I onda pomislim kako je sport surov i kako su oni moderni gladijatori , dobro plaćeni u nemerljivo boljoj društvenoj situaciji/položaju...Ali surov. I ti treneri, gledam ovog iz Ilirije, vitiligo. Koliko samo njih vidim sa tom kožnom manifestacijom stresa i kidanja...Ovi trče lome se, adrenalin, a mnogima misli i duša ko zna gde. Jbmli ga, ja mu ko navijač dodjem neki starorimski deo plebsa koji se loži i traži palac gore. Milo mi bude kad vidim ovog našeg nezgrapnog džina, Bobija, volim što Kalina igra u dresu mog kluba, ali jbg, za terapiju je, da smiri dušu i mozak pa onda na teren. Ako uopšte može više. Moneke se drži za lakat izubijao se kao zmaj. Dobrivoje se drži za leđa i pravi bolne grimase. Mekintajer, ciničan osmeh, isprovociran i umoran verovanto. Nema više i neće ni biti "žoga bonito" i ples a mi na tribinama u nekom ludom zanosu. Vreme besa i potrošnje jbg. Od ostalih vesti, Grejem u ulozi Kenana od lane. Nešto bolja odbrana, malo bolje mrda loptom, ali to mu je to. Za sada.