Ne mora Ataman, imali smo Trinkija u jednom periodu. Bilo je loženja, sezona je nesrećno završena, on je otišao pod ne sasvim jasnim okolnostima, gunđalo se na Ostoju ali se krenulo dalje.
U vezi svega ostalog, navijači prosto znaju da je Željko više od trenera, kao što je ovde lepo napisano (mislim, Arsenije), on je bio brana da ne dođe do potpune ćacizacije. Šta je ćacizacija - evo, gledamo je: Ostoja glumi nobles, izvlači pare iz kluba, laže, spinuje, bahati se, beži od javnosti i odgovornosti (ne možeš da se kriješ od navijača koji su uneli koliko već miliona u klub ove godine)... Primeri toga su svuda oko nas. Svega toga je bilo i u prethodnim godinama, ali je Željko bio garancija da će barem neko u klubu davati sve od sebe i dovoditi stvari u makar 51/49 odnos. Pa i kad greši to neće biti zbog ofrlje pristupa.
U vezi ove zamerke da igrači ne znaju ko je on i gde su došli, ja to vidim tako (a mislim da je i Žoca to razočaralo) da je on više video u njima nego oni u samima sebi. Otprilike kao da su neka verzija Gud Vil Hantinga koja se nikada ne opameti. Došli su na istorijsko mesto, koje je iznedrilo veliki broj legendarnih igrača, imaju šansu da rade sa jednim od najvećih imena Evro košarke, imaju u startu fanatičnu, skoro religioznu podršku, jer Željko stoji iza njih... i boli ih paja. Oni biraju da budu blejači iz huda, da gledaju samo da li im leže kinta na račun i da čekaju sledeću destinaciju. Pogledaj onaj komentar što je Eddard preneo, tačno se oseti gađenje u rečima tog Nemca.
Imaš i kontraprimer, vidiš koliko puta se Lesor zahvaljuje na tome što je Željko verovao u njega. Toj zamalo izgubljenoj duši je trebalo samo da neko poveruje u njega i da mu pomogne da se ostvari, a dobio je najbolju moguću školu.