Sjecamo se sezona sa minus 30 i vidimo se u Beogradu, tada smo nismo gubili nadu, pa i onih sezona atelje 212 to jest 2 pobjede 12 poraza i tada je bilo optimizma i nade, pa i u Akojona i brata Djumaru sam verovao iako se to nije dobro završilo.
A onda je došao ton film. Nisam u sebi verovao u ekipu koja ima igrača kao Panter ali sam se tjesio javno lozio ubedljivo ljude. Ne mogu da verujem u ekipu koja ima Kevin Pantera a tek onu kojoj je on kapiten.
Nikad nisam pisao ako osvojimo izjescu ono što se ne jede neću ni sada. Ne sto to nije moj stil nego NeVjerujem u sve ovo. A toliko je dobrih igrača u ovoj ekipi, pravih onih i onih koji će postati.
Ako bih stao za pola sata i malo se ohladio vjerovatno bih preskočio ovaj post ali čemu.
Ja čekam onaj refren....samo za taaaaj osjećaaaj...samo za taj taj taj osjećaj.