Jump to content

RatzenStadt

Član foruma
  • Posts

    3,136
  • Joined

  • Last visited

Everything posted by RatzenStadt

  1. Ne znaju. Vodili su me za ruku po psihijatrijskim ordinacijama kad sam imao 14. Taj problem sa OKP-om je u najvecoj meri prevazidjen. Od tada sam se sam angazovao svaki put. Zasto imam tremu kad pricam sa rodjenim bratom? Bolje pitanje bi bilo zasto imam tremu kad pricam sa svima? 🙂 Stariji je 6 godina od mene. Iz nekog razloga sam ga uvek dozivljavao kao moj imago iako nikada nije pokusao da se nametne kao autoritarna figura. Oduvek sam imao nepodnosljivu tremu kad pricam sa autoritetima ili devojkama. Nikada nisam uspeo da ostvarim konverzaciju sa devojkama duzu od par minuta za mojih skoro 33 godine. Kad sam bio mladji i ponekad izlazio u klubove, svim silama sam pokusavao da suzbijem svoju neuroticnost, pa tako kada su mi prilazile devojke, osim standardnog znojenja i mentalnih blokada, dozivljavao sam cak i gusenje. Isto tako i kada sam pricao sam profesorima npr. U jednom trenutku sam odustao od mucenja svog duha i tela, pronasao svoj safe heaven u kladionici i izolovao se od svega ostalog. U sustini, uvek sabotiram samog sebe postavljajuci sebi nerealna ocekivanja okruzenja od mene. Kad god se od mene ocekuje da pokazem odlike odraslog i zrelog coveka, prozdre me anksioznost. Oduvek sam "svet odraslih" zamisljao kao sistem perfekcije kojem nikako nisam mogao da se pridruzim. U imaginaciji svoje uloge je lako, ali u realnosti, anksioznost je jednostavno prevelika da bih funkcionisao. Surfovanje netom, mim stranice, YT, Twitch, sportski odeljak starog B92 foruma. Kratka i instant zadovoljstva 🙂 Bacicu pogled.
  2. Ista stvar mi se opet desila, no ovog puta sa celavom latinicom. Izgleda da visestruko citiranje u okviru jednog upisa ne radi kako treba 🤨
  3. Zivim sam od Aprila prosle godine. Iznajmljujem stan u NS. U pocetku su me roditelji pomagali finansijski i prehrambeno dok nisam stao na noge, ali ubrzo sam poceo sam da se izdrzavam. Pored zelje da se osamostalim, korona je odigrala znacajnu ulogu u donosenju takve odluke, posto sam hteo da minimiziram sanse da im prenesem virus, iako i sam spadam u srednje rizicnu grupu i daleko od toga da sam bezbedan. Dok sam ziveo sa roditeljima, primetio sam koliko mi je prijalo kada odu negde na put, pa imam celu kucu za sebe par dana 😄 . I to je jedan od razloga zasto sam otisao. Znam da bi roditelji trebali aktivno da ucestvuju u planiranju moje terapije, ali jednostavno nikada nismo bili dovoljno bliski. Mislim, nikada nisam bio dovoljno blizak ni sa kim. Zabrana na otvorenost i zabrana na bliskost koju imam u glavi kao blokadu. Zato drzim sve u tajnosti. Apsolutno se slazem kada kazes da treba izbegavati bilo kakve okidace negativnih osecanja. No, problem je sto meni u poslednje vreme svaka sitnica izaziva to. Jedan primer sam vec naveo u prethodnom upisu. Jedino da stavim am kao konju sto stavljaju i ne gledam oko sebe 😞 . Bacicu pogled na aktivno slusanje. PS: nisam nikada pio Haldol. Kratko sam pio risperidon kad sam bio klinac. Pio sam i sulpirid (eglonyl), a sada sam dobio nozinan ... pricam naravno samo o lekovima iz grupe antipsihotika.
  4. Pre svega, hvala i tebi na odgovoru. Da, primetila si da ti ne persiram, pa stoga bih i tebe zamolio da mi se na isti nacin obracas. Pored toga sto nemam manire "Becke skole", inace se osecam mnogo stariji nego sto jesam i kida me na delove zal za propustenim godinama i promasenim zivotom, pa mi to persiranje samo pojacava osecaj tuge. Kao da sam u predklimaksu. 😄 Terapeutkinja me je pitala za misljenje o mom radnom mestu i naravno da sam joj rekao sve najgore. Nije da je u pitanju neki neizdrz za kockanjem. Vise zasicenost repetativnim zadacima i stres. Lenj sam do krajnjih granica. Kasnim na posao skoro svaki dan. Da nisam u kreditu, davnih dana bih dao otkaz, ali plata mi i nije toliko losa kad se uzmu u obzir moje kvalifikacije, vestine koje (ne) posedujem i prosecna zarada na nivou zemlje. Nisam siguran da moj trenutni polozaj na trzistu rada nudi mogucnost za pronalazak boljeg zaposlenja. Nego, predlazes baby steps? Kanda ti koraci moraju da budu bas minimalni. Uvek sam se fokusirao samo na krajnji cilj, nikada na proces i pocetak. Pored toga, uvek sam neki rad na sebi dozivljavao kao teret, a ne kao inspiraciju. Zato sam uvek ustuknuo brzo. Ne znam kako da promenim taj majndset. Sto se fizicke aktivnosti tice, kao sto se moze pretpostaviti, ima blizu 15 godina kako sam poslednji put potrcao, a da to nije bilo za autobusom. Za NG sam uplatio fitpass na 6 meseci kako bih se napokon naterao da krenem u teretanu i bar dovedem u red diskus herniju. Mislio sam da ce me zal za potrosenim parama naterati da napokon krenem. Pre 10 dana sam cak uspeo da stavim ranac na ledja, spakujem opremu i krenem put najblize teretane, ali sam uspeo samo da pogledam kroz prozor i produzim. Hteo sam da dam sebi jos 15-ak minuta hoda da saberem misli i skupim hrabrost da udjem, ali i u povratku sam ponovio isti scenario. Pognute glave sam se vratio u stan. Jeziva soc. anksioznost sa osecajem inferiornosti i neadekvatnosti. Imam tremu cak i kad pricam sa rodjenim bratom. 🤦‍♂️
  5. Имао сам огромних проблема да на теми "Psiho kauc" оставим уписе на ћирилици. При потврди коментара се форум скрши са поруком "Bad gateway", али се упише празан коментар. Кад сам покушао да изменим тај "празан коментар", добијао сам pop up да је време за измену истекло 🤔, али је у појединим случајевима заправо прихватио неку брљу, нпр пола садржаја остане изостављено. Кад сам конвертовао комплетан садржај у латиницу, све прошло без проблема. Какво перфидно сузбијање срБског писма. Ништа друго нисам ни очекивао од форума који држе другосрбијанци Зезам се наравно (за овај део са "другосрбијанцима"). Не знам да ли имате могућност да видите логове и историју мојих коментара? 🤨
  6. Džudi, ne možeš da zamisliš koliko bih voleo da mogu da se nateram da razmišljam drugačije, ali ne uspevam nikako. Nije ni čudo. Kad bi stavili na papir moja dosadašnja životna (ne)ostvarenja i logički ih tumačili , jedini zaključak do kojeg bi mogli da dođemo je da nisam kadar da živim po socijalnoj dinamici društva u 21-om veku. Iako sam mislio da sam davnih dana došao do saglasnosti sa svojim intelektualnim, emocionalnim i praktičnim limitima, ispostavilo se da sam samo lagao sebe. Negde oko Juna 2020-e je krenuo moj emotivni meltdown i ne popušta. U Oktobru sam se vratio u psihijatrijske ordinaciju, jer nisam mogao više da izdržim to mentalno rastrojstvo i jer sam imao povremeno parasuicidalno ponašanje. Okidač je, po psihijatrici (a i po meni), verovala ili ne, prestanak kockanja (imam i dijagnozu kompulsivnog kockara). Sa 29 je taj problem napokon metastazirao. Da bih ti opisao koliko je bilo loše, reći ću ti samo da sam blizu 3 godine u svakom mesecu živeo 25-30 dana od pojamljenih para (kolege, krediti, kreditne kartice, čekovi, zelenaši...). Zvuči neverovatno, ali rulet je bio moj ceo život. Dan/dva u Gaji i ostatak meseca u stresu, samomržnji, krivici i stidu. Jasno ti je sada da se nisam zezao kad sam rekao da su patike zaista najvrednija materijalna stvar koju posedujem. Prvog Marta 2020-e sam konačno stavio ruku na Bibliju i izgovorio zakletvu da se više neću kockati (do 1. Maja 2021 :lol_2:). Nikada i nisam bio neki vernik, ali sam se uvek vodio onom Kitonovom iz Dežurnih Krivaca: "Ne verujem u Boga, ali ga se plašim". Do Juna sam "asketnim životom" očistio sve dugove osim kredita u banci (koji ću još dugo da otplaćujem), ali tada počinje i frustracija. Ništa više ne može da me ispuni. Ništa ne pomaže da doživim ma ni 20% uzbuđenja koje sam imao dok se "vrtela kuglica". Čak sam i hobije i ostale zanimacije, na koje sam sa strašću trošio vreme, izgubio (igrice, gledanje fudbala, NBA fantazi...). Od tada, više nijednu pozitivnu emociju nisam uspeo da proizvedem, čak ni provizorno. Samo mržnja, bes, ali ljubomora i zavist dominiraju. Kao što rekoh, u Oktobru sam se vratio u ordinacije, jer nisam mogao više da izdržim stres i frustraciju, dobio ssri+benzos, pa nedavno i pojačanje terapije sa antipsihotikom. Recimo da se stanje popravilo, ali kao što rekoh, adaptacije su mi toliko disfunkcionalne da se raspadaju na najmanje "nadražaje". Dovoljno je npr da vidim par koji se drži za ruke na ulici i moram da se borim sa anksioznošću par dana, ili da se kljukam rivotrilima. Imaću 33 godine uskoro. Ergo, rekao bih da sam zakasnio sa početkom te borbe koju zagovaraš i preporučuješ. Relativno mlad jesam, ali u zavisnosti od toga šta uzimamo kao referentnu tačku. Za "novi početak"? Teško, pogotovo kad se uzme u obzir moja startna pozicija. Osim godina koje su otežavajuća okolnost, imam srednju stručnu spremu, bez ikakvih praktičnih veština (operater u kladionici je moje jedino zanimanje), socijalnih još manje, ukupno 22 meseca radnog staža, bez ijednog druga već 10 godina, devojku nikada nisam imao (nevin sam). Ne znam šta mi više nagriza drob, da li seksualna frustracija ili ova (socio(ekonomska)) depresija. Znam samo da se je ostala samo apatija i ideja o samoubistvenom blaženstvu. Žal za propuštenim godinama i borba sa nagonom za preživljavanje. Kosač me zove u zagrljaj svaki dan, 5-50 puta...u zavisnosti od toga "na koju nogu sam ustao".
  7. Čuo sam za dbt. Jasno, nisam bio na takvoj terapiji. Problem je što nisam siguran da je moja dijagnoza uopšte tačna. Prvo je bila šizofrenija kad sam imao 14, pa brzo preinačena u teži slučaj OKPa (što sam prebrodio), pa poremećaj prilagođavanja (kad sam imao 20), pa izbegavajući poremećaj ličnosti i na kraju granični poremećaj ličnosti. Promenio sam 5 psihijatara i 10-ak terapija. Ja npr. mislim da mi je izbegavajući najviše odgovarajući. Znam, ne bi trebalo da glumim psihijatra samom sebi i postavljam dijagnoze, te preispitujem one postavljene od strane stručnih lica, ali razumi da sam izgubio svako poverenje u njih. Drugi problem je što ja zapravo ne znam više šta hoću od života. Menjam želje na dnevnom nivou, kao i generalno stavove i fundamentalna načela. Danima sam ok u "majndsetu" minimaliste, sve dok osmatranjem okruženja ne dobijem ideju da bih i ja mogao da uživam kao svi drugi (da, poređenje sa drugima je trasiranje puta ka propasti, ali ne mogu da se oduprem), pa me realnost brzo savlada pošto ustuknem čak i na samu pomisao da će neki rad na sebi da prozvede dovoljno anksioznosti, a sa tim i osećaj bespomoći i opšte neprijatnosti. Zato se i nećkam po pitanju narednih koraka i zato sam sumnjičav u potencijalne benefite te terapije.
  8. Пре свега, хвала свим чланицама на саветима и подршци. Немам времена сад да пишем ишта опширније. Можда ћу вечерас. За сат времена идем на нову сеансу код психијатрице и рецепте за лекове. Дала ми је домаћи задатак да на лист папира наведем све своје позитивне и негативне особине. 24 мане и 1 врлина је крајњи резултат једномесечног размишљања. Не верујем да ће бити изненађена.
  9. Видећу. Имам времена да размислим и поправим мишљење о психијатрици код које тренутно идем, пошто не делује да ће се финансијска ситуација и најмање поправити у наредних пар месеци. Свакако сам планирао да тај одлазак на когнитивно-бихејвиоралну терапију буде мој "последњи марш". Ако не буде осетног бољитка, рећи ћу збогом психијатријским ординацијама заувек. Чак ни по бензодиазепине нећу ићи. Пустићу да ГПЛ заврши што је започео. Ионако сам већ полумртав.
  10. Нисам. Једноставно речено, никада нисам имао пара. Планирао сам да кренем на ребт/кбт у Децембру, али сам морао да пролонгирам до Марта, јер нисам био солвентан. Сва је прилика да ћу морати поново да пролонгирам до лета. Шта да се ради. Кад ти је са скоро 33 године највреднија материјална ствар коју поседујеш патике које си купио пре 2 месеца (јер су с првог места потиснуле рачунар којег је појео зуб времена), знаш колико је сати. Мада, нисам сигуран да ћу и то испоштовати са актуелном психијатрицом која је предложила такав третман, јер се не контамо баш најбоље. Свака наша сеанса се претвори у свађу у којој она мени покушава да "поправи" самоперцепцију и перцепцију окружења. Често подигне глас, чак и опсује у жару расправе. Скроз неучинковито. Можда је то последица мог "нпл-овског", "русоовског", amour-propre, који ме тера да пркосим терапеуту и тријумфујем над њим. 🤔 Не знам ни сам. Знам да ми не прија идеја да ме ико "ослободи", а да то нисам ја.
  11. За шта су се онда школовали читав живот и градили искуство ако на крају опет немају функционалну реторику ни вештине да допру до пацијената, поготово самодеструктивних и оних са фрагилним адаптацијама које се разбијају на комаде приликом ремећења најбаналнијих спољних фактора? Шта је са пацијентима који имају ограничену способност интроспекције и самосугестије? За шта их онда плаћам ако је на крају крајева опет све на мени, а мој поремећај по својој природи води у самодеструкцију? Значи нема спаса? Испада да су добили диплому само да би преписивали рецепте. Но, разумем их. Разумем да не разумеју. Не може "нормалан" човек да има тај ниво апстракције потребан за докучивање проблема људи са поремећајем личности. Могу само да робују шаблонима прочитаним у стручној литератури, коју је надам се написао неко ко је имао искуство из прве руке, па добио инспирацију.
  12. Јел има неко препоруку за психијатра уско специјализованог за лечење ГПЛ-а? Већ 15 година ми живот иде стрампутицом, а са њим и моје ментално благостање, иако се вучем од једне до друге психијатријске ординације. Утиска сам да и те како фали адекватног кадра за лечење комплекснијих поремећаја личности у Србији. Сви психијатри раде у 95% случајева са афективним поремећајима (депресија нпр). ГПЛ, НПЛ, пост-трауматски, шизоидни итд...појма немају. Кад будем следећи пут мењао психијатра (а сва је прилика да ће то убрзо да се деси), тражићу само уско специјализованог за мој поремећај. Мада, нисам ни ја никада био кооперативан. Од њих сам добијао само фармакотерапију, а на сваки савет или предлог се оглушавао, престајао са терапијом на своју руку, престајао чак и са одласцима код њих...
  13. Мени се чини да амбијент деликта мишљења постаје све јачи и заступљенији у целом свету. Не чуди ме твоја прича.
  14. Alt right npr, i generalno meme kultura favorizuje Trumpa ogromnom vecinom. Minimum 95% osoba iz tog miljea su milenijalci i zoomeri, tako da tvoja konstatacija da Bernija vole mladi ne stoji. 😄
  15. Блах, боље немојте још једну тему за јадање. Приватизоваћу је и учинити црњом од вантаблека. 😄 Повући ћу и вас заједно са мном на мрачну страну (не у пренесеном значењу из Звезданих ратова). Не дао Бог да кренем са катарзичним исповедима. Што се тиче превише личног доживљавања тешких, увредљивих речи упућених овде, разумем вас, јер не перцепира свако то на исти начин. Мене нпр трика нема којим би ме неко изнервирао. Пробај да замислиш ова корисничка имена и аватаре са којима се дописујеш као само огроман низ нула и јединица, јер технички гледано то и јесу 😄 .
  16. Цена биткоина отишла у стратосферу.
  17. Звучало ми је бесмислено да би било истинито 😄 Хвала пуно.
  18. Хвала, али није ми јасан део са VPN-ом. Јел можеш детаљније да ми објасниш, молим те? Да се накачим на VPN и добијем IP адресу из Немачке нпр, цене ће бити другачије без обзира што је земља доставе Србија? Јесам добро разумео?
  19. Јел зна неко где набавити World of Warcraft књиге? Конкретно, занимају ме Chronicle 1,2,3. У нашим књижарама одавно нема на стању, а нисам баш вичан са наручивањем из иностранства. Једно глупо питање (да, постоје глупа питања), јел Амазон доставља робу у Србију?
  20. Ima nas i u NS 😉 Pozz https://i.ibb.co/dGFbYBZ/memed-io-output.jpg
  21. Samo da kazem da sam danas stopirao na izlazu iz NSa na putu ka Rumenki i da je Dragan Ivanovic (zvani gace) prosao, vozeci mozda 50 km/h, gledajuci u mene. 5 godina mi je bio trener. 3 godine je redovno dolazio u kafic/kladionicu u kojem sam radio i kao operater u kladionici i kao konobar. Zivimo relativno blizu jedno drugom. Ceo zivot se krecemo po istim objektima i satro javimo jedan drugom (iako sam ja u 100% slucajeva taj koji se prvi javi). Vec sam pisao na proslom forumu o kakvom smradu se radi, ali ovo je bilo previse cak i za njega. Njegovo pravo da me ne pokupi, moje pravo da se ljutim i kazem da je p.icka. Morao sam negde da se izventilisem. Jedino mi je ova tema bila odgovarajuca 😄
  22. 1. Dostupnost 2. Privatnost i poverljivost informacija
  23. Srecna nova svima. Samo zdravlja i srece da ne fali. Sve ostalo ce vec nekako doci na svoje. Da vam 2021 bude najbolja godina do sada.
×
×
  • Create New...