i tu je velika razlika - GSW ima mnogo veću rotaciju, iako se po minutima po utakmici to ne bi reklo.
Što se nas tiče, nekom drugom prilikom. Hoću samo da kažem da je po meni Boston bio više nego jak protivnik, da mislim da su apsolutno zasluženo ušli u finale i da im jako malo nedostaje da budu favoriti u budućim serijama sa Milvokijem i Majamijem kada su svi kompletni i zdravi.