Ono što je meni mnogo problematičije od farbanih noktiju i nošenja minđuša je ekstremno slabo korišćenje informatičkog sistema u uopšte elektronske komunikacije unutar ustanove i van nje.
Primer besmisla-betamsal i proscar su lekovi koje muškarci koriste kod hiperplazije prostate.Izabrani lekar nema pravo da ga piše bez nalaza urologa, što je OK.Ono što nije OK je da to pacijenti koriste mahom doživotno, ali moraju kod urologa svakih šest meseci.
I onda, prvo moraju da zakažu kod IL, pa da dobiju uput, pa termin kod urologa, pa kad dobiju odobrenje (bukvalno urolog napiše TH IDEM), pa opet da zakažu kod svog lekara...to se da rešiti sa dva mejla.
I čudi me otpor mladih ljudi svih profila, od starijih sam i očekivala.
Onda sam juče dala Somatulin injekciju-injektor košta 126.000 dinara.
Ja sam ga dala za dvadeset sekundi, ali sama procedura pravdanja leka je uzela minimum 4 radna sata lekaru.
Nije važio nalog za davanje onda kad je odštampan, nego se morao štampati na dan aplikacije(!!!?).
Msm, koja je tu stvar bitna da se "mora na dan aplikacije" izdati nalog i uvesti u računar?Šta bi bilo da je nestalo struje ili nešto slično?
...i tako...