Radi faktualnosti samo, hronoloski se konacan pad srpskih zemalja pod vlast Osmanskog carstva odvijao od 1459. i sloma srpske Despotovine, 1463. pada Bosne, dok je poslednja srpska srednjevekovna zemlja u Hercegovini pala pod osmansku vlast 1481. godine. Veliki deo istoricara uzima i pad Crne Gore 1496. kao konacan pad srednjevekovne Srbije. U medjuvremenu je postojalo Kraljevstvo Srbija pod habzburskom vlascu 1718. do 1739. koje, iako kratkotrajno, jeste ostavilo traga (sto se moze videti, recimo, po zahtevima srpskih deputata od sultana, koji su trazili povratak turske vlasti usled visokih nameta koje su Habzburzi razrezali).
Pocetak nove srpske drzavnosti vezuje se za Prvi i Drugi srpski ustanak 1804. i 1815. godine. Cak i ako se uzme Berlinski kongres kao pocetak nezavisnosti 1878. nema tu 500 godina, kako god. U istorijskom smislu, jedna ili dve decenije predstavljaju ogroman period (sto mozemo da vidimo po usponu i slomu liberalnog medjunarodnog poretka od 1990. do 2014), a kamoli jedan vek.