Možda sam malo pristrasan ... ali ne verujem da je baš tako prosto. Ja sam jedno vreme bio religiozan, a ne mislim da sam zatucan ili zao. Bar ne mnogo Niti verujem da je to bio slučaj sa Newtonom i Pascalom (par primera iz vrh glave). Religiozni ljudi se dele na razne "tipove" i postoji mnoštvo različitih interpretacija svetih knjiga. Na primer u Hrišćanstvu - imaš katolike, pravoslavne, anglikane, sijaset protestanskih denominacija itd. Čak i među istom denominacijom, imaš različitih mišljenja. Neki veruju u evoluciju, neki nemaju ništa protiv homoseksualnosti itd. Takođe, moglo bi se reći da je Hrist bio originalni anti-religionista. Kritikovao je tadašnje popove i njihovu nadmenost i samopravednost, slepo praćenje pravila (ko ne bi izbavio stoku iz jame u subotu), zalagao se za separaciju crkve i države (caru carevo a Bogu božje), strpljenje i ljubav prema drugima i "grešnicima". Bio je daleko ispred svoga vremena, i mnoštvo današnjih crkava nema mnogo veze sa njegovim učenjem. Mišljenja sam da je protestanska revolucija jedan od razloga što je Evropa izašla iz tame srednjeg veka, jer je oslabila apsolutnu moć pape u Evropi i samim tim omogućila razvoj nauke i novih načina mišljenja - al to je neka druga tema.
Inače zahvalan sam onima koji se nisu slagali sa mnom i koji su ukazivali na neke stvari. Tada sam i prvi put bio upoznat sa confirmation biasom, i to me je načelo na razmišljanje i postepeno širenje vidika. Takođe sam provalio još jednu važnu stvar - ako se snažno osećam oko nečega, ne znači da sam u pravu. Tok vremena je posle uzeo svoje. Mada ipak mislim da bi proces bio brži da su pokušali da me prvo razumeju umesto da me etiketiraju, al dobro.