Pazljivo pratim oba nasa kluba, a kosarka mi je, odmah posle automobilizma, najveca strast - zato i pratim sve sto mogu. Iz te sire perspektive, vidim neke slicnosti i nije slucajno sto postoji izraz "Beogradski blizanci." Iako paralela nije uvek potpuno simetricna, dovoljno je slicnosti u poslednjoj deceniji, pa i duze, da se mogu povuci zanimljive analogije.
Glavna razlika je u trenutnom emotivnom zamahu - navijaci KK Partizan su sada u fazi preterane reakcije, s amplitudama koje su u skladu s velicinom Zeljka Obradovica. Sa crveno-bele strane brda oscilacije su blaze, jer su i frekvencije cesce, a i promene (renomei trenera) su bile manje. Slican scenario imao je i Radonjic u Zvezdi, reakcije su bile slicne. Koncept je isti. Ergo - "Beogradski blizanci."
Ako se osvrnemo na ono sto se pise, narocito u live temama tokom utakmica, i jedni i drugi bi, bez izuzetka, morali da se zamisle, cak i posrame. Vidim i komentare koje moderacija uklanja, sto dodatno govori o stepenu iskljucivosti s obe strane. Gotovo da nema neke sredine. Meni to nije normalno. Razumem afekat, naboj emocija, ali to neopravdava.
Sto se tice Obradovica, treba biti iskren: vecinski je bio teran i smatran odgovornim. Dovoljno je pogledati sta se pisalo, ne samo u live temama koje su najgroznije, zatim glavnoj temi, vec i po drustvenim mrezama, u nekim anketama... A sada, kada je sam otisao, odjednom se javlja refleks da se brani i idealizuje. Tipicno za nas - mitomanija i sklonost idolizaciji, ali samo post festum. Mi, ljudi odavde, generalno ne volimo promene, pa nas zato i prate iste boljke na svim drustvenim nivoima pa tako i u sportu.
Druga neka drustva, taj "zapad" ako bas hocete, su u fazonu "move on". Bez preterane patetike, overreacting-a.
Bice Partizana i posle Obradovica, i posle Ostoje, i posle ovog zla na celu drzave. Bice i Zvezde, dabome.