Milenko Puzigaca

Sto zastranjuju, sta im fali. Normalno se ponasaju. Neko ih napada zato sto hoce da budu normalni. Sta treba drugo da rade osim da podrzavaju otpor ludaku, bio nuklearni ili ne. Kad si vec pomenuo "to sto se ovde desavalo" sad kad se vidi koliko neki pune gaće zbog očigledne zajebancije sa ovim laznim dojavama o bombama, nije ni cudo sto su takvi div junaci više stotina hiljada puta preuveličali to sto se desavalo. A sto je isto bila zajebancija, u odnosu na ovo u Ukrajini, pa se oni nisu toliko utronjali kao neki, nego bas suprotno.

Nema to nikakve veze sa Srbima nego je dobra zajebancija, a može da misli ko šta hoće. Mogu misliti, neko se uznemirio, ometaju život, kako da ne. I treba da ometaju. Zasto se ta masa nikad spontano ne oglasi da traži nešto normalno, nego samo kad treba da se dere ludosti. Takvima i treba drmati kavez. Evo ovo sto izjavljuje Ana Brnabić, i ovi ostali, ma zasto oni drobe o tome? Kome se pravdaju? Degenima koji pisu peticije? Pa oni su svi do poslednjeg na drzavnoj sisi i ni jedan na tom spisku nema koji nije sisatelj. Ima da ćute ili paljba pa neka prodaju te njihove knjige da vidimo koliko će ih prodati. Da li se pravdaju "glasacima" ? I oni ima da ćute, ili ima da plaćaju struju redovno. Uostalom, oni tu vole ovnove predvodnike, onda ima samo da bleje kad im se kaže, i to je to.

Pa super sto su nasli da je prevod. Meni je i licilo to pismo danas kad sam ga video u medijima na nesto stvarno, na tekst koji je pisao pravi psihopata, a ne na zajebanciju, sto eto i jeste. Ali je i dokaz da se neko zajebava i negde umire od smeha. Mada postoji i mogucnost da je ovo sto Klotzen kaze. Sta god da je, svakako drma kavez, pa je onda korisno

Sto je dovoljan razlog da budu smatrani za neprijatelje. Iz toga se vidi da je onaj kakosezove, na M, sto su ovde ostavljali videje sa njim, u pravu kad tvrdi da je tamo jos uvek mentalitet iz 19 veka, i to ocigledno ne samo kod Putina i te bande, nego i kod stanovnistva, po ovome sto kazes. Jebo ih milosevic. Sreća pa je kuče crklo u Hagu. Jasno je zasto ga cene - sto se opirao mrskom "zapadu". Teski bolesnici, isto kao ovdasnji slobisti i ostale srbende. Verovatno nije bila tema, ali bi bilo korisno cuti sta takvi misle o Gorbacovu. Garantovano isto sto i srbendski slobisti. Sto je dokaz da su sve to neprijatelji civilizacije, i dokaz da je mrski zapad u pravu sto to ostrakuje. Niko ne kaze da ce tamo crći gladni zbog sankcija, ali bar neće više rovariti kao do sada dok su se pretvarali da kao hoće da sarađuju kao normalni ljudi. Je li to ta njihova saradnja, da su oni otuda podmićivali koga stignu po Evropi, i finansirali razne maloumnike da šire anticivilizacijsku propagandu itd. E neće više tako "sarađivati".

Ma to je neki bubuljicar otkrio novu igracku pa garantovano umire od smeha. Ako je vala. Dovoljno je sto su zapenili o "specijalnom ratu sa ciljem da se nateraju da se opredele bla bla bla". Neka pene, svi, i ovih 71%, a taj je valjda dovoljno upucen da zna kako da ga ne nađu. U stvari, verovatno ga neće ni traziti, ne ovi ovde nego tamo gde je servis za mail koji koristi, jer ako ovima ovde nije, pa nesto prde o terorizmu, svima ostalima je ocigledno da je ovo zajebancija. I sami kazu da im nisu ni odgovorili kad su trazili neke podatke o onim prijavama sa avionima. Kao sto im i ovi iz tvitera i fejsbuka ne odgovaraju a oni stalno salju zahteve da im otkriju IP adrese nekih profila. Čak i da pristanu, to treba da prođu meseci dok odobri sud pa ovo pa ono. Uostalom, ne mozes ti baćo da saljes u svet slike sa skupovima podrske putleru i ostalo sto radis, da lažeš tamo a onda tu huškaš rulju protiv civilizacije, a onda da ocekujes da se neko tamo cima i trosi svoje resurse da bi trazio neke očigledne zajebante koje i on zna da verovatno nece ni naći.

Eh. Tebi se to ne sviđa zato sto si tamo, ali oni su u pravu. I treba da sire netrpeljivost zato sto taj 20 godina rovari gde stigne. Garantovano je i onim izbeglicama iz Afrike davao pare da dolaze u Evropu. Nemam ja nista protiv njih, nije ovo o njima, nego o njemu. Garantovano je neko otuda umesan i u ubistvo Đinđića. Šta treba da mu aplaudiram, njemu ili kome god odatle, što ovde finansira ove razne majmune i ološ koji ovde održavaju da bude divljaštvo i unakazili su tu zemlju? Ja im želim zna se sta svima, i potpunu propast, da nemaju sta da jedu. Ti nasmejani parovi i slicni bi bili kolateralna steta. Uostalom ko ih i njih... Ja ni ovde ne podnosim nikoga kome tu nista ne smeta i nije mu smetalo nego "hvata radost dana" ili sta vec radi, i taj je za mene isto neprijatelj kao i ovi drugi. Mozda i gori. Ne vidim sto bih imao drugacije misljenje o nekima otuda. Poenta je, u pravu su u tim medijima. I za tamo i za ovde vazi, ako se pućanstvu ne sviđa kako ga predstavljaju u normalnom svetu, mozda treba da svrgne tu bagru zbog koje ga tako predstavljaju, istovari se i na srbstvo i na rustvo, odbaci ta anja jednom zauvek, pa pocne da se ponasa normalno, za promenu. Ista ta lica kad odu u normalan svet, tamo se ponasaju normalno i ne drve o rustvu i srbstvu, zasto onda to rade u zemljama za koje tvrde da su njihove, ama se ne ponasaju u skladu sa tim izjavama. Ako su to njihove zemlje, zasto su ih onda dali olosu i kriminalcima da po njima haraju i rade sta hoce?

A sta, ovo neko tvrdi da treba sa postovanjem pisati o tom ludaku. Zasto? Cime je taj zasluzio postovanje? Sto se 20 godina spremao da ruši mrski svetski poredak i sve vreme rovario gde je mogao po normalnom svetu? Pa to samo dokazuje o kakvom se ludaku radi. I njegovi simpatizeri su isto tu gde i on. Poremeceni bolesnici. Takve i treba nazivati pogrdnim nazivima.

Ma dobro to, nego sta se prica na drugim mestima, mislim u stranim medijima, zna li se kad ce konacno poceti pravo guzenje ovih ovde, kad vec oni sami nisu dovoljno normalni da sami medu sobom trebe kukolj, pa da malo nabiju u kelije sve ove izdajnike na ovim patrijotskim sajtovima koji aplaudiraju putleru dok se radosno spremaju i jedva cekaju da ih naguzi, onda ove razne "kolumniste" koji prizivaju unistenje "svetskog poretka" itd. Onaj u filmu Maršal je u pravu, takva sloboda govora je nemoralna. Bar ih sve dobro zajebava ovaj sa mejlovima. Nije se taj slucajno bas sad pojavio, nego je garantovano zbog rusofiličarskog ludila nekome pukao q pa ih namerno nervira. Nadam se da je dovoljno pametan da zna kako da se zastiti tako da mogu da ga cimnu za... Mozda mu padne na pamet da targetira i te "medije" i ove "institucije" iz kojih razni maloumni sisatelji drzavne sise koji kenjaju kako su od struje i grejanja vazniji "nacionalni interesi" stagod to bilo, a ne samo škole, iz čega se vidi da je neki bubuljičar.

Ovo sam našao slučajno tražeći nešto drugo. Ovaj im ga reče, über alles Pa kaže: Fenomen "beogradske čaršije": Pojava koju ne razumijemo i ne shvaćamo njezine prave domete Piše: Zlatko Pinter Naši istočni susjedi Srbi, ponekad se ljute pri spominjanju sintagme "beogradska čaršija", a neki od njih (oni malo promućurniji i osjetljiviji) to čak shvaćaju kao zlobnu i zluradu, uvredljivu konstrukciju i izmišljotinu koja je nastala "na talasu jednog lošeg postjugoslovenstva i hrvatske krležijanske komponente utkane i sakrivene u srpsko­jugoslovenskom biću", a koju (na njihovu žalost) "i sami begedijanci usvajaju kao nešto prirodno ne uviđajući skriveno kukavičje jaje pakosti i nipodaštavanja u samom izrazu". E, sad, autoru citiranih opaski (koji očito spada u red relativno pismenih ljudi) moglo bi se postaviti niz pitanja. Primjerice: Kakvo je to "loše" postjugoslovenstvo ­ i postoji li i "dobro" postjugoslovenstvo (a po analogiji bi moralo postojati) i je li svako postjugoslovenstvo koje ne uvažava srpski pogled na svijet po automatizmu loše? I drugo: Što je to "srpsko­jugoslovensko biće" i kojoj vrsti pripada ako je uopće riječ o živom organizmu ­ a ako je u pitanju metafizika, u koju sferu duhovnog ili ezoteričnog spada i postoji li (opet zovemo u pomoć analogiju) i "hrvatsko­ jugoslovensko biće", "albansko­jugoslovensko biće", "crnogorsko­jugoslovensko biće" itd, ili je i to rezervirano samo za "izabranu" srpsku naciju (Serbische iber ales)? I na kraju, zna li on gdje su korijeni "južnoslavenstva" i tko je putem "Ilirskog pokreta" već u 17 stoljeću započeo s artikuliranjem ove ideje? Sjećam se kako su s kraja 70­ih i početkom 80­ih godina prošlog stoljeća pojedini intelektualci u Srbiji i Vojvodini dizali frku oko "Rokera s Moravu" (benda koji je izvodio satirične pjesmice u "narodnjačkom", srbijanskom stilu, uz narodne nošnje i pomalo karikirane ali posve uvjerljive geste, melos i izričaj svojstven šumadijskom podneblju i mentalitetu). Stupci novina punili su se ogorčenim komentarima i "analizama", a sve u stilu kako oni Šumadince (pa i Srbe u cjelini) izvrgavaju ruglu i prikazuju "primitivcima" i "nepismenim seljačinama", "narodom bez kulture i manira" itd, itd. *(zvezdica) No, popularnost Borisa Bizetića i društva bila je takva da su njihove numere "Čorbas' pasulj volem", "Big Biznis", "Ja Tarzan a ti Džejn", "Turio Ljubiša pivo da se 'ladi", "Milka & Milojko", "Volem te Stanojka", "Kod Đoku u disko", "Moj se pevac spanđ'o", "Dinastija", "Tepsija", "Milojica & Stojadinka", i druge i dalje masovno slušane na radio postajama, a "Rokeri" su i dalje punili dvorane, njihove pjesme izvođene su od Vardara pa do Triglava, pa i u samoj Šumadiji, što je bio najbolji znak kako su pogodili u sridu. I tako je pokušaj nekolicine "profinjenih" intelektualaca" koji su pošto­poto pokušali "minirati" ovaj glazbeni trend nepovratno propao i izgubio se u rimama i ritmu simpatičnih "gedžovana", pa su Bizetić, Milenković, Anđelović, Janković i ostali sa svojih 19 albuma i preko 2000 turneja diljem svijeta (uz nebrojene nastupe u bivšoj Jugi) postali planetarno poznati i ostali zabilježeni kao neponovljivi glazbeno­sociološki fenomen ­ i to samo zato što su (uz sve pretjerivanje i karikiranje) prilično vjerno i autentično prikazali duh Šumadije, odnosno juga Srbije. Sumnjam da ćemo ikad dobiti odgovore na naprijed spomenuta pitanja vezano za srpsko svojatanje "jugoslovenstva", jer srpski ekskluzivizam je već poodavno postao sastavnicom mentalne matrice najvećeg dijela Srba i on granica nema. Koliko god se to neupućenima nevjerojatno pa i tragikomično činilo, ti "nacionalno osviješteni" Srbi drže posve prirodnim da se nacija iz koje potječu smatra "izabranom", "nebeskom", "nad­rasom", odnosno povlaštenom u zajednici svjetskih naroda. Jer, eto, nisu oni krivi što su "Pleme Majka" i "etnogenetski pupak Evrope i sveta" i što su svi ljudi i narodi na kugli zemaljskoj njihovi potomci (iako to ne priznaju ni pod razno). "Sudba im je dodelila tu ulogu"…mada je nisu tražili, ulogu vječitih heroja, dobrotvora, osloboditelja, ali i mučenika koje svi iz bližnje i daljnje okolice "mrze" i "ugrožavaju" upravo zbog kompleksa niže vrijednosti ­ jer samo im to ostaje kad zabljesnuti "veličinom" i "izabranošću" srpske "nad­nacije" shvate koliko su mali i beznačajni u usporedbi s Übermensch­ima srpske krvi. Pa kad je već tako, zašto onda oni ne bi bili jedini izvorni i autentični "vlasnici" svega "pozitivnog", pa i onoga što (još uvijek) nazivaju "jugoslavenstvom" ­ iako i sami tvrde već čitavih 40­ak godina kako su i Prva i Druga Jugoslavija "stvorene na štetu srpskog naroda" i da su one za srpsku naciju bile "tamnica". Taj "izabrani" i "bezgrešni" narod, dakako, iz te posebne, povlaštene pozicije i s visoka gledajući, jako dobro zna kako je sasvim "prirodno", "normalno", "samorazumljivo" i "neupitno" njihovo "pravo" na sve što jednu naciju čini "velikom" i "državotvornom", pa u skladu s time teče i kontinuirani proces "friziranja" povijesti i njezina usklađivanja s poželjnom matricom pri čemu se iz nacionalne prošlosti brišu sve tamne mrlje, porazi i posrnuća, a ostaju jedino "junačke epopeje" i romantične izmaštane "istine" koje srpsko biće uzdižu na pijedestal svevremenskog, besmrtnog, boguugodnog. Iz te vizure promatrano i Bog je bio Srbin (dakako, Isus Krist također), a o Herodotu, Pitagori, Ahileju, Sokratu, Platonu, Aleksandru Velikom i drugim znamenitim povijesnim ličnostima da i ne govorimo. Probajte prosurfati po Internetu i pronaći bilo što slično ovome: https://www.youtube.com/watch?v=FFkegRWSGKM i nakon toga sami izvucite zaključak o kojoj se tu vrsti bolesti radi. No, vratimo se "beogradskoj čaršiji", sintagmi koja "pali" mnoge (ali samo one promućurnije) Srbe, jer ju smatraju uvredljivom i ponižavajućom. I odmah treba reći kako ovaj pojam u suštinskom smislu nema nikakve veze s uskim i prljavim ulicama u boemskoj četvrti Beograda (Skadarliji) niti sa srpskim i cincarskim naslijeđem iz prošlosti, pa ni s bizantsko­osmanlijskim štihom koji je prepoznatljiv već stoljećima kao dio kulturnog i duhovnog naslijeđa starog dijela Beograda. Pa čak ni s kružocima političkih disidenata, umjetnika i likova s margina društva koji su se okupljali kod "Ruskog cara" ili na drugim znamenitim mjestima srpske prijestolnice gdje su utapali svoje frustracije u alkoholu ili strpljivo čekali slobodno mjesto za stolom samo da bi bili viđeni, još manje s brkatim ženturačama i alfa mužjacima ­ srbendama s dna kace koji se još uvijek mentalno nisu odmaknuli od razdoblja Filipa Višnjića i Karađorđa i koče daljnji razvoj Europe prijeteći joj svojim arhaičnim lelecima koji odjekuju u sitne noćne sate u ritmu turbo­folka i razbijanje staklarije, galamu i tuče ne rijetko praćene pucnjavom i lomljenjem inventara. "Beogradska čaršija" ima tek utoliko veze sa spomenutim ambijentom i prostorom jer se u njemu okupljaju primjerci povlaštenog sloja, kaste "nacionalno svesnih" intelektualaca, poluintelektualaca i onih koji čekaju u redu kako bi to tek postali. Jer, da sve ovisi samo od toga (od kulise i scenografije), slične bi "znamenite", "prestižne" i sasvim posebne "čaršije" imali i Sarajevo, Skoplje, Priština, odnosno svi oni balkanski gradovi u koje je duboko zagazila bizantsko­islamska i cincarska kultura i tamo ostavila traga. Zašto nemaju? Iz jednostavnog razloga: zato što je ona izraz srpskog palanačkog malograđanskog duha iz kojeg je (kako je pisao i govorio profesor Radomir Konstantinović) niknula inačica srpskog nacizma, embrij subkulture koja je postala supstitutom za nacionalnu kulturu najvišeg reda, zrcalo u kojem se ogleda sva nakaznost jednog defektnog, skučenog, uskogrudnog, autističnog pogleda na svijet i refleksija posvemašnje učmalosti i dekadencije, jednog modela promišljanja u kojem se veliča isključivo vlastiti pogled na Univerzum i etnikum (uzimajući kao polazište one njegove rudimentarne, arhaične, plemenske i "zadrugarske" vrijednosti) dok se a priori kao pogubno i štetno odbacuje sve drugo i drugačije ­ a naročito ono što dolazi izvan granica omeđenih "beogradskim pašalukom" i "šumadijskim kodeksom". "Kosovski ciklus", gusle i "junačke epske pesme", šajkača, "opančići na kljunčiće", "bridž pantalone", "jelekče" srmom protkano, šljivovica i dragačevska truba samo su simboli, sinonimi za jedan skriveni, unutarnji svijet pun proturječja, emocija, strasti. U tom svijetu "pravo građanstva" ima samo "gejačka" (seljačka) izvorna Srbija nikla iz korijena i rodoslovlja Nemanjića. Ona koja je stasala i kalila se "bunama", "seobama" i "ustancima", u bitkama od one na Kosovu polju do Kajmakčalana, Cera, Kolubare, Mojkovca, Drine, Srbija kojoj su potomci Cara Lazara i njegove "nebeske vojske" još uvijek putokaz za sadašnjost i budućnost, a fašisti, monarhisti i četnici nezamjenjivi i vjerni sljedbenici tog i takvog "Srpstva" budući da koračaju stazama "neumrlih kosovskih vitezova". Nisu li i "duhovnog oca nacije" i "srpskog Tolstoja", Dobricu Ćosića prijatelji (tepajući mu) nazivali "gedžom" ­ na što je bio i sam izuzetno ponosan, jer to je bio znak kako ga smatraju "Srbinom sa dna kace" (a na dnu kace, kiseli je kupus najbolji ­ tako kaže narod, a narodu se treba vjerovati). Srbija je to koja ne priznaje poraz (iako ih je bilo mnogo više nego pobjeda) i njeguje nazdravičarsko, paradno, vašarsko, napadno, agresivno "srpstvo" gdje se nož drži u jednoj, a "krst zlatni pravoslavni" u drugoj ruci dok s vrata visi kolajna s četiri ocila i gdje je Srbin u isto vrijeme i krvnik i žrtva. Na jednoj strani stoji "najveći srpski grad pod zemljom" (Jasenovac) i trajno ugroženi etnikum pri čemu svi i svugdje stoljećima i nemilice "nekažnjeno i u masama kolju srpsku nejač", a na drugoj isti taj narod u čoporu spreman na sve ­ kako reče Matija Bećković: "Vučji smo narod bili, u vučje božanstvo vjerovali, vučji nas čobanin čuvao". I nikakvoga tu paradoksa ne nalaze ideolozi i promicatelji velikosrpskog fašizma kao ni njihovi sljedbenici, jer ta hinjena i izmišljena "vitalna ugroženost" samo je paravan koji treba zakriliti osvajačke pohode krvožedne rulje koja je u ime "Velike Srbije" i "srpstva" spremna i na najveća zvjerstva, na genocid i etničko čišćenje, na satiranje čitavih naroda, razaranja, paljevinu, pljačku, silovanja, na sve ono što su iste "patriote" činile u vrijeme Osmanlija, osvajanja Makedonije i sjeverne Albanije, Balkanskih ratova, u operacijama protiv crnogorskih protivnika ujedinjenja sa Srbijom (1918/19. godine), tijekom Drugog svjetskog rata pa i 90­ih godina XX. stoljeća. Dakle, neizostavni i temeljni supstrat nepisanog kodeksa "Beogradske čaršije" je velikosrpstvo, ono nemanjićko, kosovsko i svetosavsko i ako nisi od te sorte, bolje se kloni lokacija na kojima se okupljaju "odabrani". Inicijacija novih članova ponekad traje i godinama, a sve se odvija u najužem krugu onih najpovjerljivijih i ujedno najmoćnijih koji se šepire na samome vrhu piramide, pa je sličnost s masonskim ložama i više nego prilična. Oni u svoj krug ne primaju nikoga tko nije izvan svake razumne sumnje nakljukan tom eksplozivnom smjesom i posve uronjen u tribalno, arhaično, srednjovjekovno, plemensko "srpstvo", što, naravno, samo po sebi znači kako imaju vrlo nizak prag tolerancije u odnosu na "prirodne srpske neprijatelje" (Hrvate, Latine, Katoličku crkvu, muslimane, Albance, Nijemce, Europu i zapadnu civilizaciju uopće…) ali i izraženu netrpeljivost prema neistomišljenicima iz svog naroda. Uz sve drugo, pripadnik tog povlaštenog kluba mora biti zakleti protivnik ekumenizma, izražavati mržnju i prijezir prema svakom drugom obliku svjetonazora, a naročito mora biti oštar protivnik europskog napretka i novotarija koje stižu sa Zapada, te nepovratni zaljubljenik pravoslavlje i "Majku Rusiju". Tako se taj nestvarni svijet omeđen predrasudama i mitskim halucinacijama nastoji preslikati na vrijeme sadašnje i pretvoriti u most preko kojeg bi nacija trebala u budućnost ­ dakako, gazeći preko leševa drugih naroda i osvajajući njihove zemlje. I koliko god se trula građa pod njima lomi a oni padaju u provaliju, čim rane zacijele a poraz prekrije zaborav, slijedi novi pokušaj. I tako to ide već stoljećima. Taj autodestruktivni sadističko­mazohistički poriv što ga njeguju srpski naci­fašisti i njihova intelektualna elita prelazi okvire sociološkog fenomena i zadire u sferu kolektivne psihopatologije. Umjesto "svesti o istoriji" njihove glave ispunjava "istorijska svest" i u dalekoj prošlosti traže oslonac za budućnost, a u nacionalnim mitovima i legendama nadahnuće. Oni priznaju samo zemljake "sa dna kace", isključivo prave, autentične, pravovjerne, originalne srbende čiji mozak nije zatrovan natruhama koje "razaraju srpsko biće", a naročito "gedže" (što će reći Šumadince iz srca Srbije), ali u svoj klub povlaštenika puštaju i "prečane" ­ kad se nakon dugogodišnje provjere i dokazivanja pokažu kao pravi. To je odskočna daska za uspon na društvenoj ljestvici i bitno olakšava ulazak među akademike, priznate umjetnike, književnike, na izložbe i u školske lektire, u političke forume i strukture vlasti. Pripadnik ove povlaštene kaste postaje osoba koja se uvažava i "pita" i na najboljem je putu da se uvrsti u povijest, među besmrtnike. Dakako, nisu niti moraju svi biti vrhunski obrazovani i nositelji titula (jer u usporedbi s intelektualcima od kalibra i najistaknutiji primjerci "beogradske čaršije" su ionako analfabeti i mediokriteti). Moglo bi se čak reći da u tom kolu ima više onih koji svoju inicijaciju zasluže gorljivim javnim nastupima i fanatičnim govorima ili recitalima (u kojima se "srpstvo" i "pravoslavlje" uzdižu na razinu slijepog i strasnog obožavanja i vrhunaravne vrijednosti a lelek srpskih mučenika i samrtni dah prošlosti izviru iz svake riječi i rime). Oni "eliti" služe kao "topovsko meso" u propagandi; u prvim su redovima kad god zatreba i zaduženi za "potpaljivanje" raje "odozdo", pogotovu u razdobljima pripreme i izvedbe osvajačkih pohoda što ih "izabrana" nacija poduzima kako bi ostvarila svoja "prava" koja nikad ni u jednoj varijanti nije pripravna priznati ni jednom drugom narodu na svijetu. I najmanje je važno koliko je krvi proliveno (i srpske i one druge) i koliko je života ugašeno u ime bolesnih ideja što ih zastupaju i nastoje provesti u djelo. Ovi arhitekti i duhovni pokretači zla zaduženi su jedino za oblikovanje "nacionalnog interesa" i njegovo konzekventno tumačenje, za homogenizaciju svoje nacije i huškanje na one druge, na "prirodne srpske neprijatelje" čije uništenje je temeljna pretpostavka za "opstanak i spas srpstva", a granice koje će okupiti "sve Srbe pod kapom nebeskom" jamstvo tog koncepta. "Čaršija" i srpski popovi bdiju nad nacijom ne dopuštajući joj predah i opuštanje i održavaju na životu bolesnu duhovnu svijest koja proizvodi ratove i sukobe. Snovi o novom "Dušanovom carstvu" i tlapnje o "izabranom narodu od koga Bog traži nešto veliko" mira im ne daju i tjeraju ih iz uvijek iznova dalje, mračnim hodnikom iz kojeg nema izlaza, a te traume i frustracije, taj uvjetni refleks "odbrane" i epski poriv za "slavom i junaštvom" (pri čemu Srbin izrasta iz pepela kao feniks i od mučenika i žrtve se pretvara u junaka i pobjednika ­ s vučjom naravi) transponiraju na naciju ­ putem liturgija, parastosa, propovijedi, na molebanima, procesijama, svetkovinama, osveštanjima manastira, škola, domova kulture, spomenika i spomen­ploča, na tribinama, u medijima, enciklopedijama, filmu, preko literature, slikarstva, kazališnih predstava, programa političkih stranaka, dokumenata SANU i UKS, na literarnim susretima, okupljanjima građana, jednom riječju: u svakoj prigodi koja se ukaže i na kojoj se to može, a takvih prigoda u Srbiji i "srpskim zemljama zapadno od Drine" itekako uvijek ima, naročito u razdobljima unutarnjih previranja. "Beogradska čaršija" nije establishment i formalno nema nikakvu vlast, ali je njezin utjecaj u društvu jači od bilo koje stranke ili političara. Ona određuje društveni mainstream i bilo javnog mnijenja, ona se uvažava i respektira, nju narod sluša ­ i ne samo narod nego i najmoćniji političari pozorno osluškuju svaki glas i šum koji otuda stiže ­ "izabranima" se klanjaju sve persone na kojoj god poziciji u državnoj hijerarhiji bili, jer oni se shvaćaju kao arhitekti i čuvari nacionalne ideje, bastion "Srpstva" koje je već odavno "postalo vera" ­ kako je pisao i govorio novovjeki "duhovni otac srpske nacije", Dobrica Ćosić. Iz tog kruga regrutirani su i neki od najviđenijih koji su po Rovinju, Dubrovniku i nekim drugim destinacijama u vrijeme komunizma (od 60­ih godina nadalje) držali "ljetne škole srpskog nacionalizma" stvarajući kružoke i razrađujući tada "zabranjene teme" a vezano za posvemašnju "obespravljenost srpskog naroda" i "opasnosti koje prijete srpskom biću", usput revidirajući prošlost i usklađujući je sa svojim mjerilima i shvaćanjima. O tim je seansama nadahnute članke pisao Slavko Ćuruvija (novinar koji je ubijen od SDB­a u Beogradu travnja 1999. godine). Kreatori velikosrpske ideologije predbilježeni su za nacionalnu povijest, ali se i post mortem "razvrstavaju" prema zaslugama, pa neki na posljednje putovanje odlaze u "Aleju velikana", drugi u "Aleju zaslužnih građana" na beogradskom Novom groblju i potom u "vječnost", u "knjigu besmrtnih"; pridružuju se Lazarevoj "nebeskoj vojsci" koja je "veća od ove zemaljske" i zauzimaju svoja mjesta u prvim redovima gdje su već prije njih stigli: fašist Nikolaj Velimirović Žički, koljač i zločinac Draža Mihailović, Hitlerove sluge i fašisti Milan Nedić, Dimitrije Ljotić, Joanikije Lipovac i čitava plejada drugih sličnih "junaka" i "nacionalnih uzora" koji "krase" crkvene kalendare i diptihe srpskih manastira. I tako to teče u Srbiji već nekih 150 ­ 200 godina. Uzalud su Ilarion Ruvarac, Jovan Jovanović Zmaj, Svetozar Marković, Dimitrije Tucović, Kosta Novaković, Branislav Nušić i Radoje Domanović pokušavali puku otvoriti oči, uzalud su isto to pokušavali ili još uvijek nastoje naši suvremenici (Srđa Popović, Mirko Đorđević, Olivera Milosavljević, Dubravka Stojanović, Latinka Perović, Branka Prpa, Biljana Srbljanović i mnogi drugi...), sve se to odbijalo i odbija o nevidljivi zid koji okružuje nedodirljive nacionalne autoritete i njihov nakaradni "srpski" pogled na svijet. Tako je to bilo u prošlosti, ali tako je nažalost i ostalo sve do danas. Duhovi Ilije Garašanina, Jovana Cvijića, Nikole Pašića, Dobrice Ćosića, Miloša Crnjanskog, Nikolaja Velimirovića i čitave plejade drugih "srpskih besmrtnika" i danas lebde nad Srbijom i vrebaju trenutak kad će povesti svoj "izabrani narod" u novu avanturu ­ jer veličina nacije mjeri se brojem žrtava a granice crtaju krvlju. Zar nisu upravo oni ­ ta "beogradska čaršija", "elita" sastavljena od akademika, književnika, popova, filmskih i kazališnih redatelja, slikara, novinara i "javnih ličnosti" najrazličitijih zanimanja i sklonosti ali s nacionalnom idejom koja ih veže čvršće od bilo kakvog amalgama i o kojoj tako malo znamo i rijetko ju spominjemo ­ bili ključni čimbenik u svim turbulentnim razdobljima u kojima je Srbija ognjem i mačem pokušavala ostvariti svoju "nacionalnu misiju", sve do posljednjih ratova na tlu bivše SFRJ iz 90­ih godina prošlog stoljeća? Misli li tko da je danas najpriznatiji duhovni autoritet SPC (i svetac koji jedini ima dva zapovjedna dana u crkvenom kalendaru ­ po čemu je nadmašio čak i sv. Savu), Nikolaj Velimirović slučajno i omaškom istaknuo sve prednosti srpskog nacizma u odnosu na njemački i to godinama prije Drugog svjetskog rata i pohvalio se kako je on "stariji 700 godina" od onog što ga je oblikovao "veliki sin nemačkog naroda" Adolf Hitler? Izostavimo li čak i otrovnu i huškačku antisemitsku retoriku kojom je prožet ovaj spis, ostaje i previše dokaza o podudarnosti njemačkog nacionalsocijalizma i srpskog naci­fašizma koji ojačan svetosavljem (stvorenim u krilu Ljotićevog fašističkog 'Zbora' 30­ih godina XX. stoljeća) kao posebnom inačicom ekstremne vjersko­nacionalne filozofije postaje temelj na kojem počiva današnja velikosrpska ideologija. (Vidi: https://www.scribd.com/doc/30345462/Vladika-Nikolaj-Velimirovic-Nacionalizam-Svetog-Save) "Beogradska čaršija" je milje u kojem se oblikuje i "brusi" ta nacionalna ideologija, ona je matica koja usmjerava bujicu, diže talog društva i pokreće na akciju, iz njezinih redova se regrutiraju arhitekti zla i čuvari mitološke svijesti, ona je zadužena za očuvanje "srpskog duha" i revitalizaciju "srpskog bića" (na zasadama svetosavlja i velikosrpstva) i glavni je pokretač projekta "nacionalne misije" ­ samoubilačke, destruktivne, fatalističke koncepcije prema kojoj se "veličina jedne nacije mjeri količinom prolivene krvi i brojem nevinih žrtava". Taj srpski Danse Macabre traje i dalje i nadahnjuje se zlodusima oličenim u Dobrici Ćosiću, Nikolaju Velimiroviću, Joanikiju Lipovcu, Milanu Nediću, Dimitriju Ljotiću, Milošu Crnjanskom, Draži Mihailoviću, Jovanu Dučiću i čitavoj plejadi drugih "velikana" nacije čije su bolesne i pogubne ideje i intimne frustracije već odavno postale opća svojina i dio mentalnog sklopa jednog dobrog dijela Srba ­ kako onih u samome Pašaluku, tako i izvan njega. "Maratonci" još uvijek trče…i čini se kako im to nije posljednji krug. Čaršija über alles! * Moj dodatak. Isto važi za seriju "Mile protiv tranzicije". I sad, oko 20 godina posle, baš pre nekoliko dana, neki frustrirani čovečuljak, jedan od ovakvih iz ovog teksta, penušao je o vređanju Srba u istoj. Opet Dobro

The Man Who Shot Liberty Valance Some Like It Hot

Opozicijo, eve me!

Da živimo svi u slozi, ekolože ti pomozi: “Ne bih baš rekla da se Rusi mogu nazvati fašistima i nacistima, a u Ukrajini ima ozbiljnih znakova nacifikacije.“ - Branka Prpa Tim luđe i tim gore, ako znamo da ovu Prpinu izjavu dijele po društvenim mrežama predstavnici platforme MORAMO u koju su se slili Pokret Ne davimo Beograd, zajedno sa Otvorenom građanskom platformom AKCIJA i Ekološkim ustankom. Dakle, Prpina misao je relevantna “najprogresivnijim političkim pokretima u Srbiji“, kako su sami sebi tepali

Je li, a koja je onda razlika između takvih sto nece da nose odelo u parlamentu, radikala sa majicama sa šešeljem (njega ce pod glog, za svaki slucaj), ovih sto unose lisce u predsednistvo (pa ga valjda pasu tamo), ovih sto hoce u EU, ali pod svojim uslovima, onakvih sto su kao ambasadori, a oni vređaju ljude tako što su obukli navodno "narodnu nosnju", valjda pretpostavljajući da će tamo gde to rade za takvo nekulturno ponašanje imati razumevanja, jer su smatrali da oni tamo nose suknjice od pruća (na slici) itd? Sve go divljakčina i primitivac, samo neki su "naši" divljakčine i primitivci, a ovi drugi nisu, eto ta. Ala su vam uzdanice, svaka vam cast i vama i njima. Ako vas takvi ne izvuku, niko nece.

Ma koje ljude, jel svih nekoliko hiljada? Je li, zasto vi tu neprestano govorite o sebi u mnozini, a onda vam se ne sviđa kad neko o vama isto tako govori? Drugo, zasto neprestano cim se sakupite zbog bilo cega u grupicu bilo koje velicine, odmah pocnete da se derete "narod ovo, narod ono". Pa nije ta grupica "narod" nego rulja. Sto ne idete vi da proverite to kod nekog strucnjaka? Ima tu dosta strucnih lica koja bi mogla to da vam pogledaju. Ovi atavizmi sa precednicima i vojnim skolama nisu ni vredni cak ni podjebavanja. Osim mozda, a da uzmete vi da organizujete jedno takmicenje u cupanju trave i sitnijeg zbunja, u arlaukanju, i stilizovanom pokazivanju genitalija, kao drugi primati, pa ko bude najbolji u tome, on da vam bude vođa. To jest, dok neki od ovih ostalih ne provali kako se mlati koskom.

U jeeee, ala im ga rece! I ova koja je vidim strucnjak za elektroniku (verovatno i za viruse i sve ostalo) i taj sto nece da obuce odelo, ali hoce poslanicku platu. Je li, a jel idu oni na redovne servise kod mehanicara? A kod psihijatra? Ovaj drugi im je ocigledno potrebniji.

Jeste, jeste, tu i kod ruja su jedina dva mesta na svetu gde je komunizam odusevljeno docekan kao njihova ideologija, zato sto su ovi tu bili komunjare mnogo pre nego sto se Marks rodio. I još su. Zar to nije ocigledno? Tu im duse bazde na komunizam, vecini. "Narod da se pita". Rš! Rš! A ne oplakujem Titovu Jugu zbog komunizma koji nije ni bio, nego tvrdim da je kao prvo, ona bila vise deo sveta nego ovo sranje, koje je kontra normalnog sveta, i bila je liberalnije i otvorenije mesto za uticaje sa strane, sto je cinjenica, eno, skoro sam prenosio sto je onaj jedan rekao."sto je nesto bilo razlicitije, drugacije i egzoticnije to je bilo primamljivije, a ovi koji se loze na palanacka sranja i lokalne gluposti su bili uglavnom za sprdnju", a drugo, ksenofobčine, atavisti i nacoši su mogli da ocekuju samo pendrek i kundak. Pa i to na marginama drustva, gde su bili proterani, kako je jedino prirodno. Ako se mnogo i tamo raskokodacu, dolazila je u obzir i varijanta demokratskog mraka. To je dobro, to tako treba. I jedan od Rokfelerofih je na strajkace u vezi rudnika slao nacionalnu gardu, posle govorio da se kaje, ali to nije vazno, jer posao je bio zavrsen. Tako se to radi. Zasto jos uvek letacko osoblje zovete "stjuardese" i "stjuardi"? Zasto i dalje pusite gde je to zabranjeno? Sto ste se drali da se ukine zabrana prodaje alkohola nocu? Zasto ne napravite masovne proteste gde cete se drati "necemo vracanje vojnog roka niti bilo kakvo vracanje nazad bilo cega sto je jednom ukinuto"? Zasto ne napravi vas Savo koskofil i vi ostali protest na kome trazite da svako ko pomene Kosovo i te stvari, a nije istoricar ili slican, i ne govori o tim stvarima kao o stvarnim događajima, i to bez laganja i patetisanja, onako kako je bilo, nego ih pominje u kontekstu mitova o caru lazi & co, o "stradanjima naseg naroda" , "ugrozenosti Srba", "resavanju nacianalnog pitanja", opiranju mrskom "zapadu" , "duhovnim vertikalama" itd momentalno omasti konopac, kao tezak zlotvor i veeeeelika stetocina? I najvaznije od svega, da li jos uvek nosite one torbice preko grudi?

A za ovu jos jednu sramotu u neprekidnom nizu i ove isto, ostrakuj to pa da zapevamo. Ili jos bolje, ima da naprave pet rudnika, i ima da budu radosni sto im je pruzena ta privilegija.

Ima to, ima, ali kod braće Grima. I možda kod srbadije koja se ispsuje i izvređa, i lažu i mažu jedni druge, niko nikad nije uradio sta je obecao tad kad je rekao da ce uraditi, itd, a onda idu pa žderu i pijanče zajedno, kao da nista nije bilo, kao stoka. Ovaj putler a narocito majmuni oko njega koje on salje da laju su prevrsili svaku meru, i posrali se na sve, i ono malo sto im je mozda neko verovao su sad odbacili, i treba da ostanu ostrakovani jos 100 godina zbog toga. Naftu i gas mogu da prodaju. Prodaje i Iran. Pametno.

Naravno da znaju ko je slobista. Svi koji govore ili su ikada rekli "zapad" , "strane kompanije" , "privatno" , "okupacija" , "kolonijalizam" , "neoliberalizam" itd , to su sve anticivlizacijski elementi, komunjare, ksenofobi, palančani i štetočine. I slobisti. I niko nije zamislio nikakve milijarde. Odavno je napisao bohumilo, ta rudna renta može da bude i nula posto, kao u... ne znam, USA valjda, napisao je on. Nema to veze ni sa čime. Nego samo se neki sprdaju sa odvratnim običajem širokih masa "na tim prostorima" da se zadrto deru protiv svega i protiv svake promene na bolje, osim ako ta promena nije nekakvo poživotinjavanje. Kao što su naprasno kad su izgmizali oko 1989 izvukli iz nekih klozeta milion raznih "običaja" koje su sad smislili i za koje niko normalan nije ni čuo do tada. E, tad ih nema da se deru protiv toga, nego takve stvari oduševljeno prihvataju. Valjda im toliki domet. A vidiš, ovog puta popovi su progresivni, nisam to znao. To je onda OK. Tako i treba. Eto, kad je kod popova, ni te popove ne slušaju kad im govore da slave nisu bahanalije, nego porodično okupljanje. Ali zato slušaju "profesore" , komada tri, kad im podstiču plemensku ksenofobiju i govore im gluposti o nekakvom navodnom trovanju. More pusti džunglu na njih, Hati.

Ti prvo treba da ne citas sa preskakanjem Niko tebe ne proglasava za vucicevca, a sto se Rokfelera tice treba ruku da mu ljubite. Nego ste se uhvatili za tog vucica kao pijani za plot, kao da bi ne znam sta napravili da nije on, a u stvari ste svi koji se derete protiv svega gori od njega. Tu jedini koji su gori od svih tih vucica i milosevica i te rulje su ovi ugledni građani i raznorazni "nacionalno svesni" mislioci. Budalesine kakve svet nije video. Nigde ne mogu da se cuju takve ludosti i gluposti kao sto tu mogu da se cuju od "elite" među šljivama. Kad tu bagru i njihova baljezganja prestanete da smatrate za bilo sta drugo osim onoga sto jesu - budale i budalaštine, koje su dobre samo za podsmeh i sprdnju, tad ce vama biti bolje. Pre toga ne. Dok to čime takvi tu zagađuju okruzenje ne razotkrijete kao budalastine, gad i smrad, možete sve tu da čak i da sterilišete čime god hoćete, i dalje ćete živeti u gadu i smradu, i to je to.

Ja to kazem za price o pecurkama, a ne za te razgovore. Niko od njih nece praviti nikakve pecurke, jer za to treba drugaciji tip ljudi. Ili potpuni fanatici, ili neko koga nije briga. A nema takvih danas, ni fanatika, ni ovih drugih. Da su Putler i njegova banda fanatici ne bi tamo pljackali zemlju. Fanatici su bili Hitler, Staljin, takva lica, kojima nista nije trebalo. Ovo su sve jajare.

Boj se ovna, boj se govna... What have you got to lose? You know, you come from nothing You're going back to nothing What have you lost? Nothing!

Nikad ja tog skapanog podlipaša nisam zvao nadimcima, a nije on ni bitan, nego ono sto on simbolizuje, i on i taj vas Vucic za koga ste se uhvatili kao pijan za plot. To je tzv "beogradska carsija" (aka doktori i filozofi) i srbstvo "koje je vec postalo religija", sto bi reko kalemar iz Drenovu, drugi skapani simbol istog. To je kad je neko lud, pa sve odbija. Takvog i treba svi koji prođu da šutiraju, zato sto smeta.

Pa vidis da pise kako ruje nisu hteli da razgovaraju, a da su ovi pokusavali vise puta. Sta sad treba, da neko cupka od srece sto se neko tamo javio? Sta treba, da im neko aplaudira ako ne rovare i ne lome? A ko ce da plati sto ruse po Evropi, i sto "prave multipolarni svet". Daj Snoudena prvo kao znak dobre volje, pa posle da vidimo za ostalo.