Ništa ne vredi dugačak dan kad napolju prži, tražiš ladovinu. Neko sam ko voli da šeta, auto me nije ulenjio, zimi turim kapu, jaknu i milina, još se hodajući zagrejem. Leti kad opeče ako nemam obaveze ne mrdam dupe iz ladovine, do prodavnice samo što odem kupam se u znoju. Planinu volim jer tamo i leti kad pronađeš hlad, taj hlad osetiš, dobar vazduh. Tako je nekad bilo i bilo gde u gradu, na selu, sada je sve manje zelenila, sve se betonira, mnogo automobila, i kad se skloniš u hladu i dalje je sparno, zagušljivo, ne možeš da dišeš. Al okej, različiti smo. Meni je raspoloženje sve bolje kako se leto bliži kraju, evo dolazi avgust, dan se smanjuje i polako dolazi jesen kada se pripremamo za završni udarac diktatoru.