Pogledala sam dva filma o porodicama; Sentimental Value (2025) i Goodbye June (Netflix, 2025).
Joakim Trir (Sentimental Value) nastoji da bude moderni Bergman u svojoj drami o generacijskoj traumi, odnosu otuđenog roditelja i njegove djece. Film ima momente koji djeluju autentično, istinito i psihološki jasno, ali dosta meandrira i rasplinjava se u opisivanju šireg porodičnog konteksta. Stelan Skarsgard je briljantan, kao obično.
Kejt Vinslet (Goodbye June) je režirala dramu o umiranju i opraštanju, film o odrasloj djeci sa komplikovanim međusobnim odnosima i ličnim bagažima i njihovom ostarelom ocu koji se opraštaju od majke i supruge na samrti u nekoliko dana pred Bozić. Drama je uradjena školski, podržana sjajnim glumačkim ansamblom, majku igra Helen Miren. Nije feel good film (očigledno), ali kroz pomirenje i čin opraštanja donosi neki smiraj i prihvatanje.