Nije potrebno navoditi primere, po istraživanjima, mislim da su objavljena i na Evrostatu, cene hrane u Srbiji su na 96% od proseka EU (što je frapantan podatak), a plate su niže nego u bilo kojoj EU zemlji.
Što se tiče ličnih utisaka, uvek pričam da nekih 100-200k ljudi u BG (i proporcionalno manje po drugim gradovima) ima solidne do odlične novce, čak i za evropske uslove, tako da mogu da stvore kakav god hoćeš utisak na ulici i po ograničenom broju butika, kafića i restorana. Čim se makne iz centra a kamoli iz par većih gradova situacija je potpuno drugačija. Uostalom, dobar deo zagađenja potiče od toga što se loži šta se nađe a ne šta je dobro. Čitao sam tužne utiske ljudi koji su bili kao ispomoć na izborima u Mionici i to je slika koja se ne vidi. Eto, čim su spuštene kamatne stope za kredite za one koji zarađuju do 100k dinara značajno je skočio i broj i ukupan iznos keš kredita. Veliki broj ljudi preživljava iz meseca u mesec, značajni su transferi iz inostranstva i velike su neravnoteže i to je to.
.............................
Što se tiče teksta koji je postavljen, osnovna greška i tog i sličnih tekstova je ista kao i kod studentskih ograđivanja, čudnih objava i povremenog pljuckanja - bave se drugima, objašnjavaju prošlost i svoju pravovernost. To je ok za forum ili za komentare na mrežama ali ne priliči autorskom tekstu nekog iz centrale političke partije. Može se diskutovati o iznetim tezama ali čemu? Njihovo ciljano glasačko telo zna šta se dešavalo, ko se borio, trpeo, kupio lovorike, svađao se, izdavao i još svašta nešto. Život nije fer, politička scena još manje pa pošto su se tako složile kockice da su studenti postali politički faktor "na slepo" i istakli svoje zahteve, ostali akteri mogu da se ili slože sa tim ili da se konačno dogovore među sobom, naprave svoju platformu i promovišu je. Kad budu imali organizaciju, ideju i vidljivost i studenti će to morati da uvaže kao faktor.
Već sam jednom pisao, stalno se prebacuje studentima da se ne zna ni lista ni program, a činjenica je da se ne zna ni ko je u opoziciji niti kakav im je program. Onaj dogovor o koordinaciji aktivnosti je samo to, šta god mu mi učitavali.
Dakle, ja kao potencijalni glasač opozicije ne znam za koga i za šta treba da glasam na izborima koji se bukvalno mogu održati za dva meseca. Drugo, da sam neki politički faktor kakav su postali studenti ni na kraj pameti mi ne bi bilo da pregovaram sa svakom jebenom strančicom i trpim tripove o veličini, zahteve za mandatima i slično. Koliko god studenti imali mana, oni, možda nesvesno, ukazuju strankama šta treba da urade - ili da im se priklone ili da se organizuju a ne da kukaju po Radaru.