Pored čiste duše, vrlo bitno je što su otišli među narod, prošli su kroz sela, varošice, predgrađa, ljudi ih videli i pored medijske hajke skapirali da su to naša deca, obična, željna normalnog života u svojoj državi. I onda to ide od jedne babe iz sopota do one u topoli, pa aranželovac pa knić pa jagodina i aleksinac. Taj Aleksinac je najbolji primer, tamo niko od opozocije još od 2000 nije otišao da vidi te ljude da li postoje. Zato narod izlazi i podržava studente,vidi da sj to naša deca, lepa,pametna, istrajna.