Unapred izvinjenje za kilometarski post, nisam se ozbiljnije oglasavao duze vreme a desavalo se svasta, stvarno smo jedna neverovatna grupa ljudi za pracenje, da ne kazem posmatranje.
Odsustvom Bolomboja ekipa je dobila sansu da kao malo puta ove sezone zaigra u petorkama sa 5 sutera ili sa 4+1 - Kodi(Jago)-Nedovic(Kenan)-Gidra-Kalina-Davidovac.
To nam je omogucilo da se rastrcimo, da sirimo igru, ubrzamo je i u situaciji bez velikog pritiska pogadjamo u jakim procentima.
Na duze staze ne bismo bili u mogucnosti da ovako igramo jer smo matori i skloni padovima koncentracije (koji su opet cesto posledica umora) ali bi Janis ozbiljno morao da porazmisli o tome da ovo postane standardni deo repertoara u pripremi utakmica, i to protiv pazljivo biranih protivnika gde ce to najpre dati rezultate.
Dovoljno smo inteligentna ekipa da mozemo brzo i kvalitetno usvojiti takve sisteme, videlo se u oba meca sa Olije, kao i protiv Barse u gostima.
Bonus je bila koncentracija sa kojom smo izasli a koja ni u jednom timu nije konstantna, zbog ogromnog broja utakmica, naravno.
Takodje, Davidovac je pokazao da je i kao petica korisniji i evroligaskiji igrac od Mitrovica, pre svega jer visinske nedostatke kompenzuje osecajem za skok, onda zato sto je vrlo pouzdan suter, sto sa bacanja sto iz popa ili mesta za 3, a naposletku i zato sto je neverovatno cvrst u odbrani niskog posta.
Da ima malo vise snage volje i karaktera bio bi neizostavan sraf svakog naseg tima. Ovako, dodeljena mu je opravdana uloga dzokera i igraca koji u idealnim uslovima varira oko 12. mesta u timu, a nedovoljno kvalitetno popunjenu poziciju 4 koja je i njemu primarna platili smo sa nekoliko poraza i time sto smo znacajno sebi spustili plafon mogucnosti.
Ovaj trend 5out igre mozemo da nastavimo i u narednom duplom kolu jer vracanje Filipa u tim sustinski ne menja mnogo, on i jeste prototip modernog centra koji trci, prevodi loptu, napada licem i sutem za 3. Buduci da Virtus ima cvrste ali spore momke na 4 i 5 u vidu Toka, Polonare i Zizica, ocekujem da privremeno zanemarimo post igru i guzicenje Petruseva. Iako to bez sumnje donosi koseve kada ne ide, takva igra nas znacajno usporava i cesto nismo u stanju da ekploatisemo otvorene suteve iz viska koji su rezultat post igre.
Po mom misljenju, to se pre svega desava jer su vecina nasih bekova igraci ritma i nemaju kvalitet da ubacuju suteve pri kraju napada, nakon sto je za 20 sekundi gotovo ne dotaknu. To im ne treba previse zameriti jer su igraci koji to mogu da pogode retki i kostaju ko suvo zlato.
I Kenanu i Nedovicu, kao i Jagu, Teu, Kodiju i Gidri, mnogo vise odgovora igra sa vise tempa i trcanja, tu se osecaju komforno da trpaju i to je razlog zbog kog su nam procenti za 3 opali onda kada smo se opredelili za hrkljus basketbal.
Recju, potrebno nam je nesto vise Dusko, a nesto manje Dejo, stajla u igri, pre svega jer imamo kvaliteta i sirine da igramo na taj nacin.
Kada se vrati Bolomboj to ce biti malo teze za izvesti, ali onda treba maksimalno limitirati Braunovu ulogu i minutazu, dok bi idealno bilo da sve minute na 4 pokriju igraci koji mogu da sire, pre svih Daum i Davidovac.
Petorke sa Braunom i Bockom u tandemu su luzerske i mogu da ih prihvatim samo u odredjenim specijalima kada ti je potrebno da odbranis napad ili sacuvas prednost par minuta na kraju utakmice. Previse smo kvalitetni da bismo igrali sa 0-0 petorkama, kod Radonje je to bilo opravdano, ovde nije.
Sustina svega je da krila i centri, kao i Janis, moraju da se potrude i olaksaju bekovima koji su najslabija karika ekipe da rade posao sto bolje mogu, a to je distribucija lopte i njeno ubacivanje kroz obruc.