Dakle, Miloje je okrenuo pun krug. Preuzeo je ekipu koja nije ličila ni na šta, raspuštenu ekipu koja je izgubila titulu na način i u momentu kada se to ne bi dogodilo ni Topličaninu iz Prokuplja. Posle dve godine ima ekipu koja liči na skupinu desperadosa, ima haotičnu ekipu koja gubi kup na način na koji pomenuti Topličanin ne bi izgubio. U međuvremenu se mnogo toga uzdešavalo. Miloje je mnogo toga doterivao, utezao, nalazio igračima prave pozicije (DLT), dobio bingo davajući ključeve tima onom ludaku... Na kraju krajeva, imao je i fantastične rezultate. Bilo je tu dosta i sreće, lucidnih intervala pojedinaca, ali je svakako i njegova uloga ogromna. Ono što je u tom trenutku trebalo, a to je dizanje i držanje atmosfere u ekipi, je uspeo da ostvari do maksimuma. Naravno, nije sve tu bilo ni bajno. Da se ne lažemo, nije Terza doveo Kafua, Ebija, Jirku i još neke sa ciljem da ne igraju. Došli su da igraju, trener nije uradio sa njima to što treba da se radi. Nije ih uklopio u ekipu. Nekima je davao šanse na gram, neke je totalno sklonio.
Ta atmosfera koje je spominjana sada se klubu obija o glavu. Nekakvi gardisti žare i pale, kurče se i svuda ih ima. Glume neke šerife, vode navijanje, eksponiraju se do besvesti. Nerviraju obične ljude, kako li je njihovim saigračima. Njihovo elegantno uklanjanje iz kluba je preduslov svega da bi se krenulo od nule. A ovo sada jeste nula, ma koliko se bilo ko zavaravao i krio iza titule i evro utakmica.