Da je ekipa bila energetski na nivou prvog meča, bilo bi prilika i golova već do poluvremena. Ako stavimo na stranu taj faktor i detaljno analiziramo sâm meč, onda je presudilo uvođenje Kostova koji na ovom nivou i poziciji ima samo dekorativnu funkciju i premeštanje Duartea na poziciju na kojoj je Lučić igrao u prvom meču i koja zahteva enormnu potrošnju u sprintevima, tako da smo imali dva igrača manje u napadu. Ja razumem da je Kostov ogroman talenat, razumem da je cilj da se što skuplje proda, ali ne razumem da mu se izmišljaju pozicije i da mu se na leđa stavlja toliko breme. Jedan dobro izveden prekid/korner, par pravovremenih pasova, jedan požrtvovan pokušaj u napadu i ništa. Arnautović je bio kriminalan, on ne razume Crvenu zvezdu i svoju namenjenu ulogu u ovom timu. Naknadna pamet kaže da je prodaja Endiajea težak kiks. Owusu je presmešan igračić, koji se plaši duela i koji ne ume da trči sa loptom.
Mislim da ne treba žaliti zbog propuštenih prilika iz prvog meča, treba žaliti što trideset godina ne umemo da napravimo ekipu koja može da igra više od jedne takmičarske utakmice u visokom ritmu. Čist amaterizam je dozvoliti da se igrači vuku po terenu u situaciji u kojoj ti je jedan gol potreban, a naspram sebe imaš mlaku ekipu, pa makar dolazila iz lige petice. Na domaćem terenu u evropskoj utakmici pred punim tribinama. Nije da nismo imali sreće, nismo bili dovoljno pripremljeni, plus par pogrešnih trenerskih procena.