Ima ono zaista veliku predistoriju, pocev sa nekom aferom slicnom u mnogim sportovima, atletici, fudbalu sa sponzorima, korupcijom i bili su mnogi detalji o tome u finskoj javnosti a i na kontinentu. U svakom slucaju, najkrace receno, problem je nastao u nordijskoj kombinaciji a preneo se posle na sve segmente belog sporta narocito na skokove. Potom se da bi stvari postale jos gore, mnogo toga promenilo u kadrovskoj politici i odnosu prema trenerima i davanjima u infrastrukturu i finansiranje takmicara i takmicenja, da bi naposletku, finsko skakanje 2010. potpuno skliznulo na dno odlaskom generacije koja je ispratila Jane Ahonena..(Hautameki, Jusilainene, Kjuru, Haponen, Lapi, Muotka, Keituri), par skakaca Larinto, Asikainen i Koivuranta drzali su par sezona kakav takav prikljucak sa najboljima ali onda je sve spalo na samog Ahonena koji se u vise navrata vracao u Svetski kup zbog Olimpijada 2014 i 2018. ali nije odolevao i u osrednjoj formi bio jedina lasta medju takmicarima iz svoje zemlje sa povremenim ulascima u drugu seriju...tada su stasavali Jarko Mata, Niko Kitosaho, Nousianen, Alto, do najmladjih Mika Ahonena, Vilha Palosarija i Tomasa Kinunena.
Stvari se ipak pomeraju nabolje, a razlozi tome nisu samo povratno sve bolji rezultati vec pre svega sprema, strucni rad i dosta boravka u Evropi - na Planici i saradnja sa strucnim timovima drugih zemalja, o cemu sam najvise cuo od Jane Vatainena, izvrsnog strucnjaka koji radi sa Japanom vise od deceniju.