Uglavnom je fraza reći, međutim mi smo stvarno ispali u prvom meču. 2-0 je bio realan rezultat i odnos snaga prošle nedelje i Lil se ne bi vratio iz toga sve i da se ponovio ovakav meč.
Trkački i fizički nije bilo šanse da se preslika sve, još derbi između, Ženesio kao preozbiljan trener ( a u smrdljivim medijima kao da je došao random lik) to strpljivo iskoristio, spustio linije, pojačao agresivnost naročito na sredini, on čekao kontre i prebio nas kao mi njih u Francuskoj. Manje šansi bolje iskoristili, mi svoje rokali po sred Ozera. To se u proleću ne prašta.
Mala digresija, u 2026-oj i eri gde je praktično skoro svaki rezultat dostižan vaskolika ciganija ponovo doživljava šokantno gol u 4. minutu gde se momentalno pada u depresiju i anksioznost. Jezivo bedno i odurno. Umesto da se grune podrška i pesma da se sve trese i momci osokole za ekspres gol i povratak. Isto je i na košarci, samo je drugačija dinamika događaja pa isti ne ubijaju skroz igrače. Isti i hoće iskorak i istorijske priče a istok i zapad sa okruglo 10k iz ere Lukića i Vesića su Bombonjera i Monumental za ovaj kačamak proseka.
Sve u svemu, sasvim dobra evro sezona za nas, Vladan izvukao svoje i nakrcao bodova, Dejan ohrabrio, gurao presing na svakoga i dao tu nadu. Za nešto više mora da se pojača napad i ne rasproda ponovo pola tima. Sve je nažalost pod znakom pitanja i to daje negativan ton celoj priči. Momcima hvala, dali su sve od sebe.