Oblast inteligencije je jedna od najistraživanijih oblasti u psihologiji, od 60ih godina prošlog veka na ovamo.
IQ nije alat za merenje inteligencije, već jedna operacionalizacija jedne od više vrsta inteligencije koje postoje. Alati za merenje inteligencije su instrumenti (testovi), koji ne služe za generalizaciju već predstavljaju pokušaj standardizacije u merenju. Tu konkretno mislilo na g faktor (tzv. opšta inteligencija), koja je dugo smatrana jedinom vrstom inteligencije, pretežno definisana genetskim potencijalom. Kako su izranjale nove teorije, napuštena je ideja o jednom opštem faktoru koji može da opiše ovako kompleksnu pojavu.
Kao i većinu fenomena u psihologiji, inteligenciju je moguće kvantifikovati, samo je potrebno biti obazriv u tumačenju rezultata. Ako je instrument validiran tj. pokazana je njegova pouzdanost, on nas može dovesti do korisnih saznanja. Tu je onda važno i o kojoj vrsti inteligencije govorimo (verbalna, neverbalna, spacijalna, muzička, logička itd), kao i koju teoriju uzimamo za polaznu tačku (pr. Spierman, Catel-Horn-Carrol), koji smo test koristili da ispitamo tu neku vrstu inteligencije koja nas zanima (npr. najpoznatiji je Wexler, postoji i za decu i odrasle)...
Što se tiče ovog dela o uticaju sredine ili genetike, uglavnom se govori o podeli na fluidnu i kristalizovanu inteligenciju. Fluidna je neverbalna inteligencija, koja se najčešće operacionalizuje preko različitih zadataka koji angažuju spacijalne i logičke sposobnosti (ako ste nekad radili čuvene zadatke s matricama...pakao...), a smatra se da je definisana nasleđem. Kristalizovana inteligencija je pak verbalna inteligencija, često se naziva i "školskom" inteligencijom jer je pod uticajem obrazovanja koje osoba prolazi tokom života. Samim tim se smatra da se kristalizovana inteligencija može unapređivati te da osoba može imati više skorove na testovima kako sazreva, a fluidna ne.
Što se tiče obrazovanja i kulturoloških razlika, postojale su, no vremenom je otkriveno da u sredinama gde deci nije dostupno obrazovanje, koja nemaju prethodna iskustva sa takvim zadacima, ta deca imaju niže skorove. I da su neopravdano smatrana "glupljim" od svojih vršnjaka iz recimo USA ili Nemačke. Testovi inteligencije su dakle osetljivi na iskustvo.
Izvor?
Odgovor na ovo pitanje:
je, naravno, ne. Nekada je to bio zaključak, ali je u nauci napušten još pre više od 50 godina.
TL;DR niti smo (toliko) nazadan narod, niti je to predodređeno genetikom. Nema potrebe ići u takve ekstreme samo zato što loše biramo vlast.