Kosanović je znao fudbal, bio je pametan, rečit čovek, koji je lako razgovarao i prenosio znanje igračima. Njega je zanimalo da igrači napreduju, a da rezultat dođe kao rezultat tog napretka. Nije voleo da radi u slabim organizacijama, tako da je drugi mandat u Zvezdi odradio čisto zbog prilike da igra prvi put LŠ; niti je bio zadovoljan igračkim kadrom, niti je mogao nešto da promeni, niti je klub realno imao poverenja u njega, niti je bilo vizije. Znalo se da nema nikakvog igračkog kapitala, da su sve linije tima išarane nekvalietom ili zasićenjem. Spočitava mu se Solun, pri čemu, spremnog napadača objektivno nije imao. Držao se dobro do 15 min pred kraj, a s druge strane je Bajević imao strašan motiv da dobije Zvezdu nakon neslavnog odlaska šest meseci ranije. Prethodno je Kosan sjajno spremio ekipu za Bajern, imao 2:1 do 86. minuta, sa 10/11 istih igrača u postavi kao i u Solunu. To mu se zaboravlja, recimo. U svakom slučaju, a naročito zbog sezone 97/98 u kojoj je Zvezda igrala strašan fudbal u senci Obilićevog nesportskog pohoda na titulu, Kosanović ima značajno mesto u istoriji kluba. Zbog titule sa Vojvodinom, ima značajno mesto u istoriji našeg fudbala. Svakako, posebna i retka figura u istoriji loptanja na ovim prostorima. I za kraj samo podsećanje da je Kina jedini plasman na SP imala tokom njegovog trogodišnjeg niza osvajanja titule sa Dalianom. Glavni igrač Milutinovićeve reprezentacije bio je Haidong, ujedno je bio i glavni igrač i kapiten kod Kosana.