Trcanje je za mene najbolja moguca stvar koju mogu sebi da priustim u realnim okolnostima, sad do kakvih rezultata neki naucnici dodju u nekim laboratorijskim uslovima je nesto sasvim drugo.
Sto se tice biciklizma na primer, ne verujem da velika vecina nas moze sebi da priusti toliko vremena, a ni neke idealne uslove, poput nekih brda, suma itd. Ja zivim na pet minuta od Ade, spustiti se dole, obrnuti krug trceci, nadisati se vazduha, biti na suncu, vratiti se, istusirati se i jesti i doruckovati/rucati je jedna od najlepsih stvari u zivotu koje mogu da priustim. Osecaj posle je neverovatno dobar, a sjajno se osecam i fizicki i psihicki. Biciklizam realno zahteva mnogo vise vremena da na primer potrosim jednak broj kalorija, a to vreme nemam, a da ne pricam o gomili idiota po stazi, na ulici...i kolicinu stresa koju imam kada vozim bajs. Plus nema nista gore kada ides ulicom pa stojis na semaforu iza nekog autobusa recimo i sav onaj otrov iz auspuha ide na tebe. Uvek se sa mnogo lepsim osecajem vratim posle trcanja.
Neki fudbal i nesto slicno ne mogu da imam u svakom trenutku kada ja hocu, nemoguce je probudite se i skupiti deset ljudi za 20 minuta i naci teren i sve ostalo. Teretanu takodje ne podnosim, tu zagusljivost i sve te pedercine unutra. Svi bledoliki i bubuljicavi, onako prasnjavo izgledaju, ali bitno da je biceps, koji realno nicemu ne sluzi, tu.
Ako pricamo o dosadi i kako je trcanje dosadno, meni nista nema dosadnije od nekih vezbi, ponavljanja itd. To koliko se potrosim trceci, siguran sam da nikada ne bi uspeo radeci neke serije u nekoj zatvorenoj prostoriji, cak iako znam da bi za manje vremena postigao bolje rezultate.
Posto ovo nije forum profesionalnih sportista, ja zaista najtoplije preporucujem trcanje svima. A i kad trcite, nemojte biti idioti i ne posvecujte svoj zivot tome, postoje i druge stvari u zivotu. Budite na svezem vazuhu, budite na suncu, bavite se sportom, budite zdravi...Manite se gledanja u ogledalo, mucenja sebe, unistavanja sebe i svog tela prekomernom fizickom aktivnosti.
Trcanje mi je pomoglo oko milion i jednog i fizickog i psihickog problema. Nikada nijednu zanotkicu nisam dobio od trcanja, a kamoli neku ozbiljniju povredu. Trcim uglavnom 7-8 kilometara i ne odricem se nicega u zivotu, nemam nikakav plan i program, ne trujem sebe nikakvim suplementima, ne odredjujem sebi sta cu i kada jesti, kada cu spavati, kada je vreme za odmor... Generalno i ne razumem ljude koji se ufuraju u taj film i zive zivot kao da su profesionalni sportisti, a nemaju nijedan dinar od toga.
Naravno, ova moja poruka je upucena obicnim ljudima, a kapiram ipak da ih je 99 posto takvih ovde i da nisu svi nekakvi supermeni kojima eto trcanje nije vise dovoljno dobro i prevazisli su to. To sto se UFC borci odricu trcanja zaista ne vidim kakve veze ima sa ljudima koji pisu ovde.
Ili ja mozda potcenjujem prosecnog forumasa i njegovo fizicko stanje?