Jos jedan od onih dugogodisnjih citalaca – ne znam vise otkad – ili dovoljno dugo da mi je drago videti nanovno pojavljivanje nickova koji su svojevremeno cesce pisali. Nikada clan foruma, usled njegovog konacnog sahranjivanja i zbog nekog sentimenta odlucio da se pridruzim ressurection verziji. U pocetku devedesetdvojke pratio sa posebnom paznjom diskusije na politici. Donekle – obitavam u drugoj zemlji – posmatrao forum kao nesto nalik gajgerceleru opsteg raspolozenja drustva (znajuci da nikako ne predstavlja reprezentativni uzorak). Sto se tice sentimenta – kako matorim, teze se odvikavam, a naviknut sam da pratim sa monitora taj digitalni komsiluk kao sto su nekad starije generacije sa prozora patrolirale ocima po kvartu. Pa se nadam uspesnom razvoju voxa. Zato - kudos sportistima za maratonski uspeh na kratkoj distanci. Kad zatreba – izgleda – navijaci vise spajaju nego sto razdvajaju.
Ukljucujuci i mene, nekoga koji retko prati tekme, niti pravi razliku, dal delija, dal grobar – meni je to isto No ako bi trebalo zapaliti baklju, onda cu navijati za dobru volju koju je Arsenije Pejic (ako se ne varam) pre neki dan pomenuo – cenim je uvek potrebnom, mozda vise nego ikad. Ukoliko gresim pri pisanju ne zamerite, popravite me. Maternji mi je vise stran nego blizak.
Da ne "nuzdim" vise. Aj ziveli i pozdrav.