Koštunica iz 2000. je bukvalno suprotan primer navedenom.
Kažu ljudi koji se bave kampanjama da je najvažnije da kandidat nema puno negativnih ocena, pozitivne će se nakupiti. Zato recimo Đinđić nije bio dobar kandidat jer je toliko olajavan da se podsvesno stvarala negativna slika a Koštunica nije imao nikakav teret a odličnom kampanjom je postao više nego dobar kandidat.
Naveo si godine kao negativan faktor za Đokića a Ponoš je čak stariji od njega. On bi bio solidan kandidat da se juče-prekjuče pojavio. Ovako, uz neke kvalitete koji mu se mogu istaći ostaje problem što on i njegova partija (u kojoj ima obrazovanih ljudi) više deluju kao komentatori i think-tank nego kao motivatori i političari. Dodatno, on je šef jedne partije, pa bukvalno niko ne bi pristao da SRCE postane DSS od onomad i iskoči u prvi plan.
Ako je ovaj pokret pobune uspeo bez prepoznatljivih vođa da pokrene neviđenu energiju i mitinge u Srbiji i ako su na lokalu takođe bez vođa uspeli da pariraju sns-u u nepovoljnim okolnostima, cenim da će takav pristup biti i dalje, uz naravno lica koja će biti prva među jednakima, kao tim kojem možeš da "prepustiš državu", kao što ti reče.
Inače, dr. Milić je krenuo u svoju kampanju uz poziv ostalima na okupljanje, gurajući neki kao program, koji se odnosi na kozmetičke bajke, reciklira Dinkićeve pričice i sadrži cirka 80-90% budalaština. Najavljuje da ima inf. da će izbori biti 5. ili 12. jula.