Ogromna pobeda, moze se reci i nestvarna.
Bajkovitih 16 minuta u prvom poluvremenu, i onda ogroman pad. Kako smo igrali, nije ni lose sto smo gubili 10 u drugom poluvremenu. Više nema dileme, naši plejevi/bekovi su takvi da cela nasa igra ide od sjaja do očaja. Retko se desavaju periodi kad je nesto izmedju... Koliko god da su razliciti CMM i Butler, obojica nemaju to stabilno plejmejkerstvo. Koliko god da to bizarno zvuči nekad nam je Yago u tome najbolji. Butler ce mozda biti taj sl godine, da drzi igru stabilnom i kad ona stane.
I to me generalno plaši. Niti CMM-u, niti Butleru, niti Obradovic verujem da mozemo da rutiniramo i kad vodimo plus 18.
Razumem sve, EL je takva sad, svasta moze da se desi, ali nama fali rutina.
Ebuku porobio, mada meni je priblizno dobar bio i Semi.
Monaco ko Monaco, mocan tim, ali uvek podlozni tome da budu zrtve James.
Takodje, me pribojava i nasa odbrana. Jer je sistemski ne igramo bajno... Igramo je dobro na inspiraciju, ludilo, fizikalije (koje imamo) i ponekad nam protivnik u tome ide niz dlaku.
U prethodna 4 kola, racunajuci samo regularni deo, primili smo 391 poen, odnosno 98 poena po meču. Ne moze se reci da je to sjajno.
Motiejunas postaje ozbiljan problem. Maltene svaki meč, cim provede duze od 5 minuta na parketu, problemi krecu.
Nisam pametan kako cemo uspeti da ukljucimo CMM-a u igru, kao jak faktor kada nema jurnjave po terenu, tranzicija stane i protivnik nas uspori.
Raduje svakako karakter tima, sigurno je da ovaj tim da ce tesko potonuti duhom. Mozda ce sama igra da nam se raspadne tokom sezone, ali tim nece to lako nece da prihvati.
Takodje raduje sto Nwora deluje malo vise humble. I dalje ima on svoje bubice i ofanzivno i defanzivno, ali mi deluje da malo vise oseca znacaj timskog uspeha.