Igrači su živi ljudi, nisu mašine ... ozbiljni klubovi angažuju psihologe, pomažu tim momcima kad imaju određene pronleme.
To je život, nije video igrica.
Kad bih mogao da znam šta je dozvoljeno a šta nije, stalno neka nova pravila, zabrane, ograničenja ... zbunjen sam skroz, iskreno.
Razmišljam i o penziji, možda je sad pravo vreme.