Nije ovo istina. Iz prve ruke. Nije što mi je drugar, Đole je fanatik za košarku, i još veći fanatik kada je ljubav prema Zvezdi. Jedini u društvu je okoreli ganci, preživeo je godine apsolutne dominacije Vujoševića i Partizana i nas partizanovaca, išao na treninge Zvezde, pratio, učio. Počeo je od nule, od KK Zmaj i Gorazda, preko Torlaka do Fleša. Školovao se, išao postepeno, polagao licence, išao u Kinu, Bahrein da izgradi svoj put, radio za Monako. U Zvezdu ga je zvao lično Duško Ivanović, a on ceni samo predanost, red, rad i disciplinu. Želeo ga je i Sferopulos, želeo ga je i Obradović. Ne možemo više ni da ga viđamo zbog Zvezde, prirode posla i koliko je u analizi, pripremi, sitnicama za koje nemamo pojma, a znače sve. Zbog reprezentacije je išao na kraj sveta i nazad. Ima košarku u malom prstu, i zaslužio je da radi u svojoj Zvezdi, ne jer je Zvezdaš, već jer je stručan i pošten prema ovom sportu.
Eto, ne mogu da prećutim na takav upis, imate ciganšturu u stručnom štabu koja živi košarku.