Ibn Khaldun:
“When a dynasty has reached its limit and its end approaches, it experiences senility just as individuals do. It becomes subject to chronic illness from which it can hardly ever rid itself, for its natural lifespan has been spent. Royal authority, like the life of an individual, has a natural span. As a rule, dynasties do not live longer than three generations. The first generation preserves the desert qualities, the toughness, the wildness, and the courage. The second generation changes from that condition to sedentary culture, from hardship to ease, from glory to submission. The third generation forgets the period of desert life and toughness entirely, as if it had never existed. They lose the taste for group feeling and solidarity. Luxury reaches its peak. The dynasty becomes dependent on others for protection. At that point, it is ripe for destruction.”
Vučićev režim je sada u trećoj fazi prema Ibn Haldunu, iako je danas tehnologija vlasti dosta razvijenija i ovo može poslužiti samo kao analitički okvir.
inače, vrlo traljav i skoro neprecizan početak ovog serijala na n1. stvara se odmah narativ na početku kako je srbija ta koja je jedini krivac, ne samo za raspad jugoslavije već i za ratove, bez pominjanja slovenačkog, hrvatskog i albanskog nacionalizma. uopšte se ne govori o nemačko-austrijskim-hrvatskim vezama ili o tursko-albanskoj transverzali kao važnim delovanjima. a ima još varijabli koje su ključne. no dobro. memorandum sanu je predstavljen kao strateško-državni doktrinirani dokument koji je služio kao usmerenje srpskog delovanja, iako je već duže vremena poznato da taj "dokument" to nije za šta ga označavaju autori serijala. dubravka nije merodavna u punom kapacitetu da govori o socijalističkoj jugoslaviji, kao što marković nije isto to za predratnu jugoslaviju, ali ipak njih dvoje govore o periodima koji su im slabije tačke. posebno dubravka govori iz ličnog ugla, kao svedok vremena ali to je ništa ne razlikuje od bilo kog forumaša koji je bio savremenik tog perioda. bez uvida u arhivsku građu, svako može da interpreira u skladu sa svojim intelektualnim kapacitetima ali to nije objektivnost bez analize državne politike iz dokumenata. postoji mnogo više kompetetnijih, kako istoričara, tako i politikologa ili filozofa koji mogu mnogo preciznije da govore o periodu od 1980-ih godina u jugoslaviji. to je moj utisak nakon prvih nekoliko minuta gledanja.