Mislim da je ovih dana dat plastičan primer onoga što glasači zameraju opoziciji svih ovih godina.
Politička arena je široko polje i svako može da se igra na njemu. Studentski pokret ili lista u pripremi, šta god... se uspostavio kao značajan faktor na tom poljančetu. Zašto, kako, ko je pripremio teren itd. je drugo pitanje, presek stanja je takav da su veoma primetni u igri. Mogu da postavljaju zahteve, da ih menjaju, da povlače poteze... da rade šta hoće. To će imati posledice, ofkors, ali je to stvar njih i njihovih potencijalnih birača. Tako je i jedan njihov predstavnik preksinoć istakao ideju/razmišljanje/"polustav" oko mandata željene buduće vlade. Ima pravo na to, obraća se biračima.
Šta opozicija radi povodom toga? Jebeno javno komentariše. Utrkuju se u komentarima kao sa pivom u ruci na klupici ispred zadruge. Pa, sjajno.
Drugari iz opozicije, što vas boli paja? Je l' su vas studenti zvali i postavili uslove? Jesu. Je l' niste prihvatili? Niste i imate pravo na to, već sam elaborirao na tu temu.
Međutim, jeste li pokazali drugačiji put, osmislili nešto, dogovorili se, usaglasili nastupe... nešto, bilo šta? Naravno niste. Nego sa svim iskustvom koje imate opet statirate, komentarišete druge takmace na opozicionoj sceni i čekate da pokupite antirežimske glasove onih koji se mršte na studente, jer to je do sada palilo - ovi ostali ništa ne valjaju, a mi, tak'i smo, kak'i smo, nemate drugih, izvol'te udelite nam glas.
Ponavljam se - postoji prostor da se osmisli još nešto na antiVučić sceni, da se definiše još neka platforma, koja bi bila drugačija od studenata a opet iskreno za promene. Garantujem da bi imala nekakvu podršku i mogla da bude faktor u budućim akcijama i pregovorima. Ali to se ne radi tužakanjem i tviter raspravama sa studentima, niti kukanjem o starim zaslugama nego fokusom na sebe i ponudu glasačima u cilju jačanja fronta protiv vlasti.