Jump to content

Bul-Kathos

Član foruma
  • Posts

    298
  • Joined

  • Last visited

About Bul-Kathos

Recent Profile Visitors

2,014 profile views

Bul-Kathos's Achievements

Community Regular

Community Regular (8/14)

  • Very Popular
  • Dedicated
  • First Post
  • Collaborator
  • Reacting Well

Recent Badges

386

Reputation

  1. ja sam ranije dosta igrao MTW II, letos videh na steamu da je koštala 4,99 e, i kažem sebi kupiću je iz sentimentalnih razloga, sačekao par dana jer imalo je dosta vremena do kraja popusta. međutim, kad sam se ponovo ulogovao vidim vratili je na standardnih 24,99 e. ali opet sam je kupio, pa igram s vremena na vreme mod custom campaign 1.2, može da se igra sa timuridima (ratni slonovi!), papskom državom, mongolima i astecima.
  2. Hajde da vidimo na šta će Medieval III da liči. https://www.ign.com/articles/total-war-medieval-3-announced-as-the-rebirth-of-historical-total-war-new-total-war-game-to-be-revealed-at-the-game-awards
  3. Razumem da ti ne poznaješ teoriju realizma nauke o međunarodnim odnosima i njegove podteorije, te zato tvoj tekst ima logičke suprotstavljenosti i kontradiktornosti. Ovo što si napisao u svojoj suštini ne počiva na realističkom teorijskom okviru, već na normativnom, liberalno-nostalgičnom razumevanju međunarodnog poretka koji više ne postoji. Realizam se ne može implicitno poistovećivati sa stabilnošću, institucionalizovanim savezništvima, moralnim liderstvom i predvidljivošću spoljnopolitičkog ponašanja SAD. Takvo razumevanje bliže je liberalnom internacionalizmu nego klasičnom, ofanzivnom realizmu ili neoklasičnom. U realističkoj teoriji, savezi nisu normativna vrednost, već instrument moći. Oni postoje dok smanjuju troškove i povećavaju bezbednost dominantne sile. Kada se struktura troškova i koristi promeni revizija savezništava predstavlja racionalno ponašanje velike sile. Zato tvoja pretpostavka da je svaka revizija odnosa sa evropskim saveznicima nužno znak strateškog propadanja i „wannabe imperijalizma“, meša analitičku kategoriju realizma sa moralom (koji ostale teorije često ističu kao postulat, ali koji u realnom životu nije stalna kategorija). Druga strukturalna greška odnosi se na idealizovano viđenje Pax Americana. Ako sam dobro razumeo, ti tvrdiš da je ovaj poredak funkcionisao kao alternativa klasičnoj imperiji jer su imperije postale preskupe i neodržive, ali takva tvrdnja zanemaruje ključnu stvar. Pax Americana nije napustila imperijalnu logiku, već je samo transformisala, o čemu nam govori prvobitno neuspešan pokušaj Vilsonove implementacije liberalnog međunarodnog poretka od 1917. godine i za vreme ekonomsko - političkog sukoba sa V. Britanijom sve do 1941. Sjedinjene Države su nakon WW2 ostvarile globalnu hegemoniju zato što su sarađivale kroz kombinaciju vojne nadmoći, finansijske dominacije, kontrole međunarodnih institucija i asimetričnih saveza. Saveznici nisu bili izvor američke moći (kao što nisu ni danas), već njena posredna varijabla ali pod uslovima savezništva koje su same SAD postavile. Ti si preokrenuo tu kauzalnost i posmatraš saveznike kao temelj američke moći, a ne kao njene posledice. Hint, pogledaj Grand bargain za vreme Niksonove administracije, kada su SAD nametnule kao uslov za zaštitu saveznika niže carine na prodaju svoje robe i opšte trgovinske povoljnosti. Pa dalje, za vreme Karterove administracije kada je savetnik za nacionalnu bezbednost Zbig Bržežinski zahtevao raspodelu savezničkog tereta na sve podjednako, što se videlo i za vreme Obame, kao i Bajdena. Zvuči poznato i danas, ali civili vole da ove zahteve vezuju samo za Trampa. Posebno problematična ti je analogija između američke strategije i politike Vladimira Putina. Ti misliš da se u oba slučaja radi o istom obliku „imperijalnog revanšizma“. Ova analogija je analitički neodrživa, pošto ruska politika u Ukrajini predstavlja pokušaj teritorijalne revizije sprovedene otvorenom vojnom agresijom i ratom visokog intenziteta, sa neposrednim ljudskim i materijalnim troškovima. Sa druge strane, američka strategija gruba u retorici i sa elementima konflikta prema saveznicima i "saveznicima free rider-ima", zahteva preraspodelu odgovornosti, pritisak na saveznike i reafirmaciju tradicionalnih sfera interesa. Izjednačavanje ove dve politike je moralisanje i nije realističko objašnjenje. Ovo za Monroovu doktrinu (čiji originalni tvorac je Džon Kvinsi Adams) koja nikada nije ni nestala, neću da komentarišem, valjda je to jasno. U pogledu finansijskog duga, sve dok je američki dolar svetska rezervna valuta, SAD će imati najveću vojnu potrošnju, globalnu mrežu vojnih baza i vodeće tehnološke kompanije. Precenjuje se sposobnost evropskih država, Kanade i Latinske Amerike da se brzo osamostale od Sjedinjenih Država. Postoji realna strukturna slabost tih aktera, pa bih ja samo izdvojio kao faktore nepostojanje jedinstvene strateške kulture u Evropskoj uniji (posebno različitiost u trouglu Fra, Nem i UK, s tim da dokument izdvaja anglosferu pa UK ima više mogućnosti za manevar), duboke unutrašnje političke i ekonomske podele, nedostatak autonomnih vojnih i logističkih kapaciteta.Moguć talas nuklearne proliferacije nije zasnovan na realističkoj proceni verovatnoće jer nuklearno naoružavanje zahteva dugoročne političke odluke, unutrašnji konsenzus i ozbiljne institucionalne kapacitete. Jasno je sada da postoji debata o smanjenju poverenja u američki nuklearni kišobran, ali nije baš moguće da jedan strateški dokument automatski proizvede globalnu proliferaciju i to je pojednostavljena logika. Naravno da je ovo klasičan realistički dokument, kao i sve ranije američke predsedničke doktrine i strategije nacionalne bezbednosti. Ne mogu da se mešaju liberalizam, institucionalizam, normativne postavke i izvore američke moći sa realističkom paradigmom, kao i još neki drugi pojmovi koje si naveo, strogo epistemološki posmatrano, ali to nije važno sada. Osnova dokumenta, koji može ali i ne mora biti sproveden u praksi, jer velika strategija nije samo spisak lepih želja, već mora da bude u liniji sa geoekonomskim i geopolitičkim kapacitetom Amerike za ostvarivanje ciljeva, polazi od navoda da SAD moraju da krenu od jačanja domaćih industrija. Sjedinjene Države više nisu spremne da sopstvenim resursima održavaju međunarodnu stabilnost od koje drugi najviše profitiraju. Ako nastave sa ovom spoljnom politikom, postaće očigledno da SAD vrše stratešku rekalibraciju svoje uloge hegemona u međunarodnom poretku, ali pod novim, njihovim uslovima pošto za sada Kina jedina ostvaruje maksimalnu dobit. @Anduril
  4. +++ ovo The United States wants Europe to take over the majority of NATO's conventional defense capabilities, from intelligence to missiles, by 2027. Pentagon officials indicated that Washington was not yet satisfied with the strides Europe has made to boost its defense capabilities since Russia's expanded invasion of Ukraine in 2022. https://www.reuters.com/business/aerospace-defense/us-sets-2027-deadline-europe-led-nato-defense-officials-say-2025-12-05/
  5. Pojavio se dokument Strategije Nacionalne bezbednosti. Neke od važnih formulacija po meni ovako na brzinu: 1. After the end of the Cold War, American foreign policy elites convinced themselves that permanent American domination of the entire world was in the best interests of our country. Yet the affairs of other countries are our concern only if their activities directly threaten our interests. 2. American strategies since the end of the Cold War have fallen short—they have been laundry lists of wishes or desired end states; have not clearly defined what we want but instead stated vague platitudes; and have often misjudged what we should want. 3. After the end of the Cold War, American foreign policy elites convinced themselves that permanent American domination of the entire world was in the best interests of our country. Yet the affairs of other countries are our concern only if their activities directly threaten our interests. 4. Our elites badly miscalculated America’s willingness to shoulder forever global burdens to which the American people saw no connection to the national interest. They overestimated America’s ability to fund, simultaneously, a massive welfare-regulatory-administrative state alongside a massive military, diplomatic, intelligence, and foreign aid complex. They placed hugely misguided and destructive bets on globalism and so-called “free trade” that hollowed out the very middle class and industrial base on which American economic and military preeminence depend. They allowed allies and partners to offload the cost of their defense onto the American people, and sometimes to suck us into conflicts and controversies central to their interests but peripheral or irrelevant to our own. 5. We will assert and enforce a “Trump Corollary” to the Monroe Doctrine. Dokument odbacuje posthladnoratovsku trajnu i univerzalnu hegemoniju pa kaže da spoljnopolitički ciljevi SAD moraju biti u skladu sa realnim kapacitetima države. Surov realistički dokument, baš ono što se očekivalo od republikanaca i od prirode same logike nacionalnog interesa. U odnosu na Obamu i Bajdena (čija administracija je najavila da će se ovo dogoditi, Entoni Blinken: "nema povratka na staro" izjava iz 2021), ovo sada je eksplicitno odbacivanje postulata liberalne hegemonije.
  6. pred kraj klipa layup na drugi obruč
  7. jasno sve što kažeš. mene prevashodno zanima razvoj svega ovoga u nekoj bližoj budućnosti s obzirom na to da će sasvim sigurno kreirati geopolitičke posledice i uticati na odnose velikih sila i na regionalne dinamike. pošto nisam stručnjak za muško - ženske odnose sa pozadinom iz psihologije, možda će neko napisati koju reč. sa druge strane, tvoj stav je vrednosan i legitiman, daje drugačiju perspektivu i siguran sam da postoje ozbiljne empirjske činjenice koje idu njemu u prilog.
  8. ne videh da postoji neka dating tema. ovaj proces je izgleda prešao tačku bez povratka. što se više žene koncentrišu ka maloj grupi atraktivnih i visoko funkcionalnih muškaraca, to veći deo muške populacije ostaje isključen iz tradicionalnih obrazaca dating-a i partnerstva. tu je i onaj film adolesence. tehnološki napredak omogućava jeftine i emocionalno responsivne partnerke robote, pa da li može da nastane strukturalni pritisak na žensku selektivnost i na samu društvenu reprodukciju. šta kažu psiholozi na ovu temu? : )
  9. toliko o mom poznavanju domace kinematografije. bio sam ubedjen da je ovo neka stara pesma. ponela me je AI obrada pesme "jesen u mom sokaku" koju slusam ucestalo ovih dana, pa sam iz nekog meni nepoznatog razloga ovu postavio. sve sto sam do sada slusao u dzez i bluz stilu od starih pesama je prejako.
  10. Vrlo važan tekst formalno najobrazovanijeg predsednika jedne države na svetu, Aleksendera Stuba, čija knjiga o međunarodnom poretku se pojavljuje tokom naredne godine. https://www.foreignaffairs.com/united-states/wests-last-chance
  11. već postoji ozbiljan upgrade u poslednje dve godine u pogledu spoljnih pritisaka, od strane svih posebno od SAD, najvažnije velike sile za balkan, koje su promenile retoriku, pa više nije stav da bi "srbija trebalo da ..." već je stav da "srbija mora da ...". čak i kina, koja se poslovično ne meša u srpsku politiku, jer njoj ne odgovara nestabilnost u srbiji, paradoksalno, želi da se stabilizuje politička situacija preko pritisaka eu, sad i rusije. međutim, problem je što ti pritisci nemaju za cilj da smene vučića, već da preoblikuju njega i prirodu njegove vlasti, kao i spoljnu politiku srbije ekvidistance u pogledu prema rusiji i kosovu. ovo je ključno. sve dok se ne profiliše jaka protivnička figura vučiću, tako će se odvijati situacija, jer spoljni akteri ne vide kome bi mogli da daju bezrezervnu podršku. u međunarodnom javnom prostoru će izgledati kao da postoji spoljna podrška za smenu vučića, ali zapravo jedina prava snaga koja to može da izvede jeste jak politički protivnik u srbiji. zato je važno da se što pre takav akter pojavi u srpskom političkom prostoru inače svi spoljni pritisci će samo štetiti stanovništvu, ali ne i režimu. opozicija je fragmentisana i politički neupotrebljiva, a zapad ne želi da se kocka sa haosom na zapadnom balkanu.
  12. pakao od ovih AI reinterpretacija starih pesama. povratak u budućnost.
  13. tako sam i mislio. hvala ti što mi nećeš oduzimati vreme.
  14. u redu. ja ću se držati analize, ti se drži ironije. svako radi ono što ume i za šta je sposoban. moja poenta se ne menja i ostaje ista. politički procesi u srbiji ne zavise od emocija niti od željenih ishoda, već od kontrole resursa, institucija i terenskog rada. ako želiš ozbiljnu raspravu, možemo ući u konkretne pokazatelje i trendove. ako ostaješ na nivou doskočica, onda nemamo šta da diskutujemo, jer po definiciji nismo na istom nivou. tvoj izbor.
  15. ispisao si milion postova i preneo ne znam koliko vesti ali i dalje ne vidim suštinsku poruku koju pišeš ovde već duže vreme, jer ti se sve svodi na želje i na tome šta će biti posle. svi mi bismo voleli da vidimo zločince i kriminalce u zatvoru, ali takav narativ ne dobija izbore jer nama niko ne garantuje da će se po zasluzi i pravdi "ćorkirati" odgovorni. imamo loše iskustvo sa postmiloševićevskom pravdom. ne postoje garancije da će se pravda sprovesti. imaš nekoliko dubokih pogrešnih pretpostavki o realnoj strukturi moći u srbiji. kod tebe se polazi od iluzije da je politička atmosfera u urbanom opozicionom mehuru jednaka političkoj realnosti u ostatku zemlje i da je euforija na društvenim mrežama indikator stvarne izborne snage. u praksi, vlast kontroliše ključne poluge sistema, nacionalne i većinu lokalnih medija, administraciju, javna, kao i privatna strana preduzeća subvencionisana od države, finansijske tokove, klijentelističke mreže i značajan deo lokalnih odbora. ti resursi formiraju stabilnu, ukorenjenu infrastrukturu koja ne zavisi od trenutnog raspoloženja na većim protestima i sada već simboličkim protestima gde se pojavljuje po 50-100 ljudi. napisao sam već jednom, ali ću ponoviti. studenti i protestni pokreti imaju energiju, ali bez organizacije, novca, lokalnih mreža i kapaciteta da isprate izbore na terenu, oni ne predstavljaju snagu koja može da promeni odnos snaga na nacionalnom nivou. njihova uloga je simbolička za sve koji su protiv režima, urbani impulss koji može da utiče na ton javne rasprave. međutim, to ne utiče na distribuciju mandata. ideja da „lista naših junaka studenata“ predstavlja ozbiljan faktor promene počiva na potpunom potcenjivanju izborne geografije Srbije i na pogrešnoj pretpostavci da se politička moć izvodi iz moralne pozicije. politička moć se generiše iz organizovanih resursa. tvoj stav koji personalizuje čitavu političku dinamiku kroz figuru „ludaka“ promašuje suštinu. sistem vlasti nije zasnovan samo na jednoj ličnosti, već na široj mreži interesa koja obuhvata biznis, bezbednosne strukture, partijske kadrove, lokalne elite i medije. u takvom sistemu smena jedne osobe bez promena u strukturi moći neće dovesti do promene sistema za koji se zalažemo. politička promena ne nastaje tako što se vlast „poziva na crtu“, već tako što se izgradi paralelan sistem kapaciteta koji može da preuzme institucije, što trenutno ne postoji. volim da citiram dačića kada ga je u pauzi za reklame u emisiji na rts-u uhvatila kamera kada kaže da su svi iz opozicije amateri. opozicija bi trebalo da se budi svakog jutra i da ide na spavanje sa tom izjavom u mislima. ideja da će vlast raspisati izbore kada je uhvaćena u defanzivi takođe je pogrešna. onaj ko kontroliše tajming izbora bira trenutak koji mu najviše odgovara, procenjuje zamor protivnika, stanje u međunarodnom okruženju, ekonomsku situaciju i kapacitet opozicije da se organizuje. oslanjati se na narativ „čekamo ga na crtu“ znači ostati u psihološkom prostoru željenog ishoda, ali to nije realnost političke strategije. kada sve ovo spojimo, tvoj navedeni stav ne predstavlja analizu nego čistu projekciju. u pitanju je željena slika iz uskog gradskog i digitalnog mehura, koja ignoriše činjenične odnose moći u državi. u realpolitici, presudno pitanje uvek je ko kontroliše institucije, resurse i kadrove. dokle god odgovor ostaje nepromenjen, politička dinamika ostaje stabilna, bez obzira na entuzijazam studentskih grupa ili intenzitet postera na društvenim mrežama. čak i da nastupi jedinstveni opozicioni blok sa studentskim pokretom na presudnim izborima, to neće biti garancija za kolaps režima. stav da će neki ljudi, sa kredibilnim imenom i prezimenom na studenstskoj listi u katastrofalnim izbornim uslovima nešto promeniti u izbornom ishodu je amaterski. kada je počeo studentski protest prošle godine, u dva posta sam napisao razvoj događaja do kraja 2025. i nažalost bio u pravu. niko nije ni reagovao, ali su zato ovde visoko kotirani postovi sa "gotov je", jer eto, odgovaraju generalnom stavu forumaša. da forum dopušta kritiku i analizu podjednako svih strana mnogo bi lakše ljudi razumeli zašto su neke situacije, poput toga da će štrajk glađu dovesti do raspisivanja izbora, uzaludan posao i zašto se procesi odvijaju kako se odvijaju. @fancy fensi, možeš ti mene da banuješ koliko hoćeš, ali i ti i ja znamo da mojih 200 postova nose neuporedivo veću analitičku težinu nego deset hiljada postova tvojih meklaudova i onog drugog, koji je toliko bitan da mu ni avatar nisam zapamtio. vi mešate analitički okvir sa pripadnošću političkim opcijama i podržavanju zapada na jednoj strani ili rusije na drugoj. meni je to dovoljno da razumem koliko niste u materiji. ali dobro, tako je to kada se iz perspektive sportskog novinara i informatičara analiziraju međunarodni politički procesi.
×
×
  • Create New...