Vjekoslav

upravo u tome vidim problem. igru srpskih asocijacija otvorila je moderacija. prvo momentalnim trajnim banom, dakle bez prava na pojasnjenje, a zatim brisanjem Bushmanove poruke koju je ostavio pod drugim nickom. iz te poruke ja sam saznao ono sto se u novinarstvu naziva kompletna vijest (odgovore na pet pitanja: tko, što, gdje, kada, zašto). dakle nakon te njegove poruke ja imam konkretan kontekst, konkretan dogadjaj, i konkretnu misao, i tu vise nema mjesta ucitavanjima i "igrama asocijacija". bio je turisticki sa djevojkom u Crnoj Gori (fotke smo mogli vidjeti na topicu Interreg), dozivjeli su maltretiranje ispred Podgorice i u samoj Podgorici, maltretirali su ih cetnici iz litija nekoliko sati (nota bene, iste te litije moderacija na topicu o Crnoj Gori predstavlja kao legalan konzervativizam pozeljan u diskusiji), popizdio je, i u svojoj poruci, koja nije bila karakteristicna za njegov dotadasnji forumski opus, pozvao na hapsenje cetnickih tipova koji su ih maltretirali, a onima iz litija koji se ne slazu da vlada Crne Gore treba hapsiti cetnike koji maltretiraju turiste, porucio da mogu s noge na nogu odlitirati u onu velikosrpsku stvar. nema poziva na genocid, nema Pavelica, nema Jasenovca, nema Oluja, nema aviona, topova, tenkova, traktora, juga 45 i epskih egzodusa srpskog stanovnistva. kristalno je jasno sto s noge na nogu u konkretnom slucaju znaci. jos nesto (iz javne poruke koju je moderacija izbrisala) i nesto iz PM-a koji je meni poslao ... dakle zao mu je za takav vulgaran, bezobrazan i nepromisljen komentar. e sad, jbg, tu dolazimo do jedne nove situacije. naime, klonirao se ne bi li ostavio taj post. kloniranje je zabranjeno, sankcija za kloniranje je trajni ban. medjutim da se nije klonirao, ja nikada ne bih saznao ni njegovo pojasnjenje ni njegovu ispriku (nemam njegov e-mail, ili bilo kakav kontakt van ovog boarda). dakle zatvorena petlja. tko je na koncu kriv sto smo izgubili jos jednog (ja tvrdim kvalitetnog) forumasa? kriva je moderacija jer je momentalno odrapila trajni ban nekome ko do tog slucaja nije nikada dobio ni opomenu ni ban, optuzujuci ga pritom da poziva na genocid srpskog naroda. umjesto da mu pruze sansu, dobili smo igru srpskih asocijacija, koja pak i na tvom primjeru samo potvrdjuje moju (u prethodnom postu iznesenu) tezu o dominantnom narativu etnickog nacionalizma na ovom boardu.

pa tocno, u pravu si. zbog takvog tumacenja njegovog posta i jeste banovan. medjutim ovo je njegovo pismo meni. ergo, mozda ipak ne bi bilo lose razmisliti prije nego protjeramo nekoga zbog (nase) zamjene teza (zrtve i zlocinca), a bez da smo mu dali sansu da pojasni svoj (ocigledno revoltirani) post. ... inace, to sto ti nazivas Seseljevom umotvorinom nije Seseljeva umotvorina nego zakonitost epskog nacionalnog svjetonazora s konca 18. / pocetka 19. stoljeca. koji je pak dominantan na ovom boardu. sad ti mene pitas mogu li ti navesti jedan primjer, a ja ti kazem "to ti je ono kad ovi iz Srbije misle da je Pupovac njihov predstavnik u EU, a crnogorsko pitanje njihovo pitanje". i onda ti kazes, pazi bogati, Vjeko, u pravu si. i onda se na koncu zapitas - u cemu je uopce razlika izmedju "Seseljeve umotvorine" i "umotvorine" onih koji bi da Kosovo bude u Srbiji, ali da im Predsjednik ne bude Albanac. i onda ja kazem, pa jeste, tocno tako. nema razlike.

meni je neprihvatljivo ovakvo apstraktno obrazlozenje trajnog bana koje nije argumentirano niti jednom konkretnom tockom Pravilnika. identican problem sa takvim (opisno-esejistickim) obrazlozenjima banova postojao je i na starom boardu, na cega sam upozoravao prije vise od 10 godina (sjetit ce se i Vasa i Sajberka i Eddard). kada bi objave banova izgledale npr. ovako: "forumas taj i taj je prekrsio tu i tu (konkretnu) tocku Pravilnika, Pravilnikom predvidjena (konkretna) sankcija je ta i ta, moderatorski tim propisuje (konkretnu) kaznu takvu i takvu" onda bi moderatorski tim djelovao ne samo puno ozbiljnije (sluzbenije), vec bi se takvim pristupom izrazavalo postovanje i prema vlastitoj funkciji, i prema forumasima. dakle bez opisnih pridjeva / eseja, bez nepotrebnih mistifikacija, bez pozivanja na autoritet moderatorske sile, i posljedicno, bez ovakvih diskusija i gubljenja vremena. na koncu konca, i bez sumnji u skrivene motive srpskog moderatorskog tima da s topika o Crnog Gori ocisti pristalice Don Mila. ... hajde dakle da vidimo sto pise u Pravilniku. boldat cu stavke vazeceg Pravilnika koje (jedine) propisuju momentalni trajni ban. Pretnje preko PM-a - trajno Kloniranje - trajno Reklamiranje - trajno Propagiranje rasne, nacionalne, verske, seksualne ili bilo kakva druge mrznje - trajno Primeri: ekstremni sovinizam, otvoreno velicanje zlocina i zlocinaca, otvoreni i nedvosmisleni sovinisticki pozivi na nasilje, itd. i sad citiram post: ajmo redom. PM pretnje? nije. kloniranje? nije. reklamiranje? nije. propagiranje rasne mrznje? nije. propagiranje nacionalne mrznje? nije, cetnici su nacionalisticki sljam, a ne nacija. propagiranje verske mrznje? nije. propagiranje seksualne mrznje? nije. propagiranje bilo kakve druge mrznje? cak i da jeste u pitanju propagiranje mrznje prema cetnicima, otkad je to na ovom forumu zabranjeno mrziti cetnike? ako jeste, ja ostadoh neobavjesten. ekstremni sovinizam? za sovinizam je potrebna usporedba jedne (superiorne) sa drugom (inferiornom) nacijom (ili vise njih). takve usporedbe u citiranom postu nema, dakle nije sovinizam. otvoreno velicanje zlocina i zlocinaca? nije. otvoreni i nedvosmisleni sovinisticki pozivi na nasilje? rekoh vec koji su kriteriji za sovinizam. sto se pak poziva na nasilje tice, Bushman se fakticki obraca drzavnim organima Crne Gore, a ne forumasima. ovdje dakle poziv na nasilje moze biti samo u obliku navedenog poziva na hapsenje. hapsenje jeste nasilje, medjutim legalno nasilje (drzava je aparat sile). ono sto treba primjetiti je da su pozivi na identicno nasilje (hapsenje) upravo dominantan diskurs (uz diskurs etnickog nacionalizma o kojem cu nesto kasnije govoriti) prisutni na tom topiku jos od njegovog pocetka. jedina je razlika sto se u tim slucajevima poziva na hapsenje proMilove kriminalne (i ustaske i balijske) stoke. imputirati pak Bushmanu nesto vise od hapsenja procetnickih terorista, dakle imputirati mu olujne traktorijade, etnicko ciscenje i genocid, ne govori nista o Bushmanu, vec o forumasima i moderatorima koji se bave takvim ucitavanjima. isto je tako promaseno izmisljati hipoteticke "obrnute situacije u trecoj, cetvrtoj i petoj varijaciji" (kao sto je napravio Barakuda), ne bi li se udijeljeni ban uzdigao na nivo nekog, pazi bogati, etickog principa. jer etika prije svega mora pocivati na istini. istina je da u Srbiji nikada nisu postojali niti danas postoje crnogorski teroristi koji sanjaju Veliku Crnu Goru od Jadrana do Szegeda. u Crnoj pak Gori srpski teroristi postoje, u neodvojivom paketu sa sluzbenom Srbijom koja jos uvijek ne zna / ne shvaca svoje granice, za razliku od drugih republika u regiji. ja cu pak ponoviti ono sto sam vec rekao. u tom spornom postu vidim kocijaski rjecnik neprimjeren diskusionom forumu. i pozdravljam vasu odluku o brisanju posta, jer tako se ne moze diskutirati, posebno ne uoci izborne noci "kada se strasti razbuktaju". doduse izborne noci u drugoj drzavi, tako da i nije bas najnormalnije da se onima koji ne zive u Crnoj Gori razbuktaju politicke strasti, no o tome cemo kasnije. u Pravilniku pise da vulgarnost nece biti tolerirana, i jedino tu imate, po Pravilniku, pokrice za opomenu ili ban. ali ne za trajni ban. medjutim i ti i ostatak moderatorskog tima tvrdite (ako sam ja vas dobro shvatio) da je u pitanju neprihvatljiv politicki stav. ja shvacam da je on vama neprihvatljiv, medjutim posve je legitimno protiviti se procetnickim snagama u Crnog Gori. to sto Bushman vidi procetnicke snage kao dio opozicije Djukanovicu, a neki drugi forumasi vide Djukanovica kao generala procetnickih snaga (gdje poneki idu toliko daleko da me to podsjeca na pricu o Aliji i Amerima kao krivcima za Srebrenicu), stvar je informiranosti i politicke diskusije. medjutim nije zabranjeno vazecim Pravilnikom. ... ti se dakle slazes s protjerivanjem Bushmana zbog neceg sto on nije izjavio. ok. mislim nije ok, ali ko sam ja da tebe poducavam etici. umjesto toga, hajde da malo porazgovaramo o nacionalizmu / stavimo stvari u siri kontekst. kao prvo, nacionalizam Pravilnikom nije zabranjen. ne postoji tocka Pravilnika kojom se predvidjaju sankcije za nacionalizam. fakat, rijec nacionalizam u Pravilniku uopce ne postoji. jedino sto bi u Pravilniku moglo imati veze s nacionalizmom je zabrana propagiranja nacionalne mrznje. medjutim nacionalist ce reci da on samo voli svoju naciju, a ne i da mrzi drugu. nije li tako? tako je. tu bi dakle trebalo kristalno jasno navesti definiciju nacionalizma, ako ga se uistinu misli zabraniti na ovom boardu. ta se definicija zatim stavi u Pravilnik, propisu sankcije, i pristankom forumasa na takav Pravilnik (aka drustveni ugovor) on pristaje i na takvu definiciju nacionalizma i na takve sankcije. problem rjesen. tj. bio bi kada bi imali (takav) novi Pravilnik. ali nemamo ga, mada je obecan od nadleznih prije vise od godinu i pol dana. Pravilnik nemamo, medjutim imamo odredjene pravilnosti (vidljive iz aviona). pa hajde da kazem rijec dvije o tim pravilnostima / ponudim jednu analizu. na starom boardu nacionalizam nije bio zabranjen, stovise u odredjenoj mjeri moderacija je podrzavala civilni (aka gradjanski) nacionalizam. odlican primjer za to je topik "Nezavisna Vojvodina" (pisao sam svojevremeno o tome, koga zanima neka potrazi u arhivi). medjutim etnicki nacionalizam nije bio dobrodosao, i on se na razlicite nacine suzbijao. ponekad fino, ponekad brutalno. iznimka je (jedno vrijeme) bio etnicki albanski nacionalizam (koji se provlacio kroz svjedocanstva o albanskim zrtvama na Kosovu), no i on je na koncu banovan. medjutim otvaranjem Vox92 dolazi do promjene. odjednom smo dobili poplavu etnickog nacionalizma u politickim diskusijama. zasto? kako? ovo sto cu sada napisati, nota bene, nije generalizacija, jer ne ide od pojedinacnog ka opcem, vec obrnuto (dakle logickom dedukcijom). naime, "sportska sekcija", kao prvo, uopce nije postojala na originalnom (prvom) forumu koji se bavio skidanjem Milosevica, katarzom i suocavanjem Srbije sa posljedicama ratova devedesetih. zatim se pojavila "sportska sekcija", ali ne kao mjesto za promociju sportskog zivota i sportskih vrijednosti, vec kao interaktivna platforma koja ce povecanjem broja korisnika donijeti profit medijskoj kuci. B92 se dakle okrece navijacima fudbalskih, kosarkaskih, itd. popularnih profesionalnih klubova i tako dobiva na masovnosti. i tu dolazimo do jedne "sistemske greske", koja je svoj zivot nastavila i na ovom boardu, a na koju sam ja prosloga ljeta (ne ovog proslog, vec ljeta 2019.) pokusao upozoriti. to je prica o tzv. "odomacenom pravilu" i (sustinskoj) zamjeni pojmova. moja kritika je, dakako, prosla uz podsmijeh ("sta ovaj lupa?"). medjutim, kao posljedica one "sistemske greske" i ovog "odomacenog pravila", na ovom "sportskom forumu" najbolji sportas nije uopce sportas, vec najbolji navijac. ili u najboljem slucaju, onaj ko najbolje prati (tudje) profesionalne uspjehe. primjera radi, ne postoji topik posvecen biciklizmu, vec topik posvecen pracenju profesionalnih biciklista i profesionalnih utrka. isto tako ne postoji topik o plivanju, jer se na threadu koji nosi naziv "Plivanje" postavljaju tekstovi i slikice o profesionalnim plivacima, a ne o plivanju. mozes hladno ne znati plivati i plivati na tom topiku ko riba. tako je i sa "Atletikom", tako je i sa "Veslanjem", i fakticki svim drugim sportovima. najbolji sportas na ovom forumu hladno moze biti tip koji u zivotu nije pretrcao 100m, i koji sjedi ispred kompa po cijele dane ispijajuci pivkana i mlateci cevape, jer je za bavljenje sportom antitalent, ili pak lijencina koja (kroz bavljenje sportom) ne radi na izgradnji samoga sebe. na ovom "sportskom forumu" kompletna sportska aktivnost forumasa mogla bi bez problema stati na jedan topic, dok bi otvaranje posebnog PTF-a (citiram) "pod KUL, tj. lifestyle, za pocetak u sekciji Razno" samo pokazalo do kakvih bizarnih destinacija takav "sportski teatar apsurda" moze dobaciti. u redu, reci ce neki (vecina), pa nece sport zbog toga propasti, postoje drugi forumi koji se uistinu bave sportom i rekreacijom. slazem se, naravno, sport i sportasi uistinu nece propasti. medjutim, sto jos imamo kao posljedicu "odomacene sistemske greske"? pa imamo, za pocetak, notornu cinjenicu da se na "sportskoj sekciji" sustavno uzgajala / uzgaja idolatrija, fetisizam, megalomanija, kladjenje, fantasy igrice i nekriticki kolektivni identitet / etika copora. pa kada zbir takvih vrijednosti (ili "vrijednosti") potrazi svoje zbirno mjesto u politickoj areni, a upravo se to dogodilo tzv. demokratizacijom propalog FB92, onda dobivamo etnicki nacionalizam. zasto bas etnicki nacionalizam? pa zato sto jedino etnicka nacija, kao svjetonazor / politicka ideologija, pociva na spomenutim vrijednostima (idolatrija, fetisizam, megalomanija, kladjenje, fantasy igrice i nekriticki kolektivni identitet / etika copora). i tu se onda ethnos, nota bene, normira od strane nove moderacije kao "za diskusiju pozeljan i legalan konzervativizam". na stranu sad ocita neobrazovanost iz sociologije i politologije, jer nije u pitanju konzervativizam (liberalni konzervativizam je izgradio EU), vec primitivni hajducki tradicionalizam koji u konkretnom crnogorskom slucaju lavira izmedju komunizma i nacizma, medjutim, factus facti, tako je ethnos na mala velika vrata usao / dobio svoje pravo glasa na FB92 Vox92. i posljedicno, tako je Kosovo izgubilo nezavisnost (vidjeti anketu o Kosovu), tako je Crna Gora postala ponovno srpska Sparta (vidjeti navijanje "za nase" na topicu o Crnoj Gori), tako su Srbi u Hrvatskoj postali ukras ustaskog rezima (vidjeti topic o Srbima u Hrvatskoj), tako se jugoslavenstvo svelo na prevareno srpstvo (vidjeti topic o SFRJ), tako je topik o EU posvecen Kosovu i Trampu umjesto detaljnim analizama pristupnih poglavlja Srbije, tako je topic Interreg postao besmislen, itd. its. i da se malo (ironicno) nasalim, tako je konacno katarzicni Vedranov (Maticev) B92 Srbin postao "gradjanin sveta" (od Tokija do Milvokija). salili se ili ne, treba biti slijep pa ne primjetiti dominantan narativ etnickog nacionalizma na ovom boardu. bas kao sto smo Schrodinger i ja jednom prilikom utvrdili da treba biti totalno gluh pa 90+ minuta odsjediti na tekmi na kojoj se od pocetka do kraja ori "noz, zica, Srebrenica", ili "ubi Srbina, za dom spremni", pa se ipak, unatoc takvim zaglusujucim i zastrasujucim zvukovima, uspijevati "koncentrirati na ljepotu fudbala". jebes ga, to je stvarno mocna koncentracija! sto dakako ne znaci da ovdje ne postoje sjajni pojedinci iz tzv. "sportske sekcije". postoje. i sjajni pojedinci i sjajne pojedinke. no to su iznimke koje potvrdjuju zadanu (ne)pravilnost. jer stvari se, u pravilu, nigdje na svijetu, pa ni u ovom malenom virtualnom, ne dogadjaju slucajno. uvijek postoji uzrok, i uvijek postoje posljedice. zao mi je naravno sto moderatorski tim nema ni intelektualnih ni etickih kapaciteta da objektivno sagleda kamo je poveo FB92. i da za pocetak shvati da u etnickom nacionalizmu ne postoje "ekscesi koje trebamo sankcionirati", vec da je etnicka nacija anticivilizacijski eksces sama po sebi. ... mada, pitanje je i kome ja ovo uopce pricam. kad sam pisao ovaj post bilo je svega 17 forumasa na kompletnom boardu. a krenulo je sa slavljem. al nema veze, sad ce Pravilnik! samo sto nije.

Jiří Menzel (1938. - 2020.)

36? hej, pa to je odlicno! slabo mi se radujete, stalno neki pesimizam. evo i u Hrvatskoj palo na 117, a u BiH na 99. sve dobre vijesti, na prvi dan skolske godine.

naletim na Forumutm na ovaj intervju, blage nisam imao da tip sjedi u Saboru, i to cak sa Mostove liste (koja slovi za klerikalnu). steta da ga ne okacim, na ovom topiku ionako fali tekstualnog sadrzaja, dobrih eseja, kvalitetnih analiza, ozbiljnog stiva, sve je (pomalo imbecilno) spalo na lijepe fotografije i lijepe vijesti. MARKO VUČETIĆ: ŠANSA POSTOJI, ALI MI PRILIKU UVIJEK PROKOCKAMO, TAKO DA ĆE KAD OVO ZAVRŠI SVE BITI GORE NEGO ŠTO JE SADA Profesor filozofije i saborski zastupnik Marko Vučetić prilično je čudna biljka našeg podneblja: otvoreno tumači našu političku stvarnost i ne dopušta da mu strah od odmazde jednog zarobljenog društva oduzme glas angažiranog intelektualca koji ne želi biti sputan konformizmom. Takvi su u Hrvatskoj još uvijek rijetkost pa smo stoga odlučili popričati s Vučetićem pitajući ga kako vidi borbu jedne poludržave protiv poluživog bića. Za one oduševljene novovjekim herojima koji izgledaju kao poluproizvod dobro osmišljene marketinške akcije nemamo dobre vijesti, ali im svejedno toplo preporučamo da pročitaju intervju. Glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije obratio nam se s novinske konferencije kriznog stožera za suzbijanje epidemije. Nije li to sasvim očekivano i uobičajeno u Hrvatskoj, odnosno, nije li realnije bilo pitati zašto nam članovi stožera do sada nisu doveli nekoga iz Crkve, budući da je sekularnost ove države već odavno „rahitična“, kako ste već naveli? Što je, uostalom, uzrok takve rahitičnosti? Hrvatsku sam u jednoj saborskoj raspravi nazvao poludržavom, ona ne može biti država u punom smislu riječi jer nije dovršena u institucijama, nego se njezin početak i uvjet da uopće bude i opstane – plutajući i nedovršeno – veže uz i za Franju Tuđmana. Franjo Tuđman je biće koje bježi od osobne prošlosti, a to je prošlost nesustavnog obrazovanja, raznih ideoloških fascinacija i nametanja autoriteta. U njegovom osobnom životu vojska je bila proširenje života i ulazak u novi svijet. Poznato je da u vojsci stvarnost nastaje na temelju zapovjednog lanca posluha podređenih i nepropitivanja nadređenih. Tu nema kritičke svijesti, nego nametanja na način oduzimanja bitnosti. Tu uistinu nitko nije bitan, samo se bori da bude na višem stupnju nebitnosti, da ga neki nebitni tzv. časnički čin učini prividno bitnim. Tuđmanova svijest je, dakle, formirana da bude zapovjedna, a samim time i nebitna. Institucije suvremene i demokratske države, naprotiv, ne djeluju na način slušanja volje nekog nebitnošću fasciniranog autoriteta i nebitnošću fasciniranim autoritetima, nego modalitetom zaštite građana, svih građana. Ovo je jedan element naše rahitične demokracije. Drugi element, koji sam nazvao rahitičnom sekularnošću ove države, proizlazi iz jednog drugog antidemokratskog zapovjednog lanca, a on se naziva crkvena hijerarhija. Crkva nije demokratska institucija, ona komunicira dekretima, a govori o slobodi. To je pompozna sloboda. Crkva govori o skromnosti iz velebnih crkvenih dvora i palača. To je pompozna skromnost. Zbog povijesnih okolnosti, u hrvatskom društvu je, za vrijeme Jugoslavije, Katolička crkva igrala i ulogu alternativne politike. Ona se suprotstavljala jugoslavenskom socijalizmu. Povijesna ironija je da se sadašnja Republika Hrvatska predstavlja demokratskom državom pozivajući se na antidemokratsku volju Franje Tuđmana i antidemokratsko, hijerarhijsko ustrojstvo Katoličke crkve. Tuđmanova antidemokratska volja i crkveno antidemokratsko ustrojstvo su nas, naime, spasile od jedne druge antidemokracije, one jugoslavenskog tipa?! Iz antidemokracije u antidemokraciju antidemokracijom! Ironija! Samo tu ironiju malo tko razumije, jer da je razumijemo, shvatili bismo da nam država još nije nastala, ona je zarobljena mitom o Tuđmanovoj veličini, baš kao što bismo i shvatili da nemamo Crkvu, nego alternativne političare u „Crkvi“, i da našu crkvenu hijerarhiju treba kristijanizirati. Zato je sasvim razumljivo zašto je Stožer pozvao predstavnika Hrvatske biskupske konferencije da uputi koju duhovnu poruku - zato što su Stožer i Hrvatska biskupska konferencija poluproizvodi koji žele da RH nastavi postojati kao poludržava. Hrvatska policija na hrvatskim građanima trenira strogoću, dok nedavni primjer daleko mekšeg pristupa prema svećeniku koji je usred pandemije pozivao ljude da svrate na misu, otkriva da nismo u društvu svi jednaki. Vidimo da se i Katolička crkva u Hrvatskoj, baš kao i Država, zatvara unutar nacionalnih granica. Jesu li stoga Država i Crkva, koje bi pojednostavljeno rečeno, trebale biti suprotstavljene, kod nas već u poodmakloj fazi uvođenja mentaliteta stada među građanima, zajednički nam određujući granice djelovanja i kretanja? Mi nismo društvo jednakih pred zakonom i ravnopravnih u različitosti, mi smo plemensko društvo zakonitosti morala stada. A svako pleme i svako stado voli granice unutar kojih se baš to pleme i baš to stado osjeća živo i sito, što je sasvim dovoljno da bude, na razini plemenskog osjećaja, i povijesno bitno. Zatvarati se unutar nacionalnih granica može samo netko tko prezire samu ideju nacije. Oni koji žele hermetizirati hrvatstvo, tom hrvatstvu izrekli su smrtnu presudu. Nacija, a samim time i nacionalna država, danas opstoji samo ukoliko je u stanju komunicirati s ostalim nacijama ili, kada je riječ o državi, s ostalim državama. Religija danas opstoji samo ukoliko je u stanju komunicirati vlastiti religijski sadržaj, vodeći računa o tome da taj sadržaj može postati kulturna i društvena datost među ostalim kulturnim i društvenim datostima, ali nikada ne može i ne smije postati politička datost. Kod nas su se tzv. demokršćanski i desni političari zatvorili u nacionalne granice, a u te granice se, zbog razloga nedovoljne i nedovršene kristijanizacije unutar same Crkve u Hrvata, zatvorila i Crkva. Sad umjesto društva jednakosti i ravnopravnosti, imamo divljanje i demonstraciju nemoći države pred plemenskim mentalitetom. Zato će se plemenska država obrušiti na žene u Splitu ili žene u Osijeku, privest će ih i sankcionirati bez milosti, a u slučaju plemenskog vrača, koji ljude poziva da ugroze zdravlje kako bi on mogao prakticirati nekršćanske rituale koje predstavlja kao kršćanske, plemenska država će biti blagonaklona. Kaznit će ga samo zbog toga što ih je prokleo i naredio bogu da ih kazni, odmah i sada. No, kako ih taj plemenski bog nije kaznio, nije poslušao naredbu vrača, izdan mu je prekršajni nalog za remećenje javnog reda i mira. Siguran sam da je kažnjen samo zbog toga što je pokazao trenutnu nemoć jednog vrača. Time je on, zapravo, remetio javni red i mir. Proklinjanje nije bilo uspješno, on je neuspješnom magijom uništio svoju reputaciju, a samim time i javni red i mir, jer javnost očekuje uspješnu magiju. Ovaj slučaj, ali i mnogi drugi slučajevi, pokazali su nam kakva je to društvena i politička stvarnost u kojoj živimo – plemenska, okultna, nepravedna, stvarnost izostanka države i Crkve, stvarnost međuprostora gdje država jest država zato što je identificirana s Crkvom, a Crkva je Crkva zato što je identificirana s državom. Sveti spis te stvarnosti, alkemijska uputa po kojoj je ta stvarnost nastala, dobro je poznat. Taj spis ima četiri plemenska evanđelja ili četiri ugovora. Naravno, riječ je o tzv. Vatikanskim ugovorima. Sve dok su na snazi ova plemenska evanđelja na snazi će i biti rahitična sekularnost, ali i rahitična sakralnost. Pleme to ne vidi, pleme to, iz svoje metafizičke osnove, upravo i želi. Jeste li vi vjernik? Je li kritika dozvoljena unutar dogmatskog sustava organizirane religije i je li kritičko raspoloženi vjernik opasniji po crkveni establišment od ateista? Pitanje je li netko vjernik ili nije, nije legitimno pitanje. Naime, vjera pripada osobnom području, osoba koja vjeruje, identificira se s vjerom iznutra. Kada netko kaže da je vjernik, ili da nije vjernik, ne postoji metoda kojom ćemo taj iskaz verificirati. Kako ćemo verificirati da je netko vjernik? Kako ćemo utvrditi da je netko u odnosu s nekim bogom ili božanstvom? To jednostavno nije moguće. Dakle, pitanje je o tome je li netko vjernik, nije legitimno pitanje. Iskaz kojim netko tvrdi da je vjernik, nelegitiman je iskaz. Ali sama vjera nije nelegitimna, ona je legitimna i to samo kada je primarno nastanjena u nekoj osobi. Takva legitimna vjera ima pravo biti transformirana u neko društvo, ali samo kao segment toga društva, nikada kao cjelina društva; takva legitimna vjera ima pravo biti transformirana u neku kulturu, ali samo kao segment neke kulture, nikada kao cjelina te kulture. Vjera jest komunikacija čovjeka i nekog boga, pa onda i vjerom motivirana kultura treba biti komunikacija te kulture s ostalim kulturama. Isto vrijedi i kada je riječ o društvu. Nelegitimna vjera želi ovladati kulturom, društvom, politikom i državom. Tu nema komunikacije, nego sukoba, obračunavanja, razračunavanja, uništavanja i pokoravanja. Takvi aktivno rade protiv društva, kulture, države, čovjeka, ali i same vjere. Naime, prijeti opasnost da netko pomisli da ono što takvi rade uistinu jest vjera, a ne negacija vjere, pa da se, želeći se obraniti od njihovih mahnitanja, počinju boriti protiv vjere. Uporno i ustrajno se zalažem za slobodno i nenasilno društvo, jer nasilje i jest uvijek oduzimanje slobode, a u takvom društvu mora biti zajamčena sloboda vjeroispovijesti i sloboda da se vjera transformira u kulturu i društvo, kao dio kulture i društva. Ovo ne razumije tzv. crkveni establišment, zato što ni on ne razumije što vjera jest. Njemu je, kao establišmentu, vjera oružje za ostvarivanje nasilja nad nekim društvom, nad nekom kulturom i nad nekom državom. Takvi ne podnose slobodu i razum, a bez snage razuma i bazične slobode, nema kritičnosti, ali ni čovjeka. Kada se religija organizira primarno kao dogmatski sustav u funkciji podržavanja ekspanzionističkih težnji establišmenta, svi su u opasnosti. Vjernika koji ima kritički stav, ovakav ekspanzionistički, pompozni establišment smatra ateistom. Tim bolje. Postoji, s druge strane, i dogmatski pristup prema Domovini koji nije dozvoljeno preispitivati. Iz takvog stava proizlazi poziv na zajedništvo, koji ne dozvoljava nikakvu različitost. Kako vi shvaćate zajedništvo? Zajedništvo bez ravnopravnosti različitih nije zajedništvo, nego nasilje. Svaki dogmatski pristup počiva na metafizici. Nama je dogmatizam odredio da ne živimo u državi i domovini, nego da živimo u Državi i Domovini. Time nam je uskraćena mogućnost da živimo u prostorno-vremenskoj dimenziji javnog života kojeg jamči država. Budući da nam je oduzeta mogućnost stvaranja istinskog, realnog sjećanja na javni život u prostornosti i vremenitosti države i domovine, prisiljeni smo živjeti o otporu prema metafizičko-nadvremenitoj fantaziji Države i Domovine. Zajedništvo se ne ostvaruje dokidanjem pojedinaca, zajedništvo je sekundarna, izvedena stvarnost, pojedinac je primaran. Kada se negira pojedinac, kada se netko okuplja protiv prava nekih pojedinaca ili manjinskih grupa, onda nije riječ o zajedništvu, nego o hordi. Zajedništvo je zapravo ukupnost naših nastojanja da opstane zajednica koja se sastoji od različitih pojedinaca. Ja nemam problema s vlastitim životom, ostvarujem se kao pojedinac, ali imam problem sa zajedništvom i javnim životom, jer ne postoji zajednica koja skrbi o ravnopravnosti različitih. Ponovno smo u ratu, kažu, ovaj put protiv virusa. Hrvatska je u stalnom ratu protiv nekoga ili nečega, i svaki novi rat slavi se više od prethodnog. Hoćemo li ikada izaći iz ratnog stanja? Nećemo, jer bi tada vidjeli da smo u svim ratovima bili gubitnici. Pobjednik i pobjednici u ratu su oni koji više ne ratuju. Samo gubitnici stalno ratuju. Kada i ako jednom razvijemo svijest pobjednika, a ona se prepoznaje u mirotvorstvu i razvoju, a ne sjećanju na rat kako bi se održavalo stalno ratno stanje, nužno bi nam uslijedio susret sa samima sobom. Tada ćemo susresti kreaturu koja je podržavala heroiziranje ratnih zločinaca, kreaturu koja je dopustila društvenu nepravdu i razaranje socijalne države, kreaturu koja je vlastitu slobodu i državni suverenitet žrtvovala kako bi opstali pljačkaški mitovi i pljačkaši kojima su mitovi omogućili pljačku. Samo najhrabriji mogu podnijeti istinu koju susreću u miru. Kukavice ratuju, tako stvaraju lažna sjećanja na hrabre sebe. Nakon izbijanja pandemije, malo tko na izbjeglice i migrante gleda kao najveću opasnost po „naš način života“. Jučer su nam neprijatelji bili živa bića, danas biće koji se nalazi između živog i neživog. Hrvatska se, ipak, najviše boji mrtvih ljudi i država. Čini se da se fizički i mentalni prostor naše izolacije sve više sužava sa svakim novim neprijateljem na vidiku. Je li strah najbolji prijatelj Države i je li život u stalnom strahu od Drugoga zapravo naš način života? Eh, da. Ova pandemija razgolitila je metafizičku strukturu naših strahova. Mi se ponajprije bojimo duhova mrtvih ljudi i prošlih država, a onda i živih ljudi, kao što su migranti i nacionalne manjine, koji nam, znamo to mi, zavide zbog geostrateške pozicije, a naša geografija je takva i tolika da iziskuje dobro povećalo za svakoga tko nas na geografskoj karti želi pronaći. No, mi smo, mitska vijest nam to kaže, izabrani narod, najbolji vojnici, Napoleon je to rekao, mi smo predziđe kršćanstva i sve ono što je Domazetu-Loši palo na pamet od kada se oslobodio zubobolje. Migranti, koji se nisu ni htjeli zadržati u Hrvatskoj, postali su nam, samo čudnim putovima mrtvog uma znanoj logici, istinski neprijatelji. Umalo nismo izgradili fortifikacijski sustav na granici i proglasili opću mobilizaciju. Branimo Državu, opet. No, onda nas je zahvatila pandemija i to od bića koje nam je najsličnije, od bića koje se nalazi na granici živog i neživog. Baš kao i svaki pravi, mitski Hrvat, u zajedništvu s ostalim Hrvaticama i Hrvatima i ljubavi prema Domovini. Eto, pandemija nam je, temeljem sličnosti, pokazala koja je naša istinska granica – granica bića koje je živo i neživo, jedva. Mi smo, zapravo jedan nesretan narod, potonuo u strahovima i nemogućnosti da živi u suvremenosti. Suvremenost je samo život i procesualnost života, a kako ćemo mi i kamo ćemo mi bez neživog? Država strahova nije stil života, to je grobna raka propuštenog ili neostvarenog života. Mnogi smatraju da bi iz ove krize trebalo izvući pouke i da ćemo kao društvo i pojedinci postati daleko bolji nego što smo bili. Možemo li računati na to, nakon što je razoren sustav socijalne, zdravstvene i radničke zaštite? Smatrate li da će pojedinci i društvo zaista postati bolji nakon pandemije? Neće, postat ćemo gori. Sada smo najbolji. Otupio je nacionalizam, oslobađa se solidarnost, ne fantaziramo o Udbi, ne proganjamo migrante. Čak je i Stožer, za naše prilike prilično dugo, uspio djelovati kao stručno i operativno tijelo. Sada sve više postaje tijelo u funkciji Države, Crkve i jedne specifične politike nastanjene u jednoj posebnoj stranci – HDZ-u. Ako uzmemo u obzir da nas ovaj Stožer, potpuno ideološki i politički jednoobrazan, brani od smrti i da nam on kreira budući život, mogu samo reći: sve će biti gore. Šansa postoji, ali mi tu šansu ili prokockamo ili naknadno, što se vidi po tzv. trećim opcijama u političkom životu, shvatimo da smo u prevarantima i neslobodnim bićima vidjeli nadu i slobodu.

to uistinu jeste lijepa vijest. mada, ciste oni dno tog zaljeva svake godine upravo udruzenim snagama. jos da ociste i politicare s hrvatsko-slovenskog dna koji uporno jasu na "nerjesenim granicnim pitanjima" (mada su ta pitanja, nota bene, rjesena!), bila bi to uistinu "puna saka (ili kanta) brade". i ovo je takodjer lijepa vijest ...

i ja. evo bas ove prosle subote ujutro sretnem ispred zgrade nekoliko stanara, vijecaju da li da posjeku samoniklu smokvu koja se nalazi sa straznje strane zgrade. ja im kazem da sam ove zime skresao (pilom) grane na toj smokvi, i to tako da na ljeto ne smeta prolaznicima i stanarima, i da bih ja nju svakako ostavio. uto naidje komsinica iz prizemlja, i kaze da njoj ta smokva pravi lijepi hlad. zakljucak: ostavili smo smokvu na zivotu. eto, to je aktivno bavljenje politikom na lokalu. i ovo takodjer: ...

s ovim se slazem. pisao je o tome prof. Ugo Vlaisavljevic "Primjerice, ja sam se odmah iza rata bavio procesom pomirenja u BiH. Došao sam do toga da je za pomirenje nužna autodestrukcija ratnog subjekta. On sebe, međutim, ne može uništiti, jer način govora ratnih subjekta, njihova vizija stvarnosti, atraktivnost za glasače, dolazi upravo od onoga što su postigli u ratu. Ratni subjekti u pomirenju ne traže istinsko pomirenje, nego nešto sasvim drugo – priznanje. Ratni subjekti uvijek će tražiti međusobno priznanje. To je jedna epska crta – nema ratnog sukoba bez istovremenog međusobnog veličanja neprijatelja. Ne možete postići ništa ukoliko ne veličate svog neprijatelja. Tako su neprijatelji iz Drugog svjetskog rata uvijek vukli jedni druge. Titoizma ne bi bilo bez četništva i ustaštva i obratno. Iz pobjede titoizma naučili smo jednu važnu svar – ratna pobjeda je uvijek iluzorna. Ona će na svojoj strani uvijek imati mrtve koji su nedovoljno mrtvi i koje će uvijek buditi kao svoje neprijatelje. Tako naprosto nemate smisao pobjede. S druge strane, epske priče se ne troše, ostaju stalno aktualne, a uvijek ih pokreće novi rat. Zašto primitivni ljudi stalno ratuju? Oni pričaju o ratu, slušaju o ratu i slušajući o ratu moraju ratovati. Titova pobjeda značila je stalno pričati o Sutjesci i Neretvi, stalno oživljavati neprijatelja. Dok god je neprijatelj živ – pobjeda je nešto stvarno i veliko. Kad se na kraju dogodilo da su neprijatelji umrli, da nitko nije imao volju slušati o ratu, onda je uistinu došlo do pretvaranja aveti u žive ljude, a time i do novog rata. To znači da je sve ovo obnavljanje iste sheme, a ne izlazak iz nje. Koliko god vi ubili svojih neprijatelja, oni će se uvijek ponovno javljati, makar kao utvare koje pokreću žive. Taj lanac povezivanja aveti i živih nazivam epskom politikom. Pobjednik, veličajući svoju pobjedu, pokreće svog neprijatelja i ta shema se ponavlja i omogućuje istoj sceni da se nanovo restaurira. Primjerice, titoizam je trajao toliko dugo koliko je narod mogao slušati ratne priče. E tu nastupa modernizam. U horizontu modernizma imate entropiju, što niste imali u predmoderno doba kada se epske priče nisu mogle potrošiti. Ipak postoji i jedan proces unutarnjeg razaranja, posebice primjetan u posljednjim balkanskim ratovima. Tu su veterani najbolja indikacija. Svaka politka je ratna politika ukoliko se ona u konačnim odlukama poziva na legitimitet koji će dati veteranima. U titoizmu, to je značilo dati legitimitet narodnim herojima i majkama. Pred njima reći što želite u politici – to je značilo da dobivate legitimitet. Stoga je bilo vrlo bitno okupiti borce i držati govore pred njima, a to se radilo na godišnjice velikih bitaka. Kad je Tito okupljao prvoborce, on je u isto vrijeme okupljao i svoje najbliže suradnike, ljude koji su na vlasti. Kad političar danas okuplja veterane, on okuplja ljude koji su na margini i problem legitimacije je stoga postao drastičan. Dakle, unutarnje razaranje može se pratiti kroz odmicanje veterana od centara političke moći, ali i dalje ta moć ne može funkcionirati bez veterana, bez legitimiteta koji upravo oni daju ratnoj politici o kojoj govorim. Ovdje moram reći još jedan od glavnih uzroka raspada Jugoslavije, a to je po meni politika detanta, koja je dovela do pacifikacije i jučer do ujedinjenja Europe. Konstitucija južnoslavenskog jedinstva podrazumijevala je apsolutno drugog, istinskog neprijatelja, nekog tko je dovoljno različit i dovoljno velik da južnoslavenske narode može povezati u nekoj bliskosti. Onog časa kad Nijemac ili bilo tko drugi više nije predstavljao neprijatelja – to jedinstvo nije imalo pravi motor. Dakle, i jedinstvo je bilo ratna politika. Nestankom neprijatelja scena se uzdrmala i stvarnost se počela urušavati."

pa slazemo se. u biti, pitanje je da li je smanjenje broja novozarazenih u Srbiji rezultat novih epidemioloskih mjera, i ako da, kojih. broj ljudi na respiratorima, kao i smrtnost, su hvala ljetu, ipak kudikamo manji nego u proljece. ono sto jeste ozbiljan problem je ako Hrvatska uleti u jesen (a jesen kuca na vrata, i skole se otvaraju u ponedjeljak) sa ovakvim brojkama.

Posted 15 September 2016 - 23:50 https://forum.b92.net/topic/75174-zapaljiva-retorika-u-regionu-moze-li-ona-dovesti-do-novih/page-12#entry5439771 znaci (factus facti) pokopao si zivog brata ne bi li stigao do boljeg resenja za sve. genijalno. vratit cu se na takvo "bolje resenje", al prvo da prokomentiram ostatak tvoje price. dakle oteta kuca protjeranim ljudima koji su umrli prije nego su ih Hrvati napali. to je fakat nova kategorija genocida, gdje se protjeruju mrtvi, a oni koji su zivi (kao sto je npr. rodjeni brat) virtualno ubijaju. medjutim vlasnistvo ti drzava nije mogla oduzeti. osim ako nije bio u pitanju JNA stan (kao u slucaju nase Vilhelmine u Splitu koja je prozivjela ozbiljna sranja na konto svog stana), ili pak ako nije bila frka sa stanarskim pravima u praznoj kuci, gdje se do odredjenog datuma morao podnijeti zahtjev za prvootkupom. problem u tvom slucaju je sto ti prvo dozvolis izbjeglicama iz Bosne da ti se usele, a onda trazis od drzave naknadu stete, bez da si prethodno bilo sta poduzeo (otisao licno tamo, zvao policiju, ili advokata, ili javnog pravobranitelja / pravosudje, itd. kao sto su radili svi drugi gradjani Hrvatske koji su imali iste probleme). to kako si ti zamislio ostvariti svoja prava u Hrvatskoj ne postoji nigdje, cak ni u danasnjoj USofA, a kamoli u ratom zahvacenoj pizdariji od drzavice koja tada zbrinjava 750 000 prognanika i izbjeglica. i da si iznio taj svoj slucaj na Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, on bi bio odbacen jer se ti nisi nikada obratio institucijama RH. nota bene, u kuci moje bake na okupiranom podrucju SAO Istocne Slavonije, Baranje, i Zapadnog Srema, a nakon sto je baka (ziva, a ne mrtva) protjerana, zivjela je jedna srpska porodica iz Vukovara. oni su nas cak uspjeli kontaktirati telefonom pocetkom 1992. godine da pitaju da li je to u redu. naravno da je bilo u redu, bolje da neko zivi u kuci i odrzava ju nego da stoji prazna. vratili su se u Vukovar nakon sto je njihova kuca obnovljena koncem 90-ih. a to sto je bakina kuca otada propala, nije odgovornost drzave, vec vlasnika te kuce. da kazem i rijec dvije o nasickom kraju, gdje se nalazi ta tvoja privatna imovina (ako ju u medjuvremenu niste prodali). nije tocno da se tamo dise "cisti hrvatski zrak", to je laz. u Nasicama i danas zive Srbi, kao i drugi manjinski narodi (najvise Slovaka). za nasicki kraj DB Srbije nije predvidio "SAO Krajina scenario", tamo se Srbi nisu digli na oruzje, pa i nije bilo masovnog stradavanja. sredinom rujna 1991. bilo je frke oko JNA kasarne u gradu, koja je nakon 2 dana borbi predana, dok u okolici, gdje su bila skladista oruzja Teritorijalne obrane Hrvatske, nije bilo ni borbi ni zrtava, jer su se nadlezni oficiri JNA vodili zdravim razumom, i predali naoruzanje. pusteni su kucama, kao i vojnici JNA, koji su dobili civilke i kartu doma. jednom od tih oficira (kapetanu Goranu Gacesi) sudjeno je na vojnom sudu u Srbiji za izdaju, i dobio je 7 godina zatvora. ponavljam jos jednom, u Nasicama nije bilo ubojstava srpskih civila za vrijeme proslog rata, i svako izjednacavanje tamosnjih prilika sa onima u Endehaziji zestoko je negiranje stvarnih razmjera i stvarnog karaktera genocidnog rezima NDH. ... da se vratim sad na "jednostavan zakljucak o boljem resenju za sve". takav zakljucak moze biti, ne sporim, proizvod internetskog jebemiseitisa & klasicnog utatajstva iz dijaspore. medjutim mozda ne bi bilo lose obratiti paznju na cinjenicu da je takav "konacan zakljucak" upravo kamen temeljac ustasko-cetnickog (genocidnog) narativa "konacnih rijesenja". stoga bi ga ipak, po mom dubokom uvjerenju, i ma koliko neko (stilski) pateticno prilazio nekoj (epskoj) temi, trebalo izbjegavati. ne zbog politicke korektnosti, ili nekih forumskih pravilnika, vec prvenstveno zbog toga sto takvi narativi ne pocivaju na cinjenicama. umjesto na (zivotnim) cinjenicama / realnosti, oni su uvijek pocivali na primitivnim emocijama i megalomanskoj ideologiji koja krasi etnicki nacionalizam. Srbi i Hrvati mogu zivjeti zajedno. ne samo u EU, ili u Hrvatskoj, ili u Zagrebu, ili Vukovaru, ili Nasicama, ili u jednoj zgradi, ili u istoj ulici, Srbi i Hrvati mogu zivjeti zajedno i unutar jedne obitelji. tako je bilo u proslosti, tako je danas, tako ce biti i u buducnosti. pod uvjetom da nisu do zla boga neostvareni primitivci zadojeni etnickim identitetom kao surogatom za njihov (nepostojeci) osobni identitet.

Hrvati opet oborili nacionalni rekord. 369/4492/3 15 na respiratoru, 269 u bolnicama 2634 aktivnih, 8901 u samoizolaciji ... Cek, sad ide ono famozno pitanje

ja mislim (stovise uvjeren sam) da se radi upravo iskljucivo o takvom "carobnom efektu na nase zdravlje". ali himalajska sol nije morska sol. da jeste, ne bi se prodavala 20x skuplje od morske. zar ne? nije na onome ko osporava neku tvrdnju tezina dokaza, vec na onome ko tvrdnju iznosi. dakle kad neko, primjera radi, kaze sve to navedeno trebalo bi prvo (znanstveno / medicinski) dokazati, a onda tek pustiti u prodaju. u protivnom, desava se ovo: https://www.fda.gov/inspections-compliance-enforcement-and-criminal-investigations/warning-letters/unipharma-llc-585388-11062019 .... inace, meni kad neko spomene himalajsku sol, ja u glavi prevrtim scenu iz filma Vertikalna granica na tocno 15h to bi dakle bili "minerski radovi" , nakon kojih slijedi finalna obrada ... stoga cu se ja ipak drzati nase paske soli.

nemoj ljutis, ali i ja bih isto tako reagirao. ta "sol" je oneciscena ko zna kojim sve teskim metalima i industrijskim i vojnim otpadima (na deklaraciji ne postoji konkretan kemijski sastav), otud i njegova "carobna boja", medjutim ja to ne bih unosio u svoj organizam. ritualna spricanja su ok (mogu biti i zabavna), placebo efekt je ok (on je cak i znanstveno dokazan), medjutim permanentno trovanje organizma u ime nedokazanih zdravstvenih benefita nije ok, i trebalo bi ga izbjegavati.